?ang Kajšek se oženio mlad, a nevestu mu je odabrala majka. Kasnije je shodno kineskim obi?ajima uzeo i konkubinu
KAO i mnogi njegovi vršnjaci i Čang Kajšek je bio rano oženjen - majka mu je izabrala suprugu, jednu priprostu seljanku, koja mu je ubrzo rodila sina. Kasnije je shodno kineskim običajima uzeo i konkubinu, a kada mu je i ona dosadila, našao je novu ženu, gotovo devojčicu Ćen Ćiehju i oženio se s njom. U skladu sa običajima svoju "novu slobodu" otkupio je novcem.
Ćen je kasnije napisala da je Čang pokušao da je siluje kada je imala samo 13 godina, a da ju je oženio kada je imala 15. Proveli su u braku devet godina, a onda joj je saopštio da "u interesu revolucije" treba da ga napusti i da ode u Ameriku na školovanje, kako bi se on mogao oženiti sestrom Sun Jatsenove udovice, jednom od famozne tri sestre Sung. Kasnije je čak tvrdio da ne poznaje osobu Ćen koja se predstavlja kao njegova druga supruga.
Moralni obziri nisu bili neka jača strana Čang Kajšekovog karaktera. To će kasnije bezbroj puta biti potvrđivano. Ljude je prihvatao, beskrupulozno iskorišćavao i hladno odbacivao. Oni odbačeni su bili sretni ako su pri tome sačuvali život.
Prvi krupan korak ka vojnoj karijeri napravio je Čang Kajšek tek 1923. godine, kada ga je Sun Jatsen poslao u Moskvu, na studijski boravak radi upoznavanja sa iskustvima sovjetske Crvene armije. Tamo je Čang sreo mnoge značajne ličnosti sa kojima je razgovarao i o odnosima Kominterne i Guomindanga.
Njegov put prethodno je bio dobro pripremljen. U Šangaj je doputovao izaslanik Kominterne Adolf Žofe koji je sa Sun Jatsenom potpisao sporazum o saradnji. Tom prilikom je rečeno da Kina još nije zrela za socijalizam, ali da je moguća saradnja i pomoć Moskve njegovoj partiji, Guomindangu. Dogovoreno je da ta partija počne saradnju sa tek rođenom komunističkom partijom Kine, a kasnije i da se uspostavi koalicija među njima.
Kominterna je već bila dobro pozicionirana u Kini. Tamo su bili upućeni njeni najbolji profesionalni revolucionari, spremni ne samo da pomognu već i da se žrtvuju za " opštu stvar". U Kini su delovali, pored ostalih Mihail Borodin, Vasilij Bliher ( general Galen), Grigorije Vojtinski ( Zarin), Henrikus Snevlieta ( Maring), i drugi. Mnoge je kasnije ovekovečio francuski pisac i ministar kulture Andre Malro.Iz pisama koje je slao svojoj ženi vidi se da je Čang bio dobro primljen u Moskvi. Prvo se sastao sa Čičerinom, tadašnjim komesarom za spoljne poslove.
Zatim je razgovarao sa Kalinjinom, Zinovjevom, Trockim i drugim. Nije mu išlo u glavu da Kalinjin, seljak, može da bude predsednik Vrhovnog sovjeta. Trocki je na njega ostavio mnogo snažniji utisak. On ga je uputio u organizacionu strukturu Crvene armije. Čang, naravno, nije mogao da izbegne bankete, sedeljke, votku. Jednom prilikom su ga, kaže, Rusi nagovarali da uđe u njihovu komunističku partiju, ali je on otklonio predlog jer se nije konsultovao sa Sun Jatsenom.
Već i ovaj detalj govori da su veze Kominterne i Kremlja sa Guomindangom zaista bile raznovrsne i bliskije nego što je javnost pretpostavljala.
Oktobarska revolucija ostavila je na kineske intelektualce izvestan uticaj, ne preveliki, ali je kasnije Lenjinova sugestija da poništi "nepravedne ugovore" i vrati Kini otetu zemlju u Sibiru dovela do toga da znatno poraste ugled Sovjetske Rusije. Naročito ako se poredi sa stavom Zapada koji je želeo da Kina ostane kakva jeste, relativno stabilna ali nikada previše jaka, jer bi to moglo da ugrozi interese stranaca koji su imali svoje koncesije na kineskom tlu.
Tokom svog višemesečnog boravka u Rusiji Čang je uočio dva njena lica: jedno za javnost, revolucionarno i poletno i ono drugo, skriveno: tamo se i posle Oktobarske revolucije nastavljala borba za vlast, bilo je mnogo zavera, pobuna, nereda, naručenih ubistava i političkih obračuna. Ali, nazirao je i Staljinovu čeličnu metlu koja će sve to ispred sebe da očisti - za bistrog posmatrača dovoljno, a za čoveka željnog vlasti dragoceno iskustvo.
MISLIM O TEBI
Čang Kajšekova druga žena, Ćen Ćiehju, objavila je nekoliko pisama koja je primila od tada još samo poznanika:
"Kineska revolucija još nije završena. Ali, ja kao revolucionar, nisam sposoban da joj posvetim svoju punu energiju. Ceo dan mislim o tebi i nemam potrebno spokojstvo da se posvetim revoluciji....Ali, ako mi obećaš da mi opraštaš i da ćemo se ponovo videti, spreman sam da doprinesem najviše što mogu našoj revoluciji i našoj zemlji.
(Nastaviće se)