Rizik čvrste ruke

Dr Dragoslav Slović

11. 11. 2009. u 00:00

 Vladavina diktatora se pre ili kasnije završava krvoproli?em. Istorijski gledano, ?vrste vo?e su vukle Srbiju napred

 NA OVOM svetu ne postoji podlija prevara od one da svi tirani kao masku svoje vladavine koriste pojam demokratije. Ona je oduvek bila lažna, počev od atinskih agora na kojima su se ljudi nadvikivali do današnjih dana, kada se u ime demokratskih načela vrše velika zlodela u najširim svetskim relacijama ali i kod nas. Čak i na Atinskoj agori nije postojala jednakost, u smislu u kome se ona plasira kao demokratsko dostignuće, pošto su rmpalije, koji su mogli jače da galame, imali priliku da se više vide i čuju od onih koji su stajali iza njihovih leđa.
I demokratija je krvava vladavina, ali čovek nije ništa bolje izmislio od nje za sopstveno uređenje. Čak i u školskim definicijama, demokratija je neka vrsta terora onih koji veruju da su većina nad onima koji nisu u mogućnosti da preko nje artikulišu svoje interese. Stvar je u tome da treba naći način da ljudi veruju da odlučuju, a ne u tome da oni stvarno učestvuju u odlučivanju. Verovatno najveća farsa koja se afirmisala kao lažno uverenje o tome da ljudi o nečemu odlučuju je bilo naše samoupravljanje. Ljudi koji su u njemu učestvovali su iskreno verovali da donose odluke i da su materijalna sredstva koja su koristili stvarno njihova.
Ne upuštajući se dalje u ovu analizu nalazimo da je parola o demokratiji velika mudrost za one koji je plasiraju i velika zabluda za one koji im veruju. U ciničnoj interpretaciji ona podseća na "srećan" brak nevernih supružnika, koji vešto skrivaju svoje izlete, pa svako živi u uverenju da nije prevaren. To je još uvek manje bolno nego kada bi oni znali šta onaj drugi radi. U svakom vremenu postoji barem sumnja, pa ponekad i skriveno saznanje koje onog ko nešto zna čini nesrećnijim nego što onaj drugi misli.
I U DEMOKRATIJI postoji značajan broj podanika koji mogu da prepoznaju šta se krije ispod "odela" koje pokriva pravu istinu. Na taj način se maskira polje nesreće ljudi koji su svesni realnosti koju ne mogu da promene. U svakom slučaju, izgleda da je bolje biti prevareni srećnik nego istinski nesrećnik. I tu se nalazi jedna od tajni savremene demokratije.
Zanimljivo je da je čak i u periodima kada je Srbija imala višepartijske sisteme čvrstina partija zavisila od čvrstine vođe. Labavi ljudi skloni istinskoj demokratiji teško mogu da sastave dva mandata na istoj funkciji. Istorijski gledano, samo čvrste vođe su Srbiju snažno vukle napred. Srbija je u vladavine Nemanje, Milutina i Dušana imala najjaču ekspanziju samo zbog toga što su oni našli način da nametnu čvrstu i inteligentnu vladavinu. Slična je situacija sa knjazom Milošem u vremenu dok je mogao čvrsto da vlada. To je pošlo za rukom i Josipu Brozu i delimično Slobodanu Miloševiću u vremenu pune afirmacije krajem osamdestih i prve dve godine devedesetih godina prošlog veka.
U svetskoj istoriji su se ovakve situacije ponavljale i kod drugih naroda, pa se ispostavilo da je najveća ekspanzija i kod drugih nacija ostvarena u doba vladavine najčvršće ruke, pa i despotizma. Tako, na primer, nemački narod je doživeo punu nacionalnu i ekonomsku ekspanziju u doba vladavine Hitlera, iako Nemci nemaju mnogo sličnosti u karakterima sa našim narodom. Prema tome, čvrstina vladavine je u izvesnom smislu opšte ljudska, a u ovom radu se naglašava samo ona nijansa koja je naglašena u srpskom etnosu.
Kulturolozi su skloni da ovaj odnos tumače kao izraz kulture i tradicije, a ne kao karakternu odliku. Po toj logici ljudima niske kulture odgovara vladavina čvrste ruke, a ljudima visoke kulture demokratija.
TAKVIM logiciranjem bi se moglo zaključiti da srpskom narodu odgovara čvrsta ruka zbog niske nacionalne kulture. U tome, naravno, ima istine ali realnost demantuje ovakvu tvrdnju. Ljudima niske kulture i malog znanja je potreban čvrst vođa, ali ne zbog kulture već zbog nesigurnosti i nepoverenja u sebe, odnosno zbog sumnje u to da čovek niske kulture, odnosno preciznije, malog znanja, može da reši složenije probleme. Baš zbog toga on u čvrstoj ruci nalazi neku vrstu zaštite u smislu sposobnosti da se takvi problemi reše. Nepismenom čoveku koji putuje u nepoznate krajeve treba vođa da bi se snašao i orijentisao i da bi se osećao komotnije ako ima veću veru u onog koji ga vodi.
U realnosti se ispostavilo da su visokoobrazovani ljudi u većoj meri skloni dezorganizaciji baš zbog toga što je njihova borba za afirmaciju u svojoj društvenoj grupi više izražena nego kod primitivnih ljudi. Borba oko izbora seoskog kmeta je daleko nežnija od borbe oko izbora dekana na bilo kom našem fakultetu.
Čvrsta ruka kao sistem vladavine je efikasnija na svim nivoima ali ona nije obeležje samo srpskog etnosa. Problem je samo u tome što se čvrsta ruka kao oblik vladavine, po pravilu, pre ili kasnije pretvara u tiraniju, posebno ako je to bila ruka neprosvećenog ili neuravnoteženog čoveka. Takav oblik vladavine se završava krvoprolićem a u srećnom slučaju stradanjem takvog vladara.
Baš zbog toga je demokratija jedino rešenje za čovečanstvo kao celinu, ali demokratija u kojoj svako mora da računa sa tim da će nekad nekom polagati račune. U polaganju računa nekom posle aktuelnog vladara i osećanju smenjivosti krije se tajna uspeha demokratskih institucija.

VREME ILUZIJA
AKO se pod socijalističkim društvom shvati sistem socijalne jednakosti, jednakih šansi i nepostojanja privilegija, to znači da bismo morali da sebi postavimo pitanje: da li smo ikad živeli u takvom svetu?
Veličati ideje socijalizma i ne videti sudbine ljudi koji su u tom društvu doživeli velike nepravde je svesno zatvaranje očiju pred realnošću ili slepilo onih koji nisu sposobni da je vide. Verovanje u to da nikad nismo u pravednijem svetu živeli je naivnost. Društvo koje smo sa ponosom nazivali socijalističko, pa još i socijalističko samoupravno, bila je velika obmana naivnih ljudi koji su verovali da ono zaista postoji. Ono je bilo dobro postavljena zamka za našu naivnost koju je dugo držala vešta ruka jednog spretnog političara, koji je izuzetno dobro plivao u bipolarnom svetu.

NARUDŽBENICA
KNjIGU "Anatomija srpske duše" možete naručiti kod izdavača, "Fineks", Imotska br. 1 ili na tel/faks 011 30 98 180, 30 98 184 i na e-mail: finodit@sezampro.rs
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije