Kolera prazni domove

 PROTA Milutin Tesla, je nekoliko godina redovno slao dopise "Srbskom Dnevniku", koji je izlazio u Novom Sadu, od 1852. do 1864. godine, a posebno dok je urednik bio Danilo Medaković. Najpre se javlja sa par nepotpisanih članaka, samo "Iz Like u Smiljanu", a zatim se potpisuje sa "T", "M.T.", "m. t.", da bi na kraju usledilo puno ime i prezime: "Milutin Tesla, sve-štenik pravosl. eparhie gornjo-karlova-čke, u Smiljanu, 30. marta 1857".
"Iz Like, 1. maja (1855)" piše kako "Junačka ova dolina obično neplodna je, a godina ova kao da oće zgraditi, jer proleća do sada može se reći niesmo imali ni jednoga dana".
Žali se potom na nagle promene temperature: "Malo toga, ali stupi ladnoća, pa opet vrućina i zapara, pa toplota. I tako celoga meseca naizmenice, čas ovo čas ono." Plaši se da će ove udružene sile (vrućina i hladnoća) "zakvačiti nešto od Sevastopolja ljudskoga zdravlja (aludira na tadašnji Krimski rat), "Dolina ova Srbska blagoslovena je", kaže za Liku, i njena najveća vrednost je zdravlje "i žitelji njeni čvrsti su, i junaci u svakome pogledu", pa se boji da li će ova nagla promena vremena naškoditi njenim stanovnicima.
U izveŠtaju objavljenom 30. juna 1855. Tesla izveštava o "Božjem feno-menu" nad smiljanskom dolinom, koji se desio, na Petrovdan, a u isto vreme sledeće 1856. godine, rodiće mu se sin Nikola.
U broju 63, od 31. jula piše: "Ima desetak dana kako se i kod nas po mjestima pojavila kolera, nego pomor je dosad neznatan bio... Po svoj prilici prevalila je ovamo preko Velebita iz dalmatinskijeh ostrova". "Gdekojim sincima Eskulapa koji preko naočara misle da i nije kolera", on tvrdi da jeste, "Samo što je mekše ćudi".
Koliko je Milutin Tesla bio u pravu, vidimo iz dopisa objavljenog 2. oktobra 1855. na drugoj strani: "Kolera bi reći da oće kod nas građanstvo sebi da prihvati. Pre devetnest godina za prvi put bila je ovđe. Posle toga opet pre sedam godina je izbliza namigivala na nas kao što je lanjske godine iz daleka namigivao Šarlić na gradove Baltika, (opet aluzija na Krimski rat). Ove godine pak poseti nas kolera evo u toj meri, da već ovđe-onđe i pustijeh kuća imade!"
Pominje žrtvu zaraze, mladog sveštenika, iza koga je ostalo šestoro siročadi, a kako su se baš tih dana prikupljali prilozi za spomenik Lukijanu Mušickom i Teodoru Pavloviću, Milutin Tesla dalje nastavlja: "Čestiti rode Srpski, hvala ti do zvijezda što namjeravaš spomenike slavnijem tvojijem mu-ževima podizati, ali vjeruj istini koja se ne lomi, nijedan spomenik ne bi tako ugodan bio tvome uvjenčanom Mušickom kao taj, da namijeniš spomenik njegov svešteničkim sirotama i udovicama njegove negda eparhije..."
"Odsad, Milutin Tesla neće više biti najobičniji dopisnik koji novinama javlja kurijozitete iz svoga kraja, nego postaje javni radnik koji pokušava da reformiše život u prostranoj gornje-karlovačkoj eparhiji. Odsad, on će da govori kao dobar i prosvećen Srbin i kao dobar otac koji želi "da djecu svoju na vospitanije davati može. Odsad, on će izlaziti pred narod s punim imenom.
Poslednji tekst iz 1855. godine, od 26. novembra, u punoj meri pokazuje nacionalnu svest koja je vladala u domu smiljanskog prote Milutina Tesle:
"Mi stojimo ovđe što se tiče srbskijeh škola - nikako! Osim sveštenstva i gđegog trgovca i zanatlije, malo se koji činovnik znade srbski potpisati, šta više, još se na neki način i sramota godi srbski znati, jer to, vele, spada tamo u struku popovsku, - ili po drugoj meri: srbski valja znati onome tko je u Srbiji; - a koliko je čovek izporočeniji i gordiji toliko više mrzi sveštenika, no neka prolazi to, ali evo vidite kakva je kod nas ovđe narodna svjest! Nije čuda, jer bez narodnijeh učilišta, kako će narod znati ono što korača do narodne česti!
Lika je po svome prostoru i broju žitelja velika, i sastoji se iz samijeh Srba, ili ako tko voli, Srba i Hrvata, pravoslavnoga i rimokatoličkoga obreda, koga poslednjega gotovo su svi učitelji javnijeh škola, koji da bi povući hćeli srbsko "buki" - sahrani Voga! U Liki ima više Srba pravoslavnog nego rimokatoličkog verovanja..."
Milutin Tesla, dalje predviđa oskudicu sveštenstva, potrebu za većim brojem školovanih sveštenika, što će teško biti, jer je siromaštvo sve veće i veće, pa su sveštenici prinuđeni da se prihvataju rala i motika, a to neće privući mlade naročito školovane ljude. "Kad bi se mogla zavesti jedna srbska škola u Lici", kako je to bio predložio penzionisani general Budisavljević u Gospiću, priželjkuje prota smiljanski.
Njegovi vapaji za osnivanjem Fonda za svešte-ničke udovice i školovanje dece nisu urodili plodom, što je verovatno i razlog zbog čega se kasnije ne javlja u "Srbskom Dnevniku".
Sem navedenih dopisa tvrdi se da je Milutin Tesla pisao i u drugim novinama:
"Pisao je i po hrvatskim novinama pod pseudonimom "Rodoljub Pravičić", većinom o narodnom životu i gospodarstvu, i da ispravi kakve krive vesti novinske iz Like, jer laži nikako nije trpeo".

DUŠA ZA PROSVETU
GODINE 1856. Milutin objavljuje samo jedan dopis: "Mi u ovim prostranim srbskim krajevima, kako je poznato nemamo ni jedne narodne pravoslavne škole." Zatim pominje "slavnog Mušickog, za ovim svjestnoga Jovanovića, kog će narod nadamo se posle bolje poznati, sad evo obštehvaljenoga g. Arhimandrita Kaćanskoga, koji bi, kako se iz svega ovde dosada već vidi, dušu svoju položio za provetu i napredak poverenoga mu eparhijskog obštestva".
(Nastaviće se)