Prvi šamar Hitleru!
25. 09. 2011. u 18:55
Masovnim protestima 27. marta narod osudio pristupanje Trojnom paktu. Politbiro CK KPJ donosi odluku o dizanju ustanka
Krajem marta i tokom aprila 1941. godine Jugoslavija kao država i njeni narodi prolazili su kroz krupna, sudbonosna, politička i vojna događanja:
Pod sve žešćim pritiskom fašističke Nemačke, Vlada Cvetković - Maček, posle dužeg kolebanja, popušta i 25. marta 1941. godine, u bečkom dvorcu Belvedere, potpisuje protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu (Nemačka, Italija, Japan). Svoje nezadovoljstvo tim činom, slobodarski i ponosni narod, izrazio je masovnim demonstracijama u svim gradovima, pa i manjim sreskim mestima, 27. marta 1941. godine.
Rodoljubiva grupa oficira istoga dana izvršila je puč - zbacila Vladu Cvetković - Maček i namesništvo, na presto ustoličila maloletnog kralja Petra II Karađorđevića i obrazovala novu vladu, sa predsednikom, generalom Dušanom Simovićem na čelu.
Hitler, iznenađen i besan tim činom, kao prvim otporom u njegovim do tada ostvarenim planovima, na hitno održanoj konferenciji sa svojim generalima, 28. marta 1941. godine, donosi, pod šifrom „Poduhvat 25“, odluku o napadu na Jugoslaviju, s ciljem da je razbije i uništi kao državu.
Nova vlada, tražeći saveznike, 1. aprila 1941. godine, pregovarala je s britanskim vojnim vrhom o mogućnostima vojne saradnje, a 6. aprila 1941. potpisala sa Sovjetskim Savezom „Pakt o prijateljstvu i nenapadanju“.
U međuvremenu, Simovićeva vlada uzaludno pokušava da izjavom o prihvatanju svih obaveza iz Trojnog pakta otkloni preteće opasnosti koje su se zlokobno nadvile nad narodom i državom. Usledilo je, potom, nemačko terorističko bombardovanje Beograda, 6. aprila 1941. godine (iako se 3. aprila proglasio „otvorenim gradom“), sa 484 aviona bombardera u pratnji 250 lovaca, a i još nekih gradova (Skoplja, Niša, Podgorice, Mostara, Sarajeva, Splita, Knina, Ljubljane i dr), uz istovremeni koncentrični upad u Jugoslaviju kopnenih trupa neprijatelja iz susednih zemalja, sem iz Grčke.
Mladi Kralj Petar II Karađorđević i članovi Simovićeve vlade pobegli su avionom iz Nikšića u Grčku. Kratkotrajni aprilski rat (svega 12 dana), završio se potpisivanjem akta o bezuslovnoj kapitulaciji, 17. aprila 1941. godine.
Odmah posle toga izvršeno je komadanje i podela Jugoslavije, u kojem su učestvovale Nemačka, Italija, Mađarska i Bugarska. Brzo uspostavljanje okupatorskog sistema vlasti, osnivanje koncentracionih logora i sve masovnijih hapšenja talaca i vešanja, kao odgovor - odmazda na prva ubistva - iz zaseda i u oružanim borbama - nemačkih vojnika i oficira.
Ovlašćeni nemački vojni zapovednik obrazovao je Savet komesara sa Milanom Aćimovićem na čelu, kome je, pored ostalog, dozvoljeno da može da obnavlja žandarmeriju i rad organa uprave, ali kao deo sistema okupacione vlasti...
Ocenivši da su sazreli uslovi za pokretanje narodnooslobodilačke borbe protiv okupatora, CK KPJ, na sednici održanoj 10. aprila 1941. godine, donosi odluke da se, radi daljih priprema ustanka, veći broj članova CK probije u Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju i da se obrazuje Vojni komitet, sa Titom na čelu, kao vojno rukovodstvo ustanka, a njegovo sedište, kao i Politbiroa, da bude u Beogradu...
Napad Nemačke na Sovjetski Savez, 22. juna 1941. godine, doneo je u narodu puno nade i optimizma - istina, nerealnog - u skori svršetak rata i slom fašizma, ali i veliku prekretnicu u delovanju organizovanih patriotskih snaga, u prvom redu KPJ, čiji je CK KPJ izdao proglas, u kome se, pored ostalog, kaže:
... Kucnuo je sudbonosni trenutak. Započela je odsudna bitka protiv najvećih neprijatelja radničke klase, bitka koju su fašistički zločinci sami zametnuli muklim napadom na Sovjetski Savez, nadu svih trudbenika sveta. Dragocena krv sovjetskog naroda proliva se ne samo radi odbrane zemlje socijalizma, nego i radi konačnog socijalnog i nacionalnog oslobođenja čitavog radnog čovečastva. Prema tome, to je i naša borba koju smo mi dužni podupirati svim snagama i svojim životima.
Proleteri svih zemalja Jugoslavije - na svoja mesta, u prve borbene redove! Zbijte čvrsto redove oko vaše avangarde - Komunističke partije Jugoslavije...
Slične proglase izdala su i sva pokrajinska partijska rukovodstva.
Na sednici CK KPJ od 27. juna 1941. godine, umesto dotadašnje Vojne komisije, obrazovan je Glavni štab NOP odreda Jugoslavije, sa Titom na čelu.
A posle sedam dana, 4. jula 1941. godine, na istorijskoj sednici Politbiroa CK KPJ, održanoj u Beogradu, u kući Ribnikarovih (u Botićevoj ulici broj 5 na Topčideru), na kojoj su prisustvovali: Josip Broz Tito, Aleksandar Ranković, Ivan Milutinović, Milovan Đilas, Ivo Lola Ribar, Svetozar Vukmanović Tempo i Sreten Žujović, doneta je odluka o podizanju ustanka protiv fašističkog okupatora.
Povodom te odluke CK KPJ je 12. jula 1941. godine izdao novi proglas, kojim se obratio narodima Jugoslavije, posebno Srbima, radnicima, seljacima, građanima i omladini, pored ostalih i rečima:
„Svi koji stenjete pod okupatorskom čizmom, svi vi koji ljubite slobodu i nezavisnost, koji nećete fašističko ropstvo - znajte da je kucnuo čas borbe za vaše oslobađanje od fašističkog osvajača...“
Na istoj sednici Politbiroa CK KPJ, 4 jula 1941. godine, formiran je i Glavni štab narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Srbije, sa komandantom Sretenom Žujovićem na čelu, koji je 8. jula uputio svoje članove iz Beograda na teren, kako bi mogli neposredno da rukovode organizacijom i usmeravanjem oružanih akcija protiv okupatora.
(Nastaviće se)
Milos
26.09.2011. 07:23
Največa greška u srpskoj istoriji.
@Milos - Miloš: Najveća greška u srpskoj istoriji. - E, kad bi čovek znao gde će vrat slomiti nebi tamo išao - kaže ona naša poslovica. Ali lako je gledati u prošlost gde se sve vidi jasno. Budućnost se ne vidi tako jasno. Imali smo samo dva izbora: ili sa Hitlerom ili protiv njega. Da smo ostali u paktu, slali bi verovatno stotine hiljada naših mladića na ruski front da ubijaju Ruse. Eto, takav nam je bio izbor.
@Milos - Nije tačno ni Bugari nisu slali vojnike u Rusiju niti je Hitler zahtevao išta od Jugoslavije osim da prolaze vozovi kroz nju. Naravno mi smo bili pametni i izgubili opet preko milion Srba za Evropu. Sada sve što imamo zaslužujemo, da smo bili sa Hitlerom sad bi bili u EU i sa Kosovom i zapadnom Srbijom.
@Milos - Ma potpuno si u pravu ... Hitler bas bio ljudina koji je ispunjavao svoja obecanja.Pitaj malo Ruse sta misle o paktu sa Hitlerom.Svidja mi se kako razmisljas, vidi se da si bistar ....
@Milos - Mnogi misle da je Jugoslavija ostala u paktu sa Hitlerom da bi se time izbegle velike žrtve koje je naročito Srbija dala. Zaboravljaju da saradnja sa Hitlerovom Nemačkom nebi sprečila građanski rat. Naprotiv, verovatno bi se još žešće razbesneo. A i inače imali smo ljude koji su usko sarađivali sa Nemcima i šta nam je to pomoglo? Drugo, Mađari i Rumuni su bili na ruskom frontu, verovatno bi bilo i Srba tamo.
Komentari (12)