Slobodane, daj ostavku
15. 01. 2012. u 17:48
Predsednik zahteva da se formira vlada narodnog spasa. Skupština SR Jugoslavije izglasala nepoverenje Milanu Paniću
ĆOSIĆ je u Palati federacije 2. decembra primio najuglednije srpske pisce sa Kosova (Petra Sarića, Darinku Jevrić, Radoslava Zlatanovića, Slobodana Kostića, Radosava Stojanovića, Acu Rakočevića i Jordana Ristića) i razgovarao o njihovom viđenju stanja na Kosovu, ali i o njihovim utiscima posle boravka u Hercegovini. Ćosić je rekao:
“Nama je sve napadnuto, a ne znamo šta nam je važnije da branimo. Ne znamo ni na kom se frontu može sve izgubiti. Kad sam jednom rekao da se treba sagnuti, to možda nekima deluje kao klonuće. Ali to ne znači to. Ja sam rekao: ’Sagnuti se, ali ne kleknuti, jer je odnos snaga u svetu takav da se moraju davati neki ustupci, da se ponekad mora dati ruka da se ne bi dala glava. Spas je u trpljenju, upornosti, racionalnosti, pameti...’”
Dva vodeća tehnička instituta u Jugoslaviji, “Vinču” i “Mihajlo Pupin”, posetio je 14. decembra i razgovarao sa naučnim radnicima, naglašavajući da “nismo spremni da prihvatimo političke ucene i ultimatume, i mešanje u naše unutrašnje stvari...”
U intervjuu švedskom dnevnom listu “Svenska dagbladet” najavljuje da će se “ukoliko na predstojećim izborima ne pobede demokratske snage, odmah povući sa funkcije...” Najavio je ostavku!
Izbori su održani (prevremeni) u nedelju 20. decembra. Ćosić i supruga Božica glasali su u Mesnoj zajednici 4. jul na Dedinju. Na pitanje novinara da li je proteklu noć mirno spavao, odgovorio je kratko:
“Jesam, malo sam spavao, ali dobro. Bio sam sinoć na slavi” (Sveti Nikola)...
Milošević je pobedio u Srbiji. Dobio je 55,6 odsto glasova, bez pravog protivkandidata.
U palati Federacije Ćosić je 26. decembra primio patrijarha srpskog gospodina Pavla. Posle razgovora, novinarima je rekao:
“Neću podneti ostavku, zasad... Ostaću da primam udarce sve dotle dok ne procenim da ću podnošenjem ostavke bolje služiti svom narodu...”
Ostanak na funkciji predsednika Jugoslavije Ćosiću je savetovao i poglavar Srpske pravoslavne crkve. Poslušao ga je. Bulatović i Đukanović su mu rekli da njegova ostavka dovodi u pitanje opstanak Crne Gore u Jugoslaviji.
Miloševiću je uputio čestitku.
U Ženevi je 28. decembra u Palati nacija. Razgovara sa Butrosom Galijem, Franjom Tuđmanom, Sajrusom Vensom, lordom Ovenom i šefom ruske diplomatije Andrejom Kozirjevom. Ćosić smatra da je donekle otklonjena opasnost da Jugoslavija bude bombardovana zbog rata u Bosni i Hercegovini... A lord Oven na konferenciji za štampu izjavljuje: “Predsednik Ćosić je intelektualna zvezda u Ženevi...”
Skupština SRJ izglasala je 29. decembra nepoverenje predsedniku Vlade SRJ Milanu Paniću.
U novogodišnjem NIN-u 1993. godine, u anketi “Ćosić posle izbora”, građani misle (66,5 odsto anketiranih) da će Ćosić pokušati da pomiri vlast i opoziciju. Njegov nekadašnji bliski prijatelj dr Kosta Čavoški veli da je Ćosić “najvećma odgovoran za neregularnost održanih izbora, jer ih je raspisao iako je unapred znao da nisu obezbeđeni svi neophodni uslovi da ti izbori budu uistinu regularni”, a opoziciju je podržao “mlako i beskrvno, tako da je od toga bilo više štete nego koristi”.
Dragoljub Mićunović smatra da bi Dobrica Ćosić pobedio da se kandidovao za predsednika Srbije. Vojislav Šešelj je zahvalio Ćosiću što ga je pred izbore napao, što ga je nazvao ekstremistom (“Mislim da nam je to donelo dosta glasova.”), dok je Vuk Drašković kazao da “nisu protekla ni dva dana od izbora, a vođa fašista (Šešelj) je neukusno i primitivno išamarao samog Ćosića...”
Ćosić je u novogodišnjoj noći posetio ranjenike na Vojnomedicinskoj akademiji, i tom prilikom je rekao:
“Predsednik Republike noćas ne treba i ne može da bude tamo gde se igra, gde se peva, gde se ljudi vesele... Poverovao sam da su u ovoj kući ljudi koji pate, mladići koji su svoje živote žrtvovali slobodi, otadžbini, zajednici, opstajanju našeg naroda. Smatrao sam svojom dužnošću da noćas neki trenutak budem sa njima...”
Na VMA je te noći, na raznim odeljenjima, bilo 230 ranjenika, mladih ljudi iz raznih krajeva Jugoslavije, sa ranama od snajpera, mitraljeza, mina i dum-dum metaka.
Na Badnje veče Ćosić se preko Radio-televizije Srbije obratio naciji, pred odlazak u Ženevu, na nove razgovore o situaciji u bivšoj Jugoslaviji. Rekao je:
“Nikad nam nije bilo teže, ali ima nade...”
Slobodanu Miloševiću upućuje otvoren poziv da podnese ostavku i da se formira vlada narodnog spasa:
“Ako to ne uradimo sutra, prekosutra će biti kasno...”
Radikali prete da će pokrenuti inicijativu za Ćosićevo razrešenje! Socijalisti ih prećutno podržavaju.
Po povratku iz Ženeve, sa pregovora, 12. januara, Dobrica Ćosić je ponovo izjavio “da ima nade”, napominjući:
“Okolnosti su me primorale da se u Palati nacija, takoreći pred celim svetom, ne saglasim sa svojom braćom iz Bosne i Hercegovine, sa predstavnicima Srba iz BiH. Ta nesaglasnost nije nesaglasnost u cilju nerazumevanja ili neodobravanja njihove oslobodilačke borbe. To neslaganje je u taktici borbe za ostvarivanje demokratskih i ljudskih prava Srba u Bosni...”
Novinari u svetu pišu o Ćosiću kao o “balkanskom Havelu u Brozovoj kancelariji”.
(Nastaviće se)
"raznosač pizza"
16.01.2012. 12:19
Akademik Dobrica Ćosić je svojevremeno, dobro pamtim, izjavio da mu je Kardelj još 1958./59. jasno rekao da Slovenci Jugoslaviju doživljavaju kao tranzicioni period neophodan za ostvarenje svog cilja - suverena država Slovenija. Objasnite vi meni, kao neviđeno glupom čoveku, zašto smo mi sledećih 32 godine proveli u državi koju drugi svesno sakate i diskredituju.Suviše je u ovoj Srbiji ljudi koji bi trebalo da se "pokriju ušima" i zaćute jednom zauvek.
Ne zelim da vredjam ili omalovazavam, ali pominjati Havela i praviti poredjenje Cosic - Havel je neukusno. Procitajte Havelovu biografiju, muke, patnje, a jedina Cosiceva patnja je duhovnog tipa, i to za Srbijom koja je postala, u medjuvremenu, Srbijica. Havel je bio u zatvoru, nosio nakon toga dzakove da bi preziveo...Cosic je ziveo na Dedinju, knjige mu je izdavala drzavna izdavacka kuca.... ostavite Havela da pociva u miru.
Komentari (2)