Oštre reči druga Pere!
31. 07. 2014. u 18:29
Raja Nedeljković u svojoj izjavi kao sekretar srpske vlade, u kojoj je Nešković bio predsednik, navodi da je Nešković prema njemu bio grub
RAJA Nedeljković u svojoj izjavi kao sekretar srpske vlade, u kojoj je Nešković bio predsednik, navodi da je Nešković prema njemu bio grub. „Što se tiče mene lično, postupao je tako kao da nisam bio njegov saradnik na određenim poslovima i partijski drug, već kao sreski načelnik birokrata sa svojim tamo nekim potčinjenim, kome on daje koru hleba, jer ga je zaposlio.“
Naveo je samo jedan primer da ga je isterao iz kancelarije zato što se nije prethodno najavio njegovom šefu kabineta. Nešković se trudio da u toj prvoj vladi Srbije zavede neku vrstu protokola kao i kod drugih vlada. Raja je dolazio na posao neadekvantno obučen, pa ga je Nešković opominjao da više nisu partizanski uslovi i da član vlade treba da je pristojno obučen. Kad piše o Neškoviću, Dragoljub Jovanović navodi njegovo gospodsko ophođenje sa saradnicima, a i sa posetiocima.
Vlada Popović dao je najkraću izjavu u kojoj je naveo jedan razgovor sa Neškovićem u klubu poslanika u vezi sa zajmovima Jugoslavije od kapitalističkih zemalja. „U jesen 1950. godine, u klubu smo ja, Mijalko Todorović, mislim i Milentije Popović, i još neki drugovi, zastupali već jasno izražen stav naše Partije o korisnosti dobijanja zajmova iz inostranstva, dok je to potrebno i moguće u cilju što brže izgradnje naše zemlje. Isticali smo da će to, pored ostalog, doprineti učvršćenju položaja naše zemlje u svetu, raskrinkavanju imperijalističke politike ruske vlade, slabljenju pritiska SSSR-a i satelita na našu zemlju itd.
Nešković je vrlo ljutito, povišenim tonom i sa visine rekao da se čudi kako toliko daleko možemo da idemo, šta mi mislimo, kuda bi nas odvela takva politika, kakvu pomoć možemo tražiti i očekivati od imperijalističke bande sa Zapada itd“.
Blagojev sin Nebojša mi je skrenuo pažnju da mu je otac u više navrata rekao da je smatrao da je Zapad nudio pomoć Jugoslaviji prvenstveno zato da bi naudio Sovjetskom Savezu, a da će dugoročno gledano slabljenje Sovjetskog Saveza imati loše posledice po Srbiju. On je bio ubeđen da će Srbiji uvek biti znatno teže da se bori za svoje interese kada je Sovjetski Savez slab. Osim toga bojao se da ukoliko bi došlo do ratnog sukoba sa Sovjetskim Savezom, da bi se u tom sukobu našao na udaru srpski narod i da bi po treći put u 20. veku najviše stradao.
Svetozar Vukmanović Tempo u svojoj izjavi 17. oktobra je, između ostalog, napisao: „Za vrijeme priprema za Peti kongres, u Komisiji za izradu Statuta bili smo određeni drug Moša, ja i Blagoje Nešković. Jedno veče smo sjedili u stanu Blagoja Neškovića i razgovarali o sukobu sa CK SKP(b). Rekao sam da bih se sa najvećom žestinom borio protiv Crvene armije ako bi ona napala našu zemlju. Nešković je dreknuo na mene kako mogu tako govoriti, kuda će me odvesti takav stav itd. Tada me je podržao drug Moša izjavivši da bi se i on tukao sa istom takvom žestinom ako bi Crvena armija napala našu zemlju i Nešković je tada zaćutao“.
Od jedanaest prikupljenih izjava najviše je optuživao Neškovića Petar Stambolić - za loš odnos prema saradnicima, za kolebanje prema Informbirou i za srpski nacionalizam.
„Nešković je odviše veliku važnost davao nekim vezama u Beogradu - stanovima, skloništima, simpatizerima, maštanju o radio centru, kursevima za radio službu, paralisanjem rada Specijalne policije (on je na PK-u dao predlog da uhvatimo Bećarevića i da u tome učestvujemo mi, članovi PK), dok su se u to vreme na terenu nalazili partijski kadrovi, članstvo, odredi. Ja sam o tome kasnije češće razmišljao kad sam poredio svojih 8 meseci u Beogradu i rad posle odlaska u Južnu Srbiju. Upadljiva mi je bila ta sterilnost rada u Beogradu u tom vremenu...
Sa Neškovićem sam često govorio o sukobu, koji je nastao između naše Partije i rukovodstva SKP(b). Palo mi je u oči da on sasvim pesimistički gleda na ishod naše borbe protiv Informbiroa. Za mene su se njegovi pogledi upadljivo razlikovali od pogleda svih ostalih drugova. Karakteristično je da sam 1949. godine rekao drugu Kardelju, odgovarajući na njegovo pitanje, da Nešković sasvim crno gleda na ishod naše borbe protiv Informbiroa.
Nešković je, na primer, bio mišljenja da nas je Rezolucija Informbiroa odvukla od rešavanja naših tekućih zadataka, da će nam Rusi i u buduće nametati takve situacije, podrivati Partiju, a sve to dovešće do zastoja i nazadovanja u našem unutrašnjem razvitku i time će oni postići svoj cilj. Na istoj liniji je i mišljenje Neškovića da će rukovodstvo SKP(b) pomoći privrednu izgradnju satelitskih zemalja i time naneti poraz našoj Partiji.
Nešković je stalno govorio o opasnosti, koja nam preti od zapadnih kapitalističkih zemalja i bio je protiv uspostavljanja čvršćih odnosa sa Zapadom... U novonastaloj situaciji, kad je sovjetska agresija ugrozila nezavisnost Jugoslavije i kad su izvesni patriotski elementi, koji su bili po strani od aktivnog političkog rada, počeli da se približavaju Narodnom frontu, Nešković je u tome video opasnost po Narodni front. Govorio je da time Narodni front postaje ono što Staljin i Molotov tvrde u svojim pismima.
Nešković je često istupao kao šovinista i velikosrbin. Govorio je da je NR Srbija opterećena otkupom više nego druge republike, i u svojstvu predsednika Komisije državne kontrole slao Bojanića da proveri zaduženja otkupom NR Slovenije. Zbog njegovog stava o opterećenosti NR Srbije zaduženje porezom u 1948. godini u Srbiji bilo je relativno mnogo niže nego u drugim republikama i takvo stanje je ispravljeno u naredne dve godine, u 1949. i 1950. godini.
Jednom prilikom Nešković mi je rekao da posmatrajući politiku otkupa ‘čovek dobija utisak kao da neka neprijateljska ruka hoće da priguši srpski narod koji je stub ove države’. Ove reči su mi ostale u sećanju jer me iznenadio, pre svega ovakav šovinistički istup“.
Od Pere sam prvi put doznao da postoji ova izjava i da je povoljno ocenjena od strane Komisije. Ono što sam zapazio prilikom njenog čitanja (citirao sam njen manji deo) je to da je pisana naknadno, a ne pod navedenim datumom 18. oktobrom, koji je dopisan rukom, jer se u njoj pominje SK što znači da je pisana posle 6. Kongresa. Da je Nešković pročitao, bio bi razočaran u Peru koga je podigao u vrhove KPJ u Srbiji, a ovaj mu se odužio neutemeljenim optužbama.
(Nastaviće se)