Mrva nikotina-sigurna smrt

Autor: Aleksandar Popović

18. 08. 2014. u 18:38

Grof pogubljen, suprugu spasao stav porote da se žene ne šalju na gubilište. U Mađarskoj u više slučajeva nikotin korišćen za ubistvo

HEMIČAR Stas je ponovio svoj eksperiment. Još jedanput je dodao u probi ekstrakta vodu i alkohol, filtrirao, dolio rastvor kalijuma, sačekao da ispari, pomešao sve s čistim eterom, sve dok nije dobio emulziju. Zatim je ponovo izdvojio eter od ostalih tečnosti prelivši ga u jednu čašu. Kada je eter ispario ostao je mrk braonkast talog. Njegov izrazit miris podsećao je na duvan. Od veoma male količine taloga Stasov jezik je izgubio osećaj koji mu se nije vraćao više sati. Ponovio je eksperiment još šest puta. Kod svake probe dobijao je isti talog s tipičnim mirisom duvana. Pretpostavio je da je pronašao nikotin.

Zatim je Stas isprobao sve poznate metode za otkrivanje nikotina. Posle toga, sumnje više nije bilo. Dokazao je postojanost nikotina u lešu istovremeno utvrdivši metod otkrivanja organskih otrova u čovečjem telu.

Stas je docnije teoretski obrazložio svoje otkriće, pri čemu mu je pomogao slučaj. Za utvrđivanje prisustva organskog otrova pored čistog etera bilo je neophodno i prisustvo kiseline. U ovom slučaju telo ubijenog je bilo ispunjeno sirćetnom kiselinom, koju je ubica koristio da bi zamaskirao trovanje nikotinom. Time je samo pripomogao da se dobiju dokazi o njegovom prisustvu. Stasu je išla naruku i okolnost da su delovi organa ubijenog čuvani u alkoholu.

Posle nekoliko dana Stas je obavestio islednika Hjugebera da je Gistav Funije otrovan nikotinom. Dovoljno je samo pedeset miligrama nikotinskog rastvora da bi se usmrtio čovek. U telu Funijea je pronađena znatno veća količina. Ovaj nalaz je omogućio da se istraga uspešno odvija.

Islednik Hjugeber je tako prikupio jedne za drugim dokaze o ubistvu trovanjem. Kada je od vrtlara Deblikija dobijena izjava da je on pomogao grofu u spravljanju „kelnske vode“ i da je Bokarme za to koristio veću količinu lišća duvana, islednik je zaključio da je na pravom putu do istine.

Hjugeber je utvrdio da se Bokarme u proleće obraćao za usluge jednom hemičaru. Grof je ispričao hemičaru da su njegovi rođaci koji žive u Americi podvrgnuti napadima Indijanaca, koji kao oružje koriste strele čiji su vrhovi natopljeni biljnim otrovom, između ostalog i nikotinom. On je želeo da stvori protivotrov. Kada je Bokarme od hemičara saznao da otrove kao što je nikotin nije moguće otkriti u ljudskom telu, zamolio je da mu detaljnije opiše način izdvajanje nikotina. Grof je došao do potrebnog uređaja i u svojoj perionici-laboratoriji započeo sa spravljenjem nikotinskog otrova. Svome vrtlaru je kazao da se radi o „kelnskoj vodi“.

OPASNI ALKALOIDI Alkaloidi su azotni organski spojevi otrovni i gorkog ukusa i uglavnom se nalaze u tropskim ili suptropskim biljkama. U većini se sreću u vidu kristala i teško se rastvaraju u vodi. U hemiji ih je poznato više od sto (kinin, kokain, kofein, atropin, morfin, nikotin, strihnin i dr) od kojih su neki veoma lekoviti. U većim količinama alkaloidi deluju smrtonosno, iako te „veće“ količine čine samo po jedan miligram, u boljem slučaju nekoliko desetih delova grama.

Pri pažljivom obilasku i pregledu zamka Hjugeber je pronašao uređaj i ostatke otrova.

U maju 1851. godine u sudu u Monseu započeo je proces protiv ubica - muža i žene. Zločinci su pokušavali sve da odreknu i svale krivicu jedno na drugo. No dokazi su bili nepobitni. Porota je Bokarmea proglasila krivim za ubistvo. Osuđen je na smrt i kazna je izvršena.

U to vreme porota u Francuskoj je nerado slala na gubilište ženu, pogotovo ne damu iz višeg društvenog staleža, pa je tako i u ovom slučaju smatrala da je Lida (iako se konačno saznalo da je saučesnik u ubistvu svog brata) nevina.

Grof je ubio šuraka zbog žeđi za novcem. U isto vreme istraga o ovom zločinu je podstakla dalji razvoj hemijske toksikologije. Stas je otkrio do tada još neistražen način dokaza o prisustvu organskih otrova u čovečijem organizmu.

Razvoj toksikologije u 19. veku pokazuje niz primera kada je borba sa zločinom doprinosila daljem otkriću novih znanja i metoda u oblasti hemije. Da se slučaj s Bokarmeom nije desio u stvarnosti, mogao bi se uvrstiti među izuzetno zanimljive romane iz oblasti strave i užasa. Usamljeni zamak, laboratorija otrova u perionici, podmukli napad supružnika i neobičnost samog otrova daju dovoljno materijala za detektivski roman.

Institut sudske hemije u Budimpešti izdao je saopštenje o nekoliko slučajeva kada su se prestupnici koristili istim metodama ugrožavanja tuđeg života nikotinom.

Otac se posvađao sa sinom i u jednom trenutku je uzeo flašu i njen sadržaj sasuo mu u lice i na odeću. Opekotine na licu prinudile su sina da se obrati lekaru. U bolnici su već počeli da opažaju znake paralize mladićevih nogu. Usledilo je povraćanje, a zatim i privremeno gubljenje pamćenja. Lekari su pretpostavili da je reč o trovanju.

Izvršena je analiza mokraće i stomačne tečnosti. U mokraći nije pronađen nikotin, ali jeste u stomačnoj tečnosti. Mladića su uspeli da spasu.

Zatim je pregledan sinov pulover. Neprijatan miris pulovera ukazivao je na to da je mladić bio obliven nikotinskom bazom. Hemijski i spektroskopski je dokazano da je u puloveru bilo 2,35 grama nikotina.

Sličan je i drugi slučaj o kojem je budimpeštanski institut izdao saopštenje. Jedan bračni par se razveo. Muž nije mogao da se pomiri s razvodom i primorao je ženu da mu se vrati. No ništa se nije izmenilo u njihovim odnosima: skandali su se nizali. Jednom prilikom, noću, dok su ležali u krevetu ponovo je došlo do svađe. Žena je uzela flašicu i izlila tečnost na muževo lice. On je kriknuo, bacio se na nju, ali je ona odskočila ustranu. Najzad je uspeo da je udari, ali mu je ona još jednom pljusnula u oči preostalu tečnost iz flašice.

NAUČNA SENZACIJA Ideja grofa Bokarmea - da primeni nikotin u cilju ubistva - izazvala je u to vreme veliku senzaciju. Već s početka tridesetih godina prošlog veka, kada se u borbi s poljoprivrednim štetočinama počelo da upotrebljava sve više sredstava koja sadrže nikotin, u literaturi se objašnjavalo o sve češćim smrtnim slučajevima trovanja nikotinom.

Muž se zgrčio i umro. Sluzava obloga levog oka i usne visile su beživotno. Jezik mu je bio sav u crvenim krastama. U želudačnoj sluznici otkrivena su krvoliptanja.

Analiza ostataka tečnosti u flašici pokazala je da se radilo o nikotinu u koncentraciji od 84 odsto. Sadržaj nikotina iznosio je 1,42 grama.

Poznato je da sluznica vrlo brzo upija nikotin. U ovom slučaju u levom oku našlo se tri miligrama nikotina. Više od pedeset miligrama već je prešlo u krv i zato je nastupila trenutna smrt.

Oba ova slučaja smišljenog trovanja nikotinom potvrđuju sličnost s Bokarmeovim zločinom. Razlika je samo u tome što nije dokazano da su prestupnici preduzimali zločin s predumišljajem. Moguće je da su imali nameru samo da svojim žrtvama nanesu povrede. Treba uzeti u obzir da su oba prestupnika koristila nikotin u afektu, posle žučnih svađa.

Ubistva s predumišljajem pomoću nikotina nisu tako česta, jer nikotin ima snažan miris i neprijatan ukus. Institut sudske medicine u Segedinu u Mađarskoj izdao je saopštenje o slučaju tri ubistva nikotinom koji se davao s napicima. Žrtve su umirale posle jednog do dva gutljaja za nekoliko sekundi. Karakteristične opekotine, izazvane otrovom i jak nikotinski miris odmah su odavali uzročnika smrti.

(Nastaviće se)


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije