Maraton u Karađorđevu

Pero Simić

07. 02. 2015. u 20:38

Tita u Karađorđevu, od 19 prisutnih, podržalo je osam, a jedanaest učesnika se suprotstavilo njegovom stavu. Znaš Ustav: uzmeš novine, pročitaš i hapsiš

Маратон у Карађорђеву

Sednica u Karađorđevu trajala je dvadeset sati

SAMO 45 dana posle izjave kako su “apsurdne kojekakve priče da u Hrvatskoj nema jedinstva, da narod drukčije misli, da tu postoji i cvjeta veliki šovinizam itd.”, Tito je rešio da vodeće hrvatske političare gurne niz vodu.

Pozvao ih je u Karađorđevo, koje je bilo višestruko loša simbolika suđenja vodećim hrvatskim komunistima, jer je ovo mesto dobilo ime po vođi Prvog srpskog ustanka Đorđu Petroviću - Karađorđu, osnivaču dinastije Karađorđevića. Sastanak je počeo istog dana kada su se navršile 53 godine od osnivanja prve Jugoslavije. Tito je Hrvate ubeđivao dvadeset časova, od 30. novembra u 10 sati do 1. decembra u šest sati ujutro, da se odreknu politike koju je i on sam, koliko do juče, podržavao i ohrabrivao.

Tito: Da vidimo kako vi gledate na situaciju kod vas.

Treba jasno, bez ikakvog oklijevanja, kazati sve što se misli.

Savka Dabčević-Kučar: Nije tačno da su neke naše parole o deviznom režimu omogućile izbijanje ovoga štrajka studenata.

Tito: Ne znaju oni šta je devizni režim i o čemu se radi. To mase ne znaju.

Savka Dabčević-Kučar: Da. Ima onih koji ne znaju... Druga parola je da smo mi našim političkim kursom podgrejali takvo stanje i da u našem kursu nije bio jasan odnos prema nacionalizmu. I za taj stav možemo dati punu političku protivargumentaciju.

Tito: Mi smo u reakciji bili spori kod studenata, i u sudskim i u tužiteljskim organima smo spori.

Savka Dabčević-Kučar: Vi ste ljuti na izjavu o Hrvatskoj u Ujedinjenim narodima. Druže Tito, tu je izjavu dao nekakav Šošić.

Milka Planinc, član Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske: Stvara se iluzija da može Hrvatska negdje bolje da se nađe i da se razvija izvan Jugoslavije.

ZELENO SVETLO Titovu odluku o obračunu s predvodnicima CK SK Hrvatske pažljivo su pratili zapadni posmatrači u Jugoslaviji. Englezi su ga podržavali, jer su čelnici CK Hrvatske, po njihovom mišljenju, “koristili staljinističke metode manipulacije masama i javnim mnjenjem”, a pored sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva zeleno svetlo mu je, izgleda, dao i američki predsednik Nikson, koga je jedino interesovalo da Jugoslavija sačuva vanblokovski status.

Josip Vrhovec, član Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske: Poslije vaše posjete Hrvatskoj (septembra 1971) mi smo smatrali da imamo velike obaveze. Međutim, počele su velike igre, počele su igre oko vas. Prosto je bilo neprijatno na terenu se pozivati na bilo koji vaš drugi govor jer kažu da mi sad falsificiramo Tita.

Dragutin Haramija, predsednik Izvršnog veća Hrvatske, pokušao je govoriti o nepovoljnoj privrednoj situaciji u Hrvatskoj, u kojoj je 40 odsto opština bilo nerazvijeno, a kad je rekao da neke informacije organa bezbednosti nisu dovoljne za sudski postupak, bio je prekinut.

Tito: Je li ti znaš naš Ustav?

Haramija: Da.

Tito: Šta bi trebao drugi materijal nego onaj koji je u štampi? Na osnovu toga možeš ga odmah hapsiti i odmah pred sud. Što ne radite to. Svi su ti zreli da se sudi. Ne treba tražiti od policije mnogo.

Temperaturu je podigao tada najpopularniji hrvatski političar.

Miko Tripalo: Neprijatelj je organizovaniji nego što sam ja mislio. To moram priznati. Mislim da bi razbijanje rukovodstva imalo tragične posljedice, bez obzira čak i koja bi struja pobijedila.

Tito: Da malo objasniš ovo da bi bilo tragično, ko je doveo do toga.

Tripalo: Svi smo doveli, vjerojatno. Svako sebe treba da ispita pa da vidi šta je učinio. Za neke ekonomske probleme koji Hrvatsku naročito pogađaju nema sluha u Jugoslaviji.

Tito: Sva pitanja bi morali riješiti u Centralnom komitetu Hrvatske...

Savka Dabčević-Kučar: Razlike nisu samo u našem rukovodstvu nego i u rukovodstvu SKJ, i to o krupnim pitanjima, postoji duboko nepovjerenje.

Tito je već tad pokušao da prelomi stvar, da Izvršni komitet CK SK Hrvatske konfrontira sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom:

- Da li Izvršni komitet u cjelini prima odgovornost za sve što se dogodilo sad kod vas u Zagrebu?

Vrhovec: Mora primiti odgovornost.

Tito: Moramo primiti... Ja bih htio danas ovdje da vidim koji to drugovi nisu djelovali... Ja bih htio da čujem od vas kakav vi to suverenitet, kakvu vi to državu hoćete... Ako hoćete da govorimo o suverenitetu, onda Jugoslavija ima suverenitet prema vani, sastavljen je od suvereniteta svih republika. Kad je drug Tripalo rekao da može svašta da se dogodi, to je mene pecnulo. Kad bismo mi počeli praviti gluposti... imali bismo građanski rat, što je vrlo opasno, ili bismo morali preduzeti mjere kojima bismo spriječili građanski rat. A vi znate šta to onda znači, kakve bi to mjere mogle da budu.

Tito se posebno okomio na tzv. masovni pokret, maspok, omiljenu političku kovanicu vodećih hrvatskih komunista:

- Ja sam u Kanadi pročitao govor druga Tripala o tom masovnom pokretu... Šta je Socijalistički savez? Zar to nije masovni pokret... Zašto je vama potreban takav pokret... Pa dobro, ja bih htio druga Tripala pitati, zašto ide toliko puta u taj prokleti Zadar. Tamo gdje naziv ulica revolucije skidaju, pa meću druga imena itd... Kad je bio na Univerzitetu puč i kad je skinuto partijsko, studentsko rukovodstvo, ja sam pročitao da je drug Pero Pirker išao tamo i rekao: “Razumije se, pošto sam došao ovdje - stojim iza vas.”

Pero Pirker: Nisam bio tamo.

Ivan Šibl, predsednik Republičkog odbora Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Hrvatske: Druže Tito, ja sam bio.

Tito: A, ti si bio, to je podrška. Ali nemoj misliti da si dobro učinio što si išao.

U jednom trenutku Tito je protivrečio samom sebi:

- Moram da kažem da vi niste konsekventno pristupili sprovođenju one kritike koju sam ja vama dao u Zagrebu (početkom jula 1971) - rekao je on, zaboravljajući kako ih je samo dva i po meseca ranije u “Esplanadi” hvalio na sva usta.

U finišu iscrpljujuće rasprave, Tito je najavio presudu:

- Ja moram da kažem, da, kazaćusutra (na sednici Predsedništva SKJ), da ja ne stojim iza vaše politike, jer niste opravdali povjerenje koje sam ja tražio od vas...

- Pročitao sam da klasni neprijatelj sad (u Hrvatskoj) popisuje one koji su bili egzekutori za vrijeme rata, tj. one koji nose izvjesnu krivicu za izvjesna strijeljanja.

- Ovog puta toliko. Ne, nismo završili. Ja hoću da mi ipak sa nečim završimo. Dajte da čujem šta vi sad mislite preduzeti.

Pero Pirker: Najbolje je, pošto mi to sad ne možemo ovdje zaključiti, neka rukovodstvo SK Hrvatske u roku od osam dana napravi zaključke o ovome što ste vi rekli - zabrane, hapšenja.

Tito: Nešto drugo tražite, dok ćete se vi predomisliti.

Milka Planinc: Ja mislim da nas drug Tito tjera pred zid i da je to dobro.

Iskoristila je priliku i da se kandiduje za novu predsednicu CK SK Hrvatske:

- U ovom smislu ja sam u stanju podnijeti odgovornost i za ovo što se dogodilo, a još više za ono što će se dogoditi u budućnosti.

Ostali su ćutali, pa je Tito 1. decembra 1971, oko šest sati ujutro, zaključio sastanak, na kom ga je, prema svedočenju Mike Tripala, od 19 prisutnih, podržalo osam, a 11 učesnika se “suprotstavljalo njegovim ocjenama ili bar znatnom dijelu tih ocjena”.

Na kraju je Tito našao solomonsko rešenje:

- Dobro, da zaključimo da se slažete da se ne slažete.



Sutra Viski pred obračun


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije