Sloboda je donela strah
13. 06. 2015. u 19:44
Za lov na Mihailovića formirana dva štaba, jedan u Beogradu kojim je rukovodio Ranković, i drugi, u Višegradu, u kome su bili Jovo Kapičić, Rankovićev pomoćnik i jedan od šefova Ozne Vladan Bojanić

Dogovor uz tri pileta: Kalabićeva Gorska garda
OČEKUJUĆI da će predstojeći izbori biti slobodni, a da će narod na njima glasati za monarhiju, a ne za Titovu republiku, general Mihailović je krajem septembra 1945. prešao Drinu kod Višegrada i pošao u Srbiju.
- Za Srbiju sam krenuo - ispričao je kasnije Mihailović - s malom grupom odabranih. Nije nas bilo više od trinaest, četrnaest. Prešli smo više Mokre gore i Zaovina na planinu Taru.
Čim su doznali za njegov dolazak, ljudi u ovom delu Srbije su se zabrinuli, a ne obradovali, kako je general očekivao:
- Seljaci su se bili uspaničili - rekao je Mihailović funkcionerima Titove tajne policije Ozne. - Mnogi su nas prijavljivali vama gde god bi nas sreli.
Tako su pripadnici Ozne odmah doznali za njegov prelazak. Neko im je prijavio i da je general iznenađen situacijom u Srbiji i da je jednog dana, navodno, rekao:
- Ne može čovek da nađe Srbina da mu da hrane i pokaže put.
POSLE višednevnih tumaranja po bespućima Tare, dokopao se Debelog brda i pošao prema Valjevu, ali kad je video da ga i tamo ne čekaju raširenih ruku, rešio je da se istim pravcem vrati nazad, prema Višegradu.
- Nisam uspeo - priznao je general i sebi i drugima - uspostaviti veze, a glavna prepreka bio je mentalitet življa Zlatiborskog i Račanskog sreza (na Tari), koji je iz lične koristi u stanju da učini ono što mu je najviše konveniralo.
ATMOSFERA koja je tada vladala u Jugoslaviji može se osetiti iz šifrovane depeše koju je 27. septembra 1945. iz Beograda u Vašington poslao savetnik američke ambasade u Jugoslaviji Harold Šanc:
- Sveopšti strah preovlađuje u zemlji. Primetan je svuda i u javnom i u privatnom životu.
- U gradovima režim ima odbore i špijune u svakom bloku i u svakoj zgradi. Protivnici režima žive u stalno strahu da će ih Ozna uhapsiti i da će kao "narodni neprijatelji" biti kažnjeni.
- Sigurni smo da su hiljade izbrisane sa biračkih spiskova samo zato što oni ili njihovi rođaci nisu pristalice (Titovog) Narodnog fronta.
- Nema tužnijeg komentara aktuelne situacije nego primedbi ljudi koji su se suprotstavili nemačkoj ratnoj mašini kad je bila na vrhuncu, "da je Hitler ipak možda bio u pravu". Na sve strane se čuje da je, u poređenju s Oznom, Gestapo bio blaga ustanova".
TITOVE snage, koje su mu stalno bile za petama, blokirale su krajem 1945. Taru dugačku šezdesetak, a široku 10-15 kilometara.
- Pretres je bio detaljan - piše u strogo poverljivom izveštaju Štaba specijalnih snaga Titove vojske, Korpusa narodne odbrane Jugoslavije, Knoja, podnetom generalštabu njegove armije.
I podatak za Riplija o najzamašnijoj vojnoj poteri u savremeno doba:
- Rastojanje od vojnika do vojnika oko tri metra.
A rezultat operacije, u kojoj je desetak hiljada ljudi jurilo jednog čoveka, bio je sledeći:
- U celoj akciji uhvaćena su dva četnika i jedan dezerter.
General im je umakao, a načelnik Štaba Knoja morao je nevoljno da prizna:
- Pošto posle ovog pretresa ne bi imalo smisla da se i dalje drži ovolika vojska na rejonu Tare, odlučio sam da jedinice uzmu novi raspored prema potrebi daljeg čišćenja teritorije Srbije, s tim što će na rejonu Tare ostati dovoljno snaga za dalje izviđanje i traganje.
IZVLAČEĆI se iz obruča, general se snalazio kako je znao i umeo. Prema jednom izveštaju Titovih snaga iz Valjeva: "Draža se presvlači u ženska odela i nosi preslicu i kudelju", a prema izveštaju jednog Titovog obaveštajnog oficira: "Draža se prebacio u Sandžak, između Foče i Goražda".
General Mihailović nije ni pomišljao da beži prema Sandžaku, već prema Višegradu, jer je, kako je govorio, "najrealnije veze imao sa Višegradom". Zaustavio se u okolini manastira Dobrun, gde je, skrivajući se po kolibama i zemunicama, dočekao zimu.
Agenti Ozne presvlačili su se u četnička odela, pretili jatacima, podmićivali potencijalne saradnike, ali sve je bilo uzalud.
Mihailović kao da je u zemlju propao.
Rukovodstvo Titove Ozne zaključilo je:
- Da bismo došli do živog Draže, potreban nam je Nikola Kalabić, ratni komandant Dražine garde.
Plan da preko Kalabića dođu do Mihailovića, rukovodstvo Ozne u Srbiji skovalo je krajem 1945. Ubacili su jednog svog saradnika u Kalabićevu grupu, koja se skrivala u okolini Ljiga, pridošlica je zadobio poverenje desne Mihailovićeve ruke i nagovorio ga da prezimi u Beogradu. Kalabić je krenuo i čim je došao u prestonicu, upao je u zamku Ozne.
NA SARADNjU u hvatanju Mihailovića nagovorili su ga šef srpske Ozne, pukovnik Slobodan Penezić Krcun, i njegov pomoćnik, potpukovnik Milorad Milatović. Kalabić je prihvatio, govoreći da "pristaje radi naroda", odnosno "hiljada nevinih ljudi":
- Moja glava uvek ima vremena da se skine.
Sklapanje aranžmana s Kalabićem preuzeo je u svoje ruke šef jugoslovenske Ozne Aleksandar Ranković:
- Kalabića je trebalo prethodno psihološki slomiti, odnosno proceniti da li se i koliko u njegovu pomoć možemo pouzdati.
- Krcun i ja pojeli smo s Kalabićem jedno tri pileta i obećali mu život ako nam pomogne u hvatanju Draže. Na kraju je pristao.
Za lov na Mihailovića formirana su dva štaba, jedan u Beogradu, kojim je rukovodio Ranković, i drugi, u Višegradu, koji su sačinjavali Rankovićev pomoćnik Jovo Kapičić i jedan od šefova srpske Ozne Vladan Bojanić.
Dva puta operativci Ozne vraćali su se u Beograd praznih ruku, a treći put u lov na Mihailovića pošli su početkom marta 1946.
Osmog marta Ranković, s napomenom "najhitnije", javlja Peneziću da je neki šifrovani jatak, Bogdanka, dolazila u Beograd kod svoje koleginice Pobede, i da je rekla da je "pre tri dana imala sastanak" s Mihailovićevim saradnikom Srpkom Medenicom. I da joj je "Srpko rekao da je Draža u Štrpcima", kod Zlatibora, "kod popa Dobre Popovića":
- Smatram da je ovaj podatak tačan. Zato odmah pođi u Štrpce i traži od popa da otkrije Dražu. Štrpce i čitavu užu okolinu treba blokirati.
NAREDNOG dana Ranković je naložio Peneziću da "zatvori komunikaciju Višegrad-Beograd" i da kontroliše sav automobilski i železnički saobraćaj na ovom pravcu, a u drugom telegramu, poslatom Peneziću istog dana, 9. marta, Ranković je javio:
- U pratnji Draže nalazi se Srpko koji vrši kurirsku službu. Jedan Dražin kurir dolazio je u Beograd i doneo mu cipele od jedne apotekarice.
- Pokušati prvo i na lep način da pop (Dobra Popović) preda Dražu uz izvesne lične garancije popu.
U narednom telegramu, poslatom istog dana, Ranković je bio još konkretniji:
- Popa skršiti sledećim činjenicama: paket iz Beograda, cipele za Dražu od apotekarice, radio stanica koju je Draža pre kratkog vremena dobio ali je neispravna.
- Predočiti mu da su u Beogradu tobože uhapšeni: majka Srpkova, Pobeda, Bogdanka, žena kapetana Dragiše Vasiljevića (Mihailovićevog pratioca), brat Budimira Gajića i drugi iz četničke organizacije u Beogradu i da je tom prilikom otkrivena pošta, dobijena priznanja i slično.
- Radite brzo, blokirajte samo uži prostor Štrbaca, izvršite pritisak na četnički sumnjive, vrbujte i organizujte obaveštajnu službu, u pogledu novca nemojte škrtariti.
Sutra: Braćo, Srbi, ubijte me ...
patriota
14.06.2015. 08:48
nikada u srbiji neće biti dobra dok su ovi na vlasti.popu dobri su na grudima ložili vatru da bi rekao gde je draža jer ga je dobra pričestio .krcu i ranković su bili i ostali naj veći zločinci.
i odmah čim su okupirali beograd ušli su u tudje vile i to koristili kao svoje. i danas žive u tudjim vilama.toliko o borbi za radničku klasu.
Komentari (2)