Od izbacivača do vezira
01. 07. 2015. u 18:21
Krajem devedesete sukobio se sa Arkanom. Potukao se i sa njegovim obezbeđenjem,a onda beži iz Beograda u Srebrenicu, gde počinje da podbunjuje i naoružava narod. Srebrenica tada postaje utočište i uporište za zlo

Koljač koji se vešto krio iza policijske uniforme
DA NIJE bilo tuče sa obezbeđenjem Željka Ražnatovića u Beogradu, u čijem restoranu je bio izbacivač, ko zna da li bi Nasera Orića vreme i tragični događaji ubacili u kovitlac krvave drame, koja je unesrećila sva tri bosanska naroda.
Za Srbe u Podrinju, ali i šire, on je "zločinac i koljač koji je vešto krio svoje krvave ruke". Za većinu Bošnjaka je - heroj, ali, koga deo bezbednosnih struktura nikada nije prestao da nadzire. Sa Hrvatima se nije kačio, ne bar da se zna, osim ako se u to ne ubraja sukob njegovih ljudi, u novembru 1995. u Tuzli, sa Ratkom Franjićem, kome je likvidacijom zapretio Sabahudin Muhić, Orićev telohranitelj iz Srebrenice.
Orić je karijeru policajca počeo u Beogradu, u saveznom SUP. Uporedo sa obavezama na poslu, radio je predano i na unapređenju borbenih veština. "Jednako je pokazivao dobre rezultate na poslu, kao i u karateu i džudou. Brzo je, zbog isticanja, raspoređen u sastav policije koja je obezbeđivala značajne ličnosti, pa i Slobodana Miloševića", stoji u izveštaju o proveri Orića od jeseni 1995. godine i njegovoj ulozi o padu Srebrenice.
U ovom izveštaju agencija za izveštaje i dokumenta u Sarajevu (AID) navodi se da je Naser bio i honorarac - izbacivač u više beogradskih restorana, pa i u restoranu Željka Ražnatovića Arkana. Krajem 1990. sukobio se sa Arkanom. Potukao se i sa njegovim obezbeđenjem, ali, i sa samim predsednikom Srpske dobrovoljačke garde. Navodi se da je "Arkan izvukao deblji kraj", pa je Naser procenio da mu je bolje da beži od arkanovaca, "koji su ga iz dana u dan u stopu pratili".
Imao je dobre veze u Beogradu (tvrdi se da ih je i do danas sačuvao), pa mu je omogućeno da po ličnom zahtevu ode u Srebrenicu i tamo bude običan policajac, pozornik. Objasnio je da je logično da ide tamo gde su mu roditelji, sestra i brat, ali i "raja iz kraja".
U DOKUMENTACIJI, u koju su "Novosti" imale uvid, a koju su sačinili Bošnjaci, Naser je "došavši iz Beograda, među svojim pristalicama i poznanicima odmah počeo da širi priču da se muslimanima u Bosni nešto sprema. Da to sprema JNA, Srpska demokratska stranka, odnosno, Srbi".
Prestrašeni narod ga je slušao, a on je išao dalje. U proleće 1991. godine, uputio je već prvi poziv srebreničkim Bošnjacima da se naoružavaju i pripremaju za odbranu. Tako su, uz pomoć Adnana Karovića, zaposlenog u specijalnim jedinicama MUP Bosne i Hercegovine, u Orićeve rodne Potočare stigle prve puške.
Iz dokumentacije izdvajamo:
"Kako bi ovaj posao olakšao sebi i pristalicama, Orić je preko Danke Ristanović, tadašnjeg referenta u srebreničkoj policiji, izdejstvovao ilegalno izdavanje ličnih karata. Za sebe i tu, nekolicinu prvih pristalica". Na ličnim kartama su, svi oni, imali srpska imena, ali se ne navodi - kako su se u ulozi lažnih Srba zvali Orić i njegove pristaše.
Prevara je otkrivena, ali je ostala u krugu najpoverljivijih ljudi. Mada profesionalci, inspektori koji su otkrili lažna dokumenta, pristali su da prevaru do kraja rata sačuvaju. Objašnjeno im je, a oni su tek posle rata obelodanili da su Orićevima lažna dokumenta bila potrebna, "radi lakšeg komuniciranja sa Srbima".
NASER je tih dana organizovao i čitavu armiju kurira. Rasporedio ih je na punktove po Srebrenici i Bratuncu. Kuriri su imali zadatak da prebroje svako vojno vozilo, ali i civilno, ukoliko je u njemu bio neko od viđenijih Srba. Posebno je bilo važno da kuriri ne propuste, ukoliko bi na ovaj teren stizale posete iz Beograda, ili, Sarajeva, kao i to da li se dešava kakvo susretanje Bošnjaka i Srba.
Kuririma je naređeno da izričito prate Gorana Zekića, srebreničkog sudiju, poslanika u Skupštini Bosne i Hercegovine i predsednika Srpske demokratske stranke u Srebrenici. Takođe je naloženo da se prate i Miroslav Jokić, kao i Milenko Čanić, potpredsednik opštine Srebrenica.
Ubrzo, Goran Zekić je ubijen na putu dok se vraćao kući. Naserovi su ga, kao i ceo srpski narod u Srebrenici, obeležili, za to vreme opasnim žigom - četnik. Četnicima su nazivali i ostale Srbe u Srebrenici.
U IZVEŠTAJU sa uviđaja policajaca Bošnjaka o Zekićevom ubistvu, u koje su "Novosti" imale uvid, navodi se da je Zekić ubijen "kada se vraćao sa neke sahrane, sa groblja iznad džamije Azema Bekića. Ubili su ga Safet Mujić iz Luke, Osman N. iz Soloćuše i N. N. iz Osmača (nije teško odgonetnuti zašto su neki Orićevi ljudi podvedeni pod - nepoznati).
Posle ubistva Gorana Zekića srpski narod počeo je masovno da napušta Srebrenicu. Ko je ostao - ostao je zauvek.
Svedoci Bošnjaci, posle proboja u Tuzlu navode da su u danu likvidacije Gorana Zekića u Srebrenici, iz šume, ušli Hakija Meholjić sa oko četrdeset svojih vojnika i zaposeli hotel "Domavija", gde je Meholjić ostao sve do pada Srebrenice. Sutradan, u grad je ušao Naser Orić sa svojom naoružanom jedinicom.
Srebrenica tada postaje utočište i uporište za zlo, mesto odakle se, pre takozvane demilitarizacije, išlo u lov na Srbe i njihovu imovinu. A posle, u lov na sopstveni narod i njegovu imovinu.
Kako se, u međuvremenu, Orić izborio za mesto gospodara Srebrenice?
VRAĆAMO se na izveštaj o proveri i uzrocima pada Srebrenice. Ovde stoji, prenosimo doslovno: "Orić se sa jednom grupom pristalica, posle srpskog napada, povukao u rodno selo, Gornje Potočare, dva kilometra od Srebrenice. Meštani i komšije ga, međutim, isteruju iz sela sa obrazloženjem da će ponovo izazvati Srbe, pa se on povukao u susedno selo". Orićev "uspon" počinje od ubistava i pljačkanja po srpskim selima na obodima Srebrenice i Bratunca. U dokumentaciji nalazimo da je to "Naserov pohod u slobodu". Posle ovih pohoda koji su Srbi u memoriju upisali kao - zločine, Orić je imenovan za komandanta svih muslimanskih jedinica u Srebrenici.
"Naser je sa svojim borcima učestvovao u svim borbama, za Kamenicu, Cersku... uvek je išao prvi sa "osamdesetčetvorkom", pokazivao je izuzetnu hrabrost i davao primer ostalim borcima, što je bilo presudno da bude postavljen za komandanta Osme operativne grupe, a kasnije i 28. divizije, kada je proizveden u čin brigadira".
Sve ovo što je navedeno, čak i u svedočenjima njegovih sunarodnika, Orića nije teretilo u Haškom tribunalu. Čak ni za komandnu odgovornost.
Par detalja...
01.07.2015. 21:50
1. Imao je dobre veze u Beogradu (tvrdi se da ih je i do danas sačuvao), pa mu je omogućeno da po ličnom zahtevu ode u Srebrenicu i tamo bude običan policajac, pozornik. 2. Kako bi ovaj posao olakšao sebi i pristalicama, Orić je preko Danke Ristanović, tadašnjeg referenta u srebreničkoj policiji, izdejstvovao ilegalno izdavanje ličnih karata.Ljudi, jel i vi imate osjecaj da komunisti i dalje vladaju Srbijom?
Komentari (1)