Radio je za onog ko mu plati više
08. 07. 2015. u 18:35
Vetrenjače krvave bosanske drame u Oriću su pokrenule njegove korene iz Drugog rata. Oni su ga podsećali na njegove "ustaške korene", ubeđivali ga da ima dug prema dedi, crnokošuljašu

Orić je govorio da bi Srbima trebalo seme zatrti
KAŽI ti nama, Alija, gde je granica Bosne i Hercegovine... Na Drini? Ako je na Drini, mi ćemo to brzo da završimo. Srbi neka idu u Srbiju, ili, u Drinu. Nama nije do toga, samo da znamo dokle je granica.
Naser Orić je, pozivajući se na to da "u po dana, u po noći može kod predsednika", a pre svega na dobre veze sa Izetbegovićevim sinom, Bakirom, na koga se pozivao i oslanjao pre odlaska u Hag, po povratku, pa i ovih dana, podsetio na razgovor sa bivšim prvim čovekom muslimanske Bosne. Otuda mu, iz Sarajeva, nikada nije stigla poruka dokle je međa za koju je Orić, navodno, ratovao.
Bakir Izetbegović ne negira, barem ne do sada, ovo što je govorio Orić. Ali, i ne potvrđuje. On se zdušno zalaže da je "Orić branilac Srebrenice i njenog naroda". Poruku, s početka teksta, Orić je u Sarajevo uputio u zimu 1993. godine. Te, kao i prethodne godine, ali i narednih - do proleća 1995, srpska sela po obodima Bratunca, Srebrenice, u Milićima, Zvorniku i Vlasenici brojala su žrtve. Spaljene kuće, zatrta domaćinstva pod naletom Orićeve vojske. Naser Orić komandovao je najpre teritorijalnom odbranom iz čijih je magacina, podbunivši muslimanski narod, opljačkao oružje i podelio ga: prvo najodanijim, najekstremnijim saradnicima, i najpre, u svojim Potočarima.
SVEDOCI koji su posle kraha i tragedije Srebrenice, suočeni sa izdajom i ostavljeni na cedilu, bez ikakve i ičije pomoći, progovorili, bez straha za gole živote, o "heroju Oriću" dostavili su dokaze o njegovom "junaštvu" i drugim nedelima.
"Ja ne znam, posle svega, za koga je on igrao. Mogu samo da se zakunem da je nas proigrao. Ne znam gde su mi roditelji, žena i sin... Izvukao sam se, valjda, zahvaljujući samom bogu. Metak me promašio, s leđa. Neke nije. Ko nam je pucao u leđa dok smo se izvlačili, to opet bog zna. Jesu granatirali i četnici. Gazio sam preko mrtvih. A ko je izdao kolonu, ko je četničkoj artiljeriji dao koordinate?
Ovo nalazimo u svedočenju jednog od boraca 28. Orićeve divizije, koji je iskaz dao ekipi jedne holandske televizije.
Upitan da li ima bilo kakvu naznaku za koga je Orić radio, sagovornik je uzvratio da nije siguran da bi odgovor mogao da potvrdi činjenicama. "U narodu vlada mišljenje da je radio za svakoga. Ko mu plati više, za njega i radi. Možda je istovremeno radio i za Amerikance, za Nemce, možda i za četnike... A kome se ta njegova uloga obila o glavu, a kome se isplatila - pokazaće vreme. A ono još nije došlo. Jedino je sigurno da je običan narod u toj ’predstavi" najgore prošao.’
Ovo svedočenje zabeleženo je u oktobru 1995. godine, u Tuzli, posle proboja boraca 28. Orićeve divizije. Orić je svoje borce napustio u aprilu iste godine. Tri meseca, tačno, pre užasne srebreničke tragedije.
PRELISTAVAMO hronologiju, video-zapisi dokumentuju: Orić pustio bradu, nesvojstveno bosanskim muslimanima. U maskirnoj uniformi, sa bine u Srebrenici veliča sopstvenu ulogu u etničkom čišćenju srpskih, bratunačkih i srebreničkih sela. Imidž bradatog, novokomponovanog komandanta muslimanskih jedinica u Podrinju bio je da "sopstveni narod zastraši četničkom bradom", istovremeno - prizove mudžahere iz arapskih zemalja da mu se pridruže. Ne u odbrani sopstvenog naroda, već da mu donesu novac. Za to vreme, on se opija, švaleriše, obračunava sa neposlušnima iz redova sopstvenog naroda... Radi sve što mu je po volji bilo, "a sve što po volji Alahu nije bilo".
Naser Orić poštovao je, kako je to nalagala potreba službe u nekadašnjem elitnom sastavu policije bivše Jugoslavije, naredbu brijanja do gole kože. Svaki dan dolazio je kao najuredniji policajac.
Tako ga pamte i u rodnim Potočarima, kada je pod izgovorom da je "muslimanski narod u Srebrenici ugrožen od četnika", zbrisao od Arkanovog obezbeđenja posle jedne tuče u Beogradu, gde je službovao kao policajac i istovremeno honorarac - izbacivač iz beogradskih restorana.
U HAGU je promenio frizuru. Fizički privlačan, umiljat kao jagnje. A šta je bilo ispod te kože, ne zaboravljaju Srbi iz Podrinja. I ne bi trebalo da zaborave, kako im se istorija ne bi ponovila.
U sagledavanju svega što je prethodilo padu Srebrenice, malo se ko zabavio činjenicom da je u brojnim dokumentima, depešama, svedočenjima, pa i najbezazlenijim beleškama, Orić, pobunjenom narodu govorio: "Svi Srbi su četnici i s njima treba jednom za svagda završiti".
On je, prema svedočenju njegovih, na tacni isporučenih boraca "agresorskoj srbočetničkoj strani" poručivao: "Sve su to četnici i zato im seme treba zatrti". Govorio je: "Sa njima se mora raščistiti".
Mi se pozivamo na dokumenta koja su u posedu "Novosti", a ova dokumenta, međutim, potvrđuju da su Orić i njegovi nalogodavci, čak u rano proleće 1992. godine ispisali presudu srpskom narodu Podrinja, ne mareći kako će se ona i na kojem broju žrtava zaustaviti. Ali, epilog masovne smrtovnice Srba vratio se, kao bumerang, početkom jula, 1995. godine.
Naser to, svedoče njegovi saborci, pretekli smrti u kolonama prema Tuzli, nije mogao da organizuje sam. Ko mu je to naredio, i ko mu je pomogao... Odgovore na ova pitanja zalio je olovom. Da li će jednom o tome da progovori?
VETRENjAČE krvave bosanske drame u Oriću su pokrenule njegove korene iz Drugog rata. Ubeđivali su ga da ima dug prema dedi, crnokošuljašu. On to, danas, ističe kao tek sekvencu iz biografije. Ne ponosi se, ali se i ne stidi. Analitičari smatraju da je ovo isticanje "ustaštva u korenu", perfidna Orićeva odbrana.
Niko Orića, međutim, ne može odbraniti od činjenice da je, od leta 1992. do januara 1993. godine, markirao srebrenička i bratunačka sela koja su se u Drugom ratu isticala u odbrani od ustaša pod komandom Jure Francetića. A ustaška ideologija u Bosni u to vreme, za mobilizaciju muslimana protiv Srba, bila je: "Muslimani su hrvatsko cveće". (Ima li, u svemu ovome kakve veze da je Oriću prva stanica posle Tuzle bio Tuđmanov Zagreb. Dok se rešavala sudbina Srebrenice, potom i Žepe, na drugoj strani je pao Knin i Srpska Krajina).
Sledbenici ustaške ideologije, u rasejanju, nemalo puta su prigovarali Oriću da nije dorastao "zavetnom zadatku predaka, da jeste, očistio bi Podrinje od četnika i seme im zatro".