Udar sa zagrebačkog asfalta

ŠAVOVI koji su spajali jugoslovenske republike, pokrajine, narode i narodnosti početkom osamdesetih polako počinju da pucaju. Kidanje komunizma i samoupravljanja ipak još nije bilo jasno vidljivo, a generaciju koja je stasavala još je držao optimizam i uverenje da će sutra biti bolje nego danas. Ta generacija pokazala je da se partija, gradeći zajedničku državu, možda ipak oslanjala na pogrešna sredstva. Ideologija utemeljena na ratu, revoluciji i paroli "Fabrike radnicima" nikada nisu uspeli da povežu Beograd, Zagreb i Ljubljanu na način na koji je to tokom tih nekoliko godina učinio "novi talas".

MNOGO jače od nametnutih ideoloških matrica i zabašurivanja nacionalnih sukoba, mlade u tri ključne jugoslovenske države spojila je dobra muzika, još bolja energija zabave, zezanja i putovanja. Beograđani su u Rovinju bili kao kod kuće, Zagrepčanke su se radovale momcima iz Beograda. U Beogradu su jedva čekali svirke "Azre", "Prljavog kazališta" i "Pankrta", a u Hrvatskoj su "Idoli" izazivali histeriju u publici. Novotalasni bendovi iz Hrvatske i Srbije organizovali su zajedničke svirke širom jugoslovenskog primorja, u Novom Sadu, Zagrebu, Beogradu.

Pokušavajući da razdrmaju sistem oni su zapravo, makar nakratko, ojačavali ono što je trebalo da bude suština te, ispostaviće se neuspešne, države - bliskost njenih naroda. Omladine, pre svega.

Povezanost između Zagreba i Beograda tog doba očitava se i u tome što su beogradski "novi talas" prvo prepoznali zagrebački izdavači. Sve ključne ploče - od "Paket aranžmana", preko prvih izdanja "Idola", "Šarla Akrobate" i "Električnog orgazma" - izdao je hrvatski "Jugoton". Hrvatski izdavači toga vremena bili su znatno liberalniji od beogradskih, koji su se u izboru maetrijala za objavljivanje često samocenzurisali.

"Novi talas", ili "novi val" kako su ga zvali u Hrvatskoj, kao i pank, Jugoslaviju su zapljusnuli upravo preko slovenačkih Alpa, a do srpske prestonice, sa godinu-dve zakašnjenja, plima je stigla preko Zageba.

Prvi pank bend koji je razdrmao SFRJ bili su slovenački "Pankrti". Grupa je osnovana septembra 1977. godine, a pokretačka snaga bili su Petar Lovšin i Grega Tomc, inače po obojica po obrazovanju politikolozi. Naziv benda smislio je Tomc, a u prevodu sa slovenačkog pankrti su kopilad.

Petar Janjatović u "Ju rok enciklopediji" piše da su prve "šokantne nastupe" imali u Ljubljanskoj gimnaziji Moste, studentskom naselju, na izložbi stripa Mirka Ilića u Zagrebu i beogrdaskom SKC-u. Prvi singl sa pesmama Lepi in prazni i Lublana je bulana objavljen je 1978. u svega 2.000 primeraka. Prema Janjatoviću dvesta primeraka prodato je u Americi, a jedan od njih došao je i u ruke čuvenog Dželo Biafre iz legendarnog benda Dead Kennedys. Prvi album Dolgcajt ("Dosada") objavili su 1980. godine i tu ploču kritičari su oduševljeno prihvatili. Paradoksalno, ali tako tipično za Jugoslaviju, pank ploča koja je izražavala bunt protiv sistema te godine u Zagrebu je dobila nagradu "Sedam sekretara SKOJ-a". "Pankrti" su bili prvi pank bend koji je uživo nastupao u Beogradu i to 1978. godine u SKC-u u okviru programa "Tri dana mlade slovenačke kulture".

Sledeći udar stiže sa zagrebačkog asfalta. Ma koliko to klincima odraslim devedesetih godina i nešto kasnije deluje neverovatno, prvi pank bend u Hrvatskoj bilo je "Prljavo kazalište".

Izvođači hitova "Uzalud vam trud svirači" i "Ruža Hrvatska" počeli su kao jedan od najprogresivnijih bendova Jugoslavije, izbušenih ušiju i obučeni u pocepane farmerice. Grupu su osnovali Jasenko Houra (gitara), Zoran Cvetković (gitara), Nino Hrastek na basu, bubnjar Tihomir Fileš i pevač Davorin Bogović. Ime su dobili po jednoj od epizoda stripa "Alan Ford" u kojoj se pojavljuje pozorište koje je nazvano "Prljavo kazalište". "Prljavci" su to vreme bili loši muzičari (jedva su uspeli da odsviraju prvi album, bubnjar nije mogao da "razdvoji" ruke i noge, a ni ostali nisu bili ništa veštiji), ali su nosili neviđenu energiju i sjajno osećali trenutak i duh generacije. Jedan od najvećih hitova sa prvog albuma, "Sretno dijete" sjajno je opisao iskustvo odrastanja u Jugoslaviji:

"Ja sam odrastao

uz ratne filmove u boji

uz česte tučnjave u školi

uz narodne pesme pune boli"

Publiku su kupili i hitom "Neki dječaci" koji se bavi temom homoseksualnosti. Tada, bilo je to nešto sasvim novo:

"Ti ideš sa muškim društvom

voliš prljave žene

a ja te čekam vjerno kao pas".

Ovi stihovi i refren "Ja sam za slobodnu mušku ljubav" koštao ih je etikete "šund" i poreza koji je uz to išao, jer se ispostavilo da nadležna državna komisija koja je o tome odlučivala nije delila njihove progresivne poglede na seksualnost. Kako su rasle muzičke sposobnosti članova benda, posebno Jasenka Houre, tako je nestajala progresivnost i energija "Prljavog kazališta". Već sledeći album bio je više pop nego pank uz značajan uticaj ska ritmova. Narednih godina "Prljavci" će skliznuti u estradu, a s raspadom Jugoslavije i u nacionalizam.

Zagrebački bend koji je verovatno sa najvećim oduševljenjem dočekivan u Beogradu bio je "Film". Ključni čovek ovog sastava bio je Jura Stublić, koji se pre toga posvađao sa Džonijem Štulićem i posle svega nekoliko meseci saradnje napustio "Azru". Širom Jugoslavije "Film" je bio prava klupska atrakcija a devojke su poludele za Stublićem. Prvi album, sasvim u skladu sa vremenom i stilom grupe nosio je naziv "Novo! Novo! Novo!". Objavljen je 1981. godine i imao niz hitova koji su kroz energičnu muziku za ples širile poruke generacije novog talasa. To je ploča na kojoj su se našli hitovi "Neprilagođen", "Zamisli", "Moderna devojka", "Odvedi me iz ovog grada". Pesme su nosile duh tadašnjeg urbanog Zagreba.

Ekipa "Filma" sjajno se skontala sa "Idolima" pa su leta 1981. godine organizovali čuvenu turneju jadranskim primorjem tokom koje su zajedno putovali brodićem od jednom do drugog turističkog mesta. Te godine održana je u Beogradu manifestacija "Pozdrav iz Zagreba", a u glavnoj ulozi našao se upravo "Film".