Rok menja pogled na zabavu

ORGANIZACIJA "Gitarijade" januara i februara 1966. godine nije prvi iskorak "Večernjih novosti" u svet rokenrola. Dalekovida ekipa novinara, među kojima su bili Dragan Jelić, Jovan Hadži Kostić, Veca Mladenović i Branko Bosić, uočivši dolazak novog muzičkog talasa i njegov svetski značaj, pokrenuli su iste godine i magazin "Gong", posvećen isključivo rokenrolu. Ovaj list u godinama koje će uslediti biće veran hroničar muzičkih zbivanja na muzičkoj sceni, ali i stajaće iza niza rokerskih događaja.

NOVINE, radio i televizija postepeno su se uključivali u praćenje nove muzike i kulture koja je s njom stizala. "Gong" je zapravo bio specijalni dodatak lista "Film novosti", a posebnu draž imale su fotografije čuvenih foto-reportera Tomislava Peterneka, Nikole Bibića i ostalih koji su foto-aparatom prenosili atmosferu sa beogradskih igranki i koncerata. Oni su bili najpouzdaniji svedoci rađanja pokreta koji će u potpunosti promeniti dotadašnji obrazac kulture i zabave.

MAGAZIN "Gong", koji je živeo do 1968. godine, nisu bile ni prve niti jedine novine posvećene muzici toga vremena. Beogradska "Duga", još od 1959. godine, ustupa svoje dve strane za pisanje o džezu i zabavnoj muzici. Novosadski "Dnevnik" oktobra 1962. godine pokrenuo je reviju "Ritam", kako je stajalo u zaglavlju, okrenutu džezu i zabavnoj muzici. Objavljeno je 69 brojeva, a glavni urednik bio je pesnik Miroslav Mika Antić.

VEOMA uticajan magazin u prvim danima rokenrola bio je i "Džuboks", koji je u kasnijim godinama stekao gotovo mitski status. Prvi broj sa fotografijom "Roling Stonsa" na naslovnoj strani po ceni od 1,5 novih, odnosno 150 starih dinara, objavljen je 3. maja 1966. godine, a uređivali su ga Nikola Karaklajić i Višnja Marjanović. Novine koje su izlazile sve do 1970. godine ostale su upamćene po vinilskim folijama sa snimcima aktuelnih svetskih hitova. Po ovom modelu krajem šezdesetih godina rođeni su i "Mini džuboks" i "Pop ekspres", kao izdanje Centra za kulturnu delatnost omladine Zagreba.

ROKENROLOM su 1966. godine na svoj način počele da se bave i ostale dnevne i nedeljne novine u Jugoslaviji. "Gitarijada" na Sajmu, koja se u svakom svom trenutku odvijala pred očima desetak hiljada posetilaca. i publicitet koji je ovaj događaj dobio bili su povod da se nad uplivom nove muzike zamisle i ozbiljni režimski novinari. Tome su posebno doprinele foto-reportaže objavljene u "Novostima", ali i video-prilozi koji su prikazani na televiziji. Tadašnjim TV urednicima najzanimljivije su bile scene kolektivnog padanja u trans devojaka ili vitlanja košuljama do pojasa golih mladića. To je sve uzrokovalo široku društvenu polemiku koja se nedeljama vodila na stranicama najtiražnijih jugoslovenskih novina.

PITANjE "Kakva nam je to omladina?" najčešće se postavljalo u osvrtima društveno-političkih radnika na "Gitarijadu". Među retkim novinama koje su nedvosmisleno stale na stranu mlade generacije bile su "Večernje novosti".

"Kao da niko za ove dve-tri godine, koliko su u modi 'električari', nije čuo ovu muziku niti primetio kako se odevaju i ponašaju članovi ansambala i njihova publika", pisale su "Novosti", diskretno prenoseći mahom pozitivne stavove o "novom fenomenu naše omladine".

"Možda će se neko na kraju zapitati kakva je razlika između navijanja na fudbalskoj utakmici i navijača na 'Gitarijadi'. Publika na fudbalskom stadionu je od 16 do preko 50, a u Hali sportova Beogradskog sajmišta imala je samo od 14 do 20 godina. Da li je u pitanju nesporazum godina, generacije ili nešto drugo?", zapitao se nepotpisani komentator našeg lista.

MEĐU onima koji su se svom žestinom obrušili na klince željne nove muzike bio je i novinar "Politike" Žika Živulović Serafim, koji je 18. januara 1966. objavio reportažu "U epicentru šizilišta". "Cirkusijada", "bezumno urlanje", "prodorno rzanje konja", "revija majmunijade", "džungla koja se probudila", "igranje nalik onom oko kazana u kome se kuva čovek", "zoološki vrt", samo su neke od vrcavih sintagmi koje je u svom tekstu upotrebio čuveni Serafim.

Pevanje i sviranje bendova i reakciju publike ocenio je kao "lajanje", "groktanje", "vrisku", "njištanje", "riku", "poziv slonova na parenje", a novi naraštaj "bez snage koja je iz životinjskog sveta ljudsku vrstu uzdigla na dve noge" uporedio je sa "prohodalim mladuncima šimpanzama" i "dalekim precima koji su ostali na granama".

ODGOVOR na Živulovićev nadahnuti ali i šokantni tekst o dekadentnoj deci Beograda, stigao je iz tadašnje "Ekonomske politike".

"Nijednom nije bilo reči o tome šta znači kada se kod 'Tri šešira' ili Skadarlije grizu čaše, "ciče" lusteri i prozori pod čašama i čokanjima, ili kada se gologruda pevačica trese u ritmu našeg narodnog melosa ništa mirnijeg od ritma "električara". Nikome ne smeta kada se "ozbiljni" ljudi tuku na stadionima ili kada se seljački svadbari posle kazana rakiještice tešu sekirama, a otac Makarije, možda i Sofronije, donjom mantijom tare ovnujski loj koji mu se sliva niz bradu.

Taj duboki osmanlijsko-seljački primitivizam, prema Živuloviću i njemu sličnima, manja je prepreka budućnosti nacije od mnogo naivnijeg i površnijeg 'šizenja' stotinak mladih ljudi", navedeno je u izuzetno zanimljivom tekstu Slavoljuba Olujkića objavljenom u broju 721. "Ekonomske politike".

KONZERVATIVNA režimska "Borba" u svom tekstu "Savremene babaroge" od 22. januara 1966, na iznenađenje mnogih, posebno neupućenih u širi kontekst, poziva da se o "Gitarijadi", sastavima i publici ne donose olako sudovi. Partijsko glasilo upozorava na to da se histerijom ne može odgovoriti na histeriju i podseća da u "uskim pantalonama i kratkim čizmama žive mladići koji stabilno stoje na svojim nogama", kao i da "čupava kosa ne pokriva samo šuplju glavu".

"Članovi ansambala 'Siluete' ili 'Zlatni dečaci' nemaju problem sa školom i bili su na omladinskim radnim akcijama. Jedan među njima bio je čak i zamenik komandanta radne brigade, ako to nešto znači u ovo manje slavno, sjajno i spektakularno vreme, kada nije lako naći junaka svog doba. Ne može se reći da su ovi mladići plitkih mozgova i da u boemiji i raspuštenosti nalaze jedini smisao svog života, kako se to poslednjih dana često čuje. Potrebno je bolje upoznati mladog čoveka, približiti se njegovim osećanjima i saznati kakva mu se alternativa nudi za ono što mu je uskraćeno", objavila je tadašnja "Borba".

IZMEĐU "BITLSA" I KOLA KOKONjEŠTE

POJAVA "Bitlsa" i njihovih egzibicija uvezena je sa Zapada. One su bez okolišanja rečeno, ne samo uvezeni nego i dekadentan, ružan, bezvrednostan i štetan proizvod za čiji se uvoz ne smeju tražiti ni velika ni mala vrata - ovako je prvi susret Beograda sa rokenrolom u NIN-u prikazao uvaženi dr Aleksandar Kostić. U tekstu pod naslovom "Naši domaći Bitlsi" zabrinuto zaključuje i da se "sve više omladinaca podaje do mile volje stranim nastranostima", ali i da se "omladini mora obezbediti drugi, zdraviji vid razonode i zabave".

"Poklonici dekadentnog ludovanja kakvo je viđeno na 'Gitarijadi' brane se da im niko ne može zabraniti da se zabavljaju kako oni žele. Ali oni zaboravljaju da ne mogu ni zabraniti da ih drugi kritikuju što za igru nisu izabrali na primer naše kolo kokonješte", ocenio je dr Kostić u NIN-u februara 1966.