Tihi poslanik u središtu oluje
27. 02. 2016. u 17:47
"To su bili dani ljudskog ludila", zapisao je Andrić, "kada su se u svesti svakog čoveka sudarali pomućeni svetovi. Zlo je išlo u širinu i dalj, i pretilo da zatrpa svaku svetlost i utehu"

Ivo Andrić u Berlinu
BILA su to teška vremena u predvečerje velikog rata. U martu 1939. godine prekršivši tek zaključeni Minhenski sporazum, Hitlerove trupe su okupirale Češku i proglasile Protektorat Bohemije i Moravske. Slovačka je kao nemački štićenik postala "nezavisna" država. Da ne bi zaostao za Hitlerom, Musolini je aprila 1939. sa svojim trupama zauzeo Albaniju. U svojim depešama Andrić je javljao da je "verovatnost za održavanje mira svedena na jedan odsto". Tokom prvih meseci svog mandata on organizuje niz važnih poseta Berlinu tokom kojih su jugoslovenski državnici pokušavali da pronađu modus vivendi sa Hitlerom, ali da istovremeno ostanu izvan velikog sukoba, odnosno da održe neutralnost zemlje. Ministar Cincar-Marković je aprila 1939. godine posetio Berlin. Nešto kasnije sa Hitlerom je razgovarao i knez Pavle (juna 1939). U tim razgovorima koji su se održavali u predvečerje II svetskog rata Nemci su nastojali bez većeg uspeha da Jugoslovene navedu da pokažu neki gest kojim bi potvrdili približavanje silama Osovine, poput izlaska Jugoslavije iz Društva naroda ili napuštanja Balkanskog pakta. Hitler je bio razočaran, pa i besan nakon tadašnjeg razgovora s knezom Pavlom od kog je mogao da izvuče tek neodređena obećanja. Zadaci poslanika Andrića i njegovog poslanstva u tom periodu su se dobrim delom odnosili i na realizaciju dogovora s Nemcima o nabavci određenih vrsta naoružanja za jugoslovensku vojsku, kao i o kupovini nemačkog uglja. Ovi poslovi su se odvijali teško i uz mnoge komplikacije.
S RAZVOJEM ratnih dejstava u Evropi nakon septembra 1939. godine, manevarski prostor jugoslovenske diplomatije bivao je sve uži. Evropa je gorela. Nemačka je brzo razorila Poljsku. Naredne godine (aprila 1940) zauzela je Dansku i Norvešku. Juna 1940. u "blic krigu" pobedila je i okupirala Francusku. Italija je sa svoje strane oktobra 1939. napala Grčku koja joj je pružila jak otpor. Nemci su započeli dugotrajno bombardovanje Britanije kojoj je pretila invazija. Zemlje jugoistočne Evrope su se, jedna po jedna, svrstavale uz sile koje su u tom trenutku izgledale nepobedive. U svojim izveštajima Andrić je dao preciznu ocenu stanja u Nemačkoj: "Većina Nemaca je spremna da primi najveće žrtve i da postane dobrovoljni saučesnik u najstrašnijim nasiljima i najriskantnijim međunarodnim avanturama... Nemačke mase su i ovoga puta savršeno i poslušno oruđe u rukama vođstva i ceo nemački narod zaista čini ogromni napor i ostavlja utisak elementarne sile koja... nastoji da pomeri sve ostale narode sa mesta koja oni zauzimaju."
JUGOSLOVENSKI poslanik je bio u teškoj situaciji pokušavajući da ostane "neutralan" između nasmrt zaraćenih neprijatelja. "To su bili dani kolektivnog ljudskog ludila", zapisao je Andrić, "kada su se u svesti svakog čoveka sudarali pomućeni svetovi. Zlo je išlo u širinu i dalj, tako da je pretilo da zatrpa svaku svetlost i utehu." Tihi, umereni diplomata se našao u oku oluje. Svaki njegov korak i reč pratili su nemački špijuni. Svaki njegov izveštaj britanski doušnici iz Beograda su dostavljali Londonu.
Nakon okupacije Poljske, Andrić, bivši student Krakovskog univerziteta, angažovao se tokom 1940. godine sa uspehom kod nemačkih vlasti da iz koncentracionog logora bude pušten jedan broj uhapšenih poljskih profesora iz Krakova.
USRED rata, tokom 1940, britanska avijacija uspeva povremeno da bombarduje i Berlin, pa i delove grada gde živi Andrić. "Čovek samo oseća prisustvo udarca i brzo misli: sudbina, šteta, bol, smrt... Jutros, prvo što mi se pri buđenju javilo bilo je sećanje na noćašnji fijuk teške bombe koja je, kako saznajem, provalila ulični beton, oštetila stanicu podzemne železnice, ubila nekoliko ljudi i razbila sve prozore po svim okolnim kućama... Sada, evo, nad mojom glavom razgovaraju Berlin i London, uz sevanje munja i lomljavu koja preti da nas sve odnese."
U TROJNI pakt kojim se stvarao novi nacistički poredak u Evropi i svetu i koji su potpisale sile Osovine (Nemačka, Italija i Japan) uključile su se novembra 1940. Mađarska, Rumunija i Slovačka, a 1. marta 1941. godine i Bugarska. U novim uslovima položaj Jugoslavije i njene spoljne politike morao je da se menja: od politike "neutralnosti" Jugoslavija je proglasila "blagonaklonu neutralnost" prema Nemačkoj. Jugoslovenski državnici pokušavali su da uvere Nemce da će se suprotstaviti eventualnom engleskom prisustvu na Balkanu, nudili i nove ugovore o nenapadanju s Nemačkom i Italijom, ali i dalje nastojali da izbegnu potpuno svrstavanje uz nacističku silu...
U ARHIVAMA nemačkog Ministarstva inostranih poslova sačuvane su poverljive zabeleške koje su razni "poverenici", tj. nemački doušnici, prenosili o stanju u jugoslovenskom poslanstvu i o razgovorima s poslanikom. Iz tih izveštaja može se zaključiti da je poslanik Andrić oprezno i s taktom, vrlo profesionalno prateći tadašnje stavove svoje vlade, nastojao da ubedi svoje domaćine u dobronamernost "neutralne" politike Jugoslavije prema Nemačkoj. U septembru 1940, tj. nakon propasti Francuske, jugoslovenski poslanik je u jednom razgovoru koji su doušnici odmah preneli, izrazio nadu "da će odnosi Jugoslavije prema silama Osovine, ali pre svega prema Nemačkoj, uskoro opet poprimiti topliji karakter. Jugoslavija je stvarno, u osnovu uzev, upućena na milost i nemilost Nemačke koja je postala moćna". Međutim, šta je vredela poslanikova diplomatija i taktiziranje kada su saradnici nemačke tajne službe iz Beograda u isto vreme javljali da "Jugoslavija igra dvostruku igru... O dobronamernoj neutralnosti Jugoslavije prema Nemačkoj ne može biti govora, držanje vlade i sve širih delova stanovništva ukazuju pak na stanje 'neprijateljske neutralnosti'... koje bi shodno situaciji moglo da se preokrene u otvoreno neprijateljstvo..."
Sa svakim novim događajem i novim ratnim uspehom Hitler je povećavao pregovarački ulog i pritisak na Jugoslaviju. Kombinovanjem obećanja i skrivenih pretnji, on je hteo da zemlju Južnih Slovena u potpunosti uklopi u svoj "novi poredak", kako bi se obezbedio od mogućih iznenađenja uoči rata na Istoku. Juna 1940. godine Jugoslavija je obnovila diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom nadajući se da će time ojačati svoj međunarodni položaj. Ali u novembru 1940. firer je poručio Beogradu: "Vaša prosta neutralnost više nije dovoljna garancija."
SVE JE MRAČNIJE I SVE TEŽE
JUGOSLAVIJA se našla u situaciji "čoveka koji je upao u kavez s tigrom i nada se najboljem, iako se vreme večere približava", kako je to slikovito opisao jedan tadašnji britanski posmatrač.
U jednoj pesmi iz tog doba Andrić je zapisao svoja osećanja:
Okužan vazduh grudi steže,
Odmora nema budno oko,
Sputan živim i teško dišem,
Sve me je manje, sve sam niže,
Sve je mračnije i sve je teže...