Sud je slušao izvršnu vlast
16. 04. 2016. u 17:47
U maju 2001. konzorcijum austrijskih banaka dobio je garancije od Zorana Đinđića da se neće preduzimati nikakve radnje sa “Sartidom” koje bi ugrozile stare obaveze

NAJVIŠI predstavnici izvršne vlasti bili su svesni koraka koje su preduzimali. Njih su strani poverioci sve vreme informisali o događajima, ali i o posledicama određenih akcija, ili, pak, o potezima koje su nameravali da preduzmu. U isto vreme, predstavnici sudske vlasti su izvršnu vlast sve vreme obaveštavali o toku sudskog postupka, čak su ministru dostavljali podneske poverilaca. Da li su državni funkcioneri primili materijalnu naknadu za zloupotrebu svog položaja, manje je bitno u celoj stvari.
“Stečajni postupak koji je vođen pred našim sudom pokazao je svu slabost sudske vlasti. Ona nije u stanju, ili nije voljna, da se suprotstavi pritiscima izvršne vlasti. U situaciji kada pojedini stečajni postupci traju i više od deset godina, sud je pokazao neshvatljivu brzinu - odluke su donošene istog dana ili sutradan po predlogu stečajnog upravnika, ponekad su post festum odobravane akcije za koje je neophodna saglasnost stečajnog veća, a gotovo je farsična činjenica da je oglas o otvaranju stečaja nad jednim zavisnim preduzećem objavljen u ‘Službenom glasniku’ pošto je već doneta odluka o njegovoj prodaji. Ne samo da niko nije podigao glas protiv takvog ugrožavanja zakonitosti, već je Viši sud zaključio kako je sve u redu. Osim što su donošene odluke koje su u očiglednoj suprotnosti sa odredbama zakona, evidentan je i nedostatak pokušaja da se slede opšteprihvaćeni pravni principi, da i ne govorimo o principima na kojima počiva tržišna privreda. Kada sudovi jednom pokažu slabost prema izvršnoj vlasti, usled želje da se ostvare sitne koristi, oni lako postaju plen klasičnog podmićivanja, a onda je iluzorno govoriti o vladavini prava u toj državi”, nedvosmisleno piše u izveštaju Saveta.
- Koliko je država bila i ostala nemoćna pred pojedincima koji su sa svojim klanom predstavljali pravu malu srpsku hobotnicu koja nas je opkolila, koja nas steže i guši, eto, decenijama, najbolji je dokaz komentar koji je u vezi sa sumnjivom prodajom “Sartida” zvanično dao njen glavni protagonista, ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović - izjavio je R.M., bivši visoki oficir MUP-a, koji je decenijama istraživao rastakanje i pljačku srpske privrede. - Za njih ništa nije bilo nemoguće, niti nedostižno... Samo treba pročitati komentar ministra Vlahovića koji je dao povodom pritužbi na sramnu privatizaciju “Sartida”!
- Vlada nije nadležna za poništavanje prodaje smederevskog koncerna... Sve žalbe i inicijative treba uputiti Trgovinskom sudu i stečajnom upravniku koji je vodio postupak. Tražiti od Vlade da se poništi stečajni postupak znači da se faktički traži narušavanje nezavisnosti sudova i narušavanje vođenja stečajnog postupka - izjavio je Aleksandar Vlahović.
Da li je posle ovih reči potreban bilo kakav komentar? Kako komentarisati cinizam čoveka koji je bio ministar za privatizaciju, spletom najtragičnijih okolnosti?!
Nove “gazde Srbije” sve su bacile pod noge, a “Sartid” je samo jedan, možda i najdrastičniji primer kako smo opljačkani. "Grobare" giganta kakav je bio “Sartid” nije zanimalo to što je još 1997. godine Banka Austrija, kao lider konzorcijuma banaka, odobrila kredit našoj železari od 76 miliona američkih dolara!
Taj isti konzorcijum banaka je, posle demokratskih promena u Srbiji, u maju 2001. godine dobio pismo podrške premijera Zorana Đinđića u kojem se priznaje dug od 90 miliona američkih dolara. Istovremeno, srpski premijer im obećava da neće preuzimati nikakve radnje u vezi sa “Sartidom” koje bi ugrozile prioritetne finansijske obaveze koje se moraju izmiriti. Đinđić im obećava u pismu da prihvata mesnu nadležnost arbitražnog suda austrijske privredne komore i da se odriče imuniteta u bilo kom postupku koji bi se pokrenuo povodom tog njegovog pisma.
Sve je toliko bilo jasno i potkrepljeno čvrstim dokazima zbog kojih nije imao kud ni premijer Srbije, ali je sve palo u vodu posle nepune godine. Kakve li slučajnosti, baš 8. marta 2002. već je stvar bila gotova sa bagatelnom prodajom “Sartida”: tada je potpisano pismo o namerama i strateškom partnerstvu “Ju-Es stila Košice” i “Sartida”. Potpisnici su bili Aleksandar Vlahović, Džon Gudiš i Živomir Novaković (generalni direktor), uz prisustvo Zorana Đinđića. Vlahović je tim povodom izjavio: - “Ju-Es stil” namerava da jednog dana postane većinski vlasnik. Da li će dugovi biti restrukturirani u procesu privatizacije ili u procesu stečaja, ili kroz džoint partnersku firmu, tehničko je pitanje, na koje ćemo imati odgovor za dva meseca.
Godinu ranije “Sartid” je praktično prodat a da to niko osim direktnih učesnika nije znao... Tek 31. marta 2003. godine firma je zvanično prodata?!
KORUPCIJA NIJE SAMO NOVAC
U IZVEŠTAJU Saveta protiv korupcije Vlade Srbije piše da, prema savremenom shvatanju korupcije, korist ne mora uvek biti u materijalnom obliku, jer se zloupotreba položaja vrši i radi sticanja političke prednosti (član 18. Konvencije UN protiv korupcije govori o trgovini uticajima). Moguće je da su naši političari dali privilegovan položaj značajnom preduzeću iz najmoćnije zemlje današnjice radi sticanja političkih koristi. To je, međutim, išlo nauštrb interesa građana koji su im poklonili poverenje - kažu u zaključku članovi Saveta.