Lički divovi sa bejzbol palicama

Marko Lopušina

28. 06. 2016. u 17:13

Na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vek, U Južnom Čikagu osniva se profesionalni bejzbol tim Srpski orlovi, za koji su igrali potomci doseljenika iz dinarskih krajeva, najviše iz Like

Лички дивови са бејзбол палицама

Eli Grba u dresu njujorškog kluba 1959. godine

ZBOG stare tradicionalne čobanske srpske igre klis, koja se igra bacanjem drvceta i udaranjem štapom, našim iseljenicima u Americi bejzbol, sa lopticom i palicom, postao je vrlo blizak sport. U dokolici upražnjavale su ga i devojke i momci, članovi društva "Sokol". Ubrzo dolazi i do osnivanja prvih profesionalnih bejzbol klubova.

U njima su podizani budući asovi bejzbol igre i šampioni Amerike. Mnogi Srbi koji su igrali u sokolskim društvima ili u bejzbol timovima iz manjih liga prelazili su u ekipu Srbijan igls. Bila je to, početkom prošlog veka, specijalna ekipa koju su činili mladi Amerikanci čiji su roditelji došli iz dinarskih krajeva, a ponajviše iz Like.

Na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vek, U Južnom Čikagu osnivaju bejzbol ekipu. U prvoj postavi Srpskih orlova igrali su Majk Čubra, Nik Čanak, Džordž Drakulić, Piter Subašić, Eli Popović, Eli Tatalović, Eli Pupovac. Bacač je bio Bobi Krga, a hvatač Majk Čurčić. Pobeđivali su profesionalne i poluprofesionalne timove iz Ilinoisa i okolnih država.

BEJZBOL je tih godina, između dva svetska rata, inače služio da se bar za trenutak zaborave sve nedaće koje je donela velika ekonomska kriza. Mnogi Srbi iz Alikvipe postali su kasnije sportisti profesionalci. Pit Suder je igrao profesionalno bejzbol za Filadelfija Atletiks i Kanzas Siti Atletiks. Dok Medić je bio bacač bejzbol ekipe Njujork Jenkiji sredinom sedamdesetih.

U Alikvipi je od 1933. do 1940. postojao i ženski "mašbol" tim Fruška gora, u kojem su igrale Mili Trbović, Helen Jorkić i Violeta Didavić. Godine 1940. promenile su ime u Sveti Ilija.

- U proleće 1931. u južnom Čikagu osnovan je ženski sportski i društveni klub Serbian Eaglettes (Srpski orlići). U prvoj sezoni ženskog bejzbola bile su nepobedive. Prva predsednica bila je Mildred Dragaš, potpredsednica Mildred Daić, sekretarica Violeta Delić, blagajnica Meri Čuić. Zahvaljujući člancima Eve Sobat u "Amerikanskom Srbobranu" tridesetih godina, očuvane su priče o ovom ženskom društvu - objašnjava Dragan Rakonjac, hrnoničar srpskog sportskog života u SAD.

SRPSKI ORLIĆI O SRPSKOM ženskom bejzbol timu Srpski orlići pisali su američke novine "Čikago tribjun", "Ivning Amerikan", "Herald egzeminer". Članice kluba Serbian Eaglettes imale su i druge aktivnosti. Sastajale su se po kućama, organizovale zabave na plaži ili u crkvenoj sali. Pisale su, organizovale i izvodile pozorišne predstave, kao što su bile "Doseljenik iz Amerike" i "Devojačka kletva".

MENADžER sportskog "softbola" tima bio je Bob Krga, bacač bejzbol ekipe Srpski orlovi, a trener Džordž Grahovac. Bacačica ekipe bila je Meri Rakić, pored nje su igrale i Anđelina Delić i Mici Glumac. Meri Džejn Varičak bila je kapiten. Ubedljivo su pobeđivale lokalne ekipe, imale su pravu vojsku navijača. Pobeđivale su italijansku ekipu Garibaldi Girls, hrvatsku ekipu Velebit, crnački tim Dixie Flyers.

U muškim timovima za bejzbol igrali su vrlo uspešno Pit Vučković, Eli Grba, Nik Strinčević, Džon Vuković i Pol Popović. Nekadašnji igrač Njujork Jenkija, Eli Grba, profesionalno se bavio bejzbolom od 1953. do 1967. godine. Rođen u južnom Čikagu 1934. godine. Njegovi roditelji bili su Srbi rođeni u Americi, poreklom iz Like. Eli se sećao da su njegov otac Džo i ujak Eli Popović, po kom je dobio ime, igrali za bejzbol ekipu Srbijan igls. Kao mali, pevao je u srpskom pevačkom društvu "Sloboda".

U SREDNjOJ školi, igrao je za ol-star bejzbol tim 1952. godine. Na kraju škole, dobio je ponude za sportske stipendije od mnogih koledža, ali i ponude menadžera iz prvoligaških bejzbol timova. Potpisao je za organizaciju Boston Red soks, i igrao je za ekipu iz Salizburija. Godine 1954. igrao je za Korning u Njujorku, potom u San Hozeu, pa u San Francisko Silsima. Eli Grba je 1957. potpisao ugovor za Njujork Jenkije, ali je uskoro regrutovan i u vojsci je proveo dve godine. Vratio se u Jenkije, koji su bili svetski šampioni 1958. godine. Odigrao je 19 utakmica 1959. godine, i bio prilično zapažen. Sledeće sezone Jenkiji su osvojili titulu, ali su izgubili u Svetskoj ligi. Godine 1961. Eli Grba je prešao u Los Anđeles Ejndželse. Već naredne godine ova ekipa je bila treća u ligi. Prodat je 1963. timu Havaian Ajlender iz Honolulua, a kasnije je igrao u Torontu i Vašingtonu, u Senatorima - piše u sportskoj biografiji Američke asocijacije bejzbol klubova o ovom velikom igraču.

Nakon igračke karijere, Grba je bio i skaut za Oklend Atletikse. U sezoni 1982/83. radio je kao trener bacača Vankuver Kanedijansa, a kasnije je trenirao bacače u Reno silver Soksima, čiji je bio i menadžer 1989. Do 1997. godine Eli Grba je bio menadžer tima iz Virdžinije.

OD POZNATIH srpskih sportista iz Los Anđelesa izdvajaju se, na primer, i igrač bejzbola Džoni Miljuš iz tima Pirata. Poznati su bili i Vladimir Volt Dropo Dop i Džordž Viko iz detroitskih Tigrova, zatim bacač Majk Kekić iz njujorških Jenkija, dok je Bil Radović igrao za detroitske Lavove.

- Volt Dropo Dop bio je jedan od američkih velikana bejzbola. Njegova 13-godišnja karijera bila je spektakularna. Godine 1950. proglašen je za "rukija" godine kao igrač Boston Red soksa. Dobio je nadimak Mus, zbog svoje veličine i mesta Musap u Konektikatu, odakle potiče. Kao jedan od najkrupnijih bejzbol igrača u istoriji, Dropo je imao ličnog srpskog krojača bejzbol uniforme - svedoči Dragan Rakonjac.

Sve je počelo kada je njegov otac Savo Dropo otišao u Musap, gde su živeli neki od njegovih prijatelja iz Mrkonjić Grada. Godine 1921. otac se venčao s Meri Davidović iz Mostara i dobio sina Vladimira ili Volta Dropa.

U PRVOJ sezoni Volt Dropo bio je u ol-star timu glavne lige, a kada je 1952. igrao za Detroit Tajgerse, izjednačio je rekord lige od 12 uzastopnih pogodaka, koji je i danas aktuelan. Njegov rodni grad Musap proglasio je 14. oktobar 1950. godine za "Dan Volta Dropoa". Nastupao je za četiri ekipe, Detroit Tajgerse, Čikago Vajt sokse, Sinsinati Redlegse i Baltimor Oriolse.

Na 50. godišnjicu braka njegovih roditelja, 1971, deo grada Musapa u kome su živeli, nazvan je Dropo drajv. Godine 1976. godine njegov otac Savo Dropo je, kao biznismen, dobio državnu nagradu "Došljak XX veka". Njegov sin i šampion Volt Dropo služio je u Drugom svetskom ratu. Potom je diplomirao na Univerzitetu u Konektikatu 1947, kako je zabeležio hroničar Dragan Rakonjac.

I DRUGI sport sa malim loptama, kakav je golf, privlačio je Srbe u Americi. U njemu su se afirmisali Brajan Pavlet iz Finiksa i Jelena Latinović iz Foresta. Pavlet je odrastao u srpsko-češkoj porodici Slobodana Boba i Melanije u Arizoni. Završio je studije na Univerzitetu Nevada, gde je počeo da igra golf. Nastupao je na Srpskom golf turniru u Finiksu. Bio je član Američkog golf saveza i pobednik turnira Chrysler National Long Drive Competition.

- Brajan je 1993. na Floridi postavio svetski rekord u dužini koju je prevalila golf loptica posle udarca - 435 jardi i 3 inča. Osvajao je još devet velikih američkih turnira. Danas je vlasnik golf kluba i firme za proizvodnju i prodaju golf opreme, koja nosi njegovo ime - objašnjava Dragan Rakonjac.

Jelena Latinović je Novosađanka mlađe generacije. Igrala je golf za GK Novi Sad i GK Maribor. Gimnaziju završila u SAD i diplomirala na Univerzitetu Arkanzas. Sada je kao član kluba kluba Red Wolves među šest najboljih golferki države Arkanzas.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije