Tajno putovanje u DŽordžiju kod Kartera
18. 10. 2016. u 19:05
Posle konsultacija sa Bilom Klintonom, Karter je pristao da primi izaslanike Radovana Karadžića, u svom domu u Plejnsu. U delegaciji su bili Tom Henli, Slavko Lazarević i Borko Đorđević

Faksimil poruke Džimija Kartera Borku Đorđeviću
ADVOKAT Vi Mari Riker, bivši stalni novinar časopisa Boston Globe i Los Angeles Times, prilikom jednog susreta, rekao mi je u poverenju, da je Hari Barns, direktor u Karterovom centru, sproveo hitnu istragu da utvrdi zašto i preko koga Tomas Henli prenosi poruke Radovana Karadžića za Džimija Kartera.
- Henlijevo pismo je stiglo kod nas u Karterov centar kao kiša iz vedra neba. Mi smo prethodnih nedelja imali druge zahteve od Miloševićeve strane u vezi sa Karterovim angažovanjem za mir u Bosni, od ljudi koji su bili mnogo bliži sa Beogradom i imali direktnije veze sa Jugoslavijom, pa nas je ovo pismo jako iznenadilo. Izvršili smo provere, zajedno sa Stejt departmentom, da se uverimo da li su kontakti dr Borka Đorđevića sa Radovanom Karadžićem takvi da bi preko njega i Toma Henlija mogao da bude upućen zahtev za kontakte i posredovanje gospodina Džimija Kartera. Došli smo do niza prihvatljivih činjenica, pa smo nastavili da sarađujemo sa Srbima. Karterov centar je pomno pratio situaciju u Bosni i poziv koji smo dobili od Radovana Karadžića učinio nam se krajnje ozbiljnim - poverio se ambasador Hari Barns spomenutom advokatu i novinaru Vi-Mariju Rikeru.
IDEJA da se bivši američki predsednik Džimi Karter angažuje kao mirotvorac u ratnom sukobu potekla je od Slobodana Miloševića pre nego je Kontakt grupa bila formirana u junu 1994. godine. Milošević je u Ameriku poslao svoje izaslanike da nađu bivšeg američkog predsednika Džima Kartera, za koga je znao da ceni Jugoslaviju, i da je bio dobar prijatelj sa Josipom Brozom Titom.
Dva Miloševićeva izaslanika došla su u Karter centar u Atlantu, uvereni da će tu zajedno sa Džimijem Karterom pronaći nov i nepristrastan pristup postizanju mira u regionu. Imali su nameru da se susretnu sa Karterom i uvere ga da pristane na susret i razgovor sa Slobodanom Miloševićem. I da potom, posle dogovora sa Miloševićem, Karter deluje kao misionar i katalizator mirovnog procesa.
MILOŠEVIĆEVI predstavnici, međutim, nisu imali konkretan predlog o tome kako bi poseta bivšeg američkog predsednika Beogradu mogla konkretno da bude u funkciji mira u Bosni, Džimi Karter je odbio da ih primi. Bivši američki predsednik se, ne slučajno, opredelio da pomogne Radovanu Karadžiću.
Uskoro sam bio u prilici da saopštim Karadžiću da Karterovi ljudi predlažu da on lično pozove telefonom Džimija Kartera i ponovi mu svoj predlog. Radovan je na ovu moju informaciju odgovorio pitanjem:
- Zašto misliš da će nekadašnji predsednik Amerike dođi kod mene na Pale? Pa, Slobodan Milošević je sve Amerikance prevario? Zašto bi sada Džimi Karter verovao nama Srbima?
- Zato što ćeš ti da dokažeš da si dobar Srbin. Da se boriš za mir, za demokratiju i za kapitalizam - odgovorio sam mu.
Moju poruku je odmah shvatio, jer je Karadžić od američkih Srba, koji su ga stalno posećivali, dobro naučio potrebnu retoriku da treba da se bori za mir, za demokratiju i za kapitalizam. Pored toga, u tom trenutku, rukovodstvu sa Pala je bio potreban istaknuti čovek sa kojim bi mogao da napravi ustupke tako da prihvati plan Kontakt grupe, ali izmenjen i da tako sačuvaju svoju čast. Kako je Karterov centar bio poznat po mirovnim aktivnostima, Džimi Karter je postao neophodan srpskoj strani.
RADOVAN Karadžić je direktno pozvao Kartera da ga poseti na Palama i ponudio da pošalje nekoliko izaslanika da ga posete u Džordžiji, kako bi sa njim razradili predlog koji je Karadžić imao na umu. Bivši američki predsednik je o svojim konataktima sa liderom bosanskih Srba odmah obavestio aktuelnog predsednika Bila Klintona, koji je podržao Karterovu saradnju sa Karadžićem.
Naime, Bil Klinton i Džimi Karter, ali i američka administracija su procenili da Radovan Karadžić može da bude zamena za Slobodana Miloševića. Da Karadžić može da postane novi vođa svih Srba, i u Srbiji, i u SRJ. Klintonu i američkoj administraciji je 1994. godine već bilo dosta prevrtljive politike Slobodana Miloševića i nove komunističke ideologije njegove žene Mirjane Marković.
Amerikanci su, takođe, procenili da i Ratko Mladić, kao komandant srpske vojske u BiH, a i čelnici Srpske pravoslavne crkve više cene Karadžića od Miloševića i da bi ga podržali kao novog vođu srpskog naroda.
Karter je, uverio sam se lično, prihvatio Radovana Karadžića, jer je shvatio da je ovaj bosanski Srbin spreman na iskrenu saradnju sa Amerikancima. I o tome je bivši prvi čovek Amerike obavestio predsednika Bila Klintona.
NAKON konsultacija sa Bilom Klintonom, Karter je pristao da primi nas Srbe, izaslanike Radovana Karadžića, u svom domu u Plejnsu. U delegaciji Radovana Karadžića bilo smo Tom Henli, Slavko Lazarević i ja.
Da bismo se što bolje pripremili za razgovore sa Karterom, Henli i ja smo morali da pročitamo čak 500 stranica dokumentacije o situaciji u Bosni. Drugi problem je bio kako da obezbedim pasoš i američku vizu za Slavka Lazarevića, poverljivog Karadžićevog čoveka, za njegovog saradnika Milana Reljića, a da za to ne saznju ljudi Slobodana Miloševića.
Naime, naša misija sa Karterom je bila skrivana od Miloševića da je on ne bi minirao. Istovremeno ja sam strepeo da će Milošević, ako sazna da Karadžiću dovodim Kartera, narediti da me uklone iz njegovog okruženja.
Naše putovanje u Džordžiju kod Džimija Kartera je moralo da bude stroga tajna. Zato sam nagovorio Lazarevića da podnese zahtev za američku vizu u Ambasadi SAD u Beogradu, kojoj sam ja poslao pismo i molbu da mom prijatelju omoguće da mi dođe u privatnu posetu u Palm Springs.
PREKO senatora Dajene Fejnštajn urgirao sam da Ambasada SAD pod hitno izda Lazareviću i Reljiću ulaznu vizu. Senator Dajen Fejnštajn je 14. novembra 1994. godine pisala Robertu Sorensenu, konzulu u Ambasadi SAD u Beogradu i diplomatskim rečima ga ubedila da izda ove dve američke ulazne vize:
"Pišem u ime mog birača, dr Borka Đorđevića, uvaženog hirurga iz južne Kalifornije. Pitao je za moju pomoć u dobijanju vize za posetu njegovih prijatelja, Milana Reljića i Slavka Lazarevića, građana Srbije. Dr Đorđević me je informisao da zbog proceduralnih ograničenja, prijave za vizu koje su poslate na vašu dužnost neće biti pogledane do decembra. Razumem da je njihov put planiran za kasnije dane ovog meseca. Iz ovog razloga, molim vas da obradite njihove prijave što pre je moguće.
Iako sam svesna statutarnih restrikcija za one koji se prijavljuju za neuseljeničke vize, verujem da ovaj zahtev zaslužuje da bude uzet u obzir. Dr Đorđević je naveo da namerava da pošalje svoje prijatelje natrag u njihovu otadžbinu na kraju njihove zakazane posete. Hvala ,Dajen Fejnštajn."
UZ VIZE Lazarević i Reljić su od Amerikanaca dobili dozvolu da nose pištolje sa sobom. Slobodan Milošević srećom nije saznao za ove vize dvojici Srba i nije otkrio naš plan. Tako sam ja sasvim nenadano ušao u visoku svetsku politiku, iako sam čitavog života maštao da postanem ginekolog, a ne mirotvorac.
MLADIĆ PRIVRŽENIJI KARADžIĆU
KARTEROV zastupnik, ambasador Hari Barns se konsultovao sa ambasadorom Čarlsom Tomasom, predstavnikom SAD u Kontakt grupi, koji mu je objasnio da vojni položaj bosanskih Srba nije tako jak da podrazumeva okupaciju gotovo 70 odsto Bosne, da je vojni komandant general Ratko Mladić, ipak privrženiji Karadžiću nego Miloševiću i da je Kontakt grupa pokušala da objasni bosanskim Srbima da bi mogli da prihvate njen plan kao osnov za pregovore, a ne kao konačni dogovor.