Najveći živi bivši predsednik u akciji
20. 10. 2016. u 17:36
Krajem 1994. islamske države slale su mesečno po 50 miliona dolara Aliji Izetbegoviću preko Kemikal banke, koja je pripadala porodici bivšeg državnog sekretara Džejmsa Bejkera

Alija Izetbegović u vreme Karterove misije
DžIMI i Rozalin Karter, zajedno sa Džojs Nju i Harijem Barnsom, krenuli su za Republiku Srpsku u subotu, 17. decembra 1994. godine. Leteli su službenim američkim avionom. Bivši predsednik SAD je preko Kristijane Amanpur i CNN-a obavestio javnost da odlazi u mirovnu misiju u BiH, što je izazvalo burne reakcije u Kongresu SAD. Novinar Džek Nelson, iz lista "Los Anđeles tajms", 17. decembra 1994. godine objavio je članak pod naslovom "Karter gleda u bosansko blato".
Evo isečka iz tog teksta Džeka Nelsona:
- Evo ga Karter opet. Prvo Severna Koreja, pa Haiti, a sada priča o tome kako da pomogne da se postigne rešenje u Bosni. Skoro svako zna da je Karter drugačiji. Bio je drugačiji kada su se donosili zakoni. Bio je drugačiji kao guverner Džordžije, pa i kao predsednik. Misterija je šta ga vodi u ovome, u godinama života kada mnogi biraju da stanu na loptu. U nešto više od decenije, 70-godišnji bivši predsednik se pretvorio u jednog od svetskih najzauzetijih i, argumentovano, najuspešnijih dobročinitelja.
Sada se nada da će posetiti BiH na poziv lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, da pokuša da posreduje u razgovorima za kraj jednog od "najtvrdoglavijih" današnjih krvavih regionalnih sukoba. Iako nikakav plan nije najavljen od petka uveče, Karadžićevi posrednici, uključujući doktora Borka B. Đorđevića, plastičnog hirurga iz Santa Barbare, očekivali su da se pridruže Karteru u Sarajevu još danas. Kritičari tvrde da samo sakuplja poene, čak i da želi da dobije Nobelovu nagradu posle lošeg predsedničkog mandata. Za Stefana Embrouza, biografa Dvajta Ajzenhaura, Karter je, pak, najveći živi bivši predsednik, a Dejvid mek Kuloh, biograf Harija Trumana i Teodora Ruzvelta, opisuje ga kao vrlo zanimljivog i etičnog čoveka čije će mesto u istoriji, kako vreme prolazi, tek postati značajno.
LIST "Los Anđeles tajms" je tog 17. decembra 1994. godine objavio i moju izjavu da sam razgovarao telefonom s gospodinom Karadžićem juče i da mu je rečeno da je svih šest tačaka plana bilo sprovedeno, uključujući puštanje zatvorenika Muslimana. Evo i tog citata iz ovih novina:
- Vozila Crvenog krsta su upravo na putu da ih pokupe - rekao je Đorđević. Pomenuo je da je pismom koje je isporučio u Atlanti "u osnovi traženo od predsednika Kartera da dođe na Pale i čuje neke od nada dr Karadžića za Bosnu".
- Između ostalog, Karadžić želi "svoju malu konfederaciju, demokratiju slobodnog preduzetništva koja bi bila malo ostrvo uspeha" na Balkanu - kaže Đorđević.
- Dr Karadžić veruje da postoje stari, tradicionalni odnosi Srba i Amerikanaca - kaže Đorđević - i da nikad nije bilo diplomatskih sukoba u prošlosti i da nema razloga da ih sada bude.
INFORMACIJE koje su izašle u javnost o poseti Džimija Kartera vođi bosanskih Srba dr Radovanu Karadžiću razbesnele su Slobodana Miloševića u Beogradu, koji je ljutit opsovao svog saradnika Milana Milutinovića.
- Uzeli su ti Kartera ispred nosa!
Kada je Karterova delegacija stigla u Frankfurt, imali su susrete sa američkim predstavnicima u Kontakt grupi. U Zagrebu je 18. decembra 1994. godine napravljena pauza, pa se Karter sa saradnicima uputio na kratki sastanak sa hrvatskim predsednikom Franjom Tuđmanom. Karter je upoznao Tuđmana sa svojom misijom, kao i s tim u kojoj meri je ona bila koordinirana sa Bilom Klintonom i Kontakt grupom. Tuđman je okrivio za rat Srbe i Muslimane i pretio da će odložiti obnavljanje ekonomskih veza s krajinskim Srbima u Hrvatskoj. Obavestio je Kartera o tome da će uskoro zatražiti povlačenje UNPROFOR-a s teritorija Hrvatske ukoliko se hrvatski Srbi ne "reintegrišu" u Hrvatsku do kraja marta 1995.
KARTER je iz Banskih dvora otišao na ručak i sastanak sa Jakušijem Akašijem, predstavnikom UN, u kuću Pitera Galbrajta, američkog ambasadora u Hrvatskoj. Akašiju je bilo drago što postoji nova inicijativa za pokušaj razbijanja zastoja pregovora u BiH. Nakon tog ručka, Karter se sastao sa Harisom Silajdžićem u bosanskoj ambasadi u Zagrebu. Silajdžić je potvrdio značaj koji bosanska vlada vidi u prihvatanju novih uslova bosanskih Srba. Kada je skočio na Karterovu upotrebu fraze "na osnovu plana Kontakt grupe", Silajdžić je rekao da je takav jezik neprihvatljiv i da bosanski Srbi moraju da prihvate mirovni plan bezuslovno. On je emotivno apelovao na Kartera da učini da bosanski Srbi zaustave svoje napade na Bihać, sigurno područje koje je bilo pod opsadom.
Bihać je bio odskočna daska za jedan deo trokrake ofanzive bosanske vlade u novembru. Bosanski i hrvatski Srbi sklopili su savez na području Bihaća s muslimanskim vođom pobunjenika Abdićem i odbili ofanzivu do sredine decembra, te pooštrili svoju opsadu područja. Silajdžić je tvrdio da su bosanski Srbi koristili Karterovu posetu da skrenu svetsku pažnju sa svoje vojne ofanzive u Bihaću i etničkog čišćenja koje se tu sprovodi. Svaki prekid vatre, dakle, mora da obuhvati obustavljanje tamošnje borbe. S takvim informacijama Karet je iz Zagreba krenuo za Sarajevo.
PRILIKOM ulaska u avion UNPROFOR-a za Sarajevo, svako je dobio pancirni prsluk i kacigu zbog opasnosti od napada, iako je avion leteo samo preko teritorije pod kontrolom vlasti BiH.
Kada su sleteli, Karter se nakratko susreo s nekoliko oficira i osobljem UNPROFOR-a. Jedan od njih, mladi Amerikanac po imenu Toni Benburi mu je bio dodeljen kao savetnik tokom predstojećih razgovora. Iz sedišta UNPROFOR-a Karter je otišao sa članovima svoje delegacije na večernji sastanak sa Alijom Izetbegovićem i potpredsednikom Ejupom Ganićem. Grad je bio pod opsadom, jer je general Mladić gađao Sarajevo sa Romanije. Na prozorima su stajali iscepani džakovi umesto zavesa, kuće su bile izrešetane, a mnoge i porušene. Ulice su bile puste. Karter i Rozalin su se vozili u crnom "ševroletu".
KRAJEM te 1994. godine, gotovo sve islamske države, a pre svih Saudijska Arabija, davale su po 50 miliona dolara mesečne pomoći SDA i Aliji Izetbegoviću. Pomoć je išla preko Kemikal banke u vlasništvu bivšeg američkog državnog sekretara Džejmsa Bejkera Trećeg. Muslimani u BiH su tim novcem mogli da finansiraju rat i da kupuju teritorije BiH. Zauzvrat, puštali su mudžahedine iz Irana i pripadnike Al kaide da ratuju protiv Srba. To su bili pupoljci Al kaide i Osame bin Ladena na evropskom tlu. Sajmon, novinar ABC-a, bio je uhapšen i držan kod mudžahedina.
PRVI SUSRET KARTERA I IZETBEGOVIĆA
AMERIČKI bivši predsednik uveravao je Izetbegovića da je došao kao podrška za plan Kontakt grupe. Izetbegović je izrazio stav da će bosanska vlada podržati ograničeni tromesečni prekid vatre i da bi razgovori o sveobuhvatnom rešenju mogli početi tek nakon što bosanski Srbi prihvate plan Kontakt grupe. I priznao je da ima prostora za uzajamno prihvatljive izmene plana Kontakt grupe, uključujući i promene kopnenih granica koje bi mogao podržati, nakon što ga bosanski Srbi prihvate.
goran
20.10.2016. 22:19
autenticno,pomaze shvatanju danasnje stvarnosti i posljedica opisanih desavanja a svako za sebe neka razmisli ili neka gura glavu u pijesak
Komentari (1)