Oživljavanje Lenjinove doktrine
15. 04. 2018. u 18:03
Još od oktobra 1988, za analitičare Centralne obaveštajne agencije štošta je bilo dozvoljeno ako je protiv Slobodana Miloševića, pa i brutalan obračaun sa demonstrantima kod Žute grede

Stipe Šuvar, predsednik CK SK Jugoslavije, stao je na stranu Albanaca / Foto Dokumentacija „Novosti“ i arhiva „Borba“
JNA je u pripravnosti, u celoj vojsci su otkazana odsustva, a srpska partija smelo odbija optužbe da njen šef Milošević pokušava da smeni rukovodstvo u Crnoj Gori, obaveštava CIA 12. oktobra 1988. godine.
"Armijske jedinice biće možda upućene u Crnu Goru ili drugde, ukoliko izbiju masovnije promiloševićevske demonstracije i lokalne snage bezbednosti ne budu u stanju da održavaju red i mir. Savezni i republički funkcioneri bi morali da preduzmu mnogo strože akcije radi neutralisanja ili izbacivanja Miloševića iz sedla, tako što bi već u ponedeljak, na kritičnom plenumu CK, uklonili njegove saveznike. Ako se uklone mnogi albanski lideri - posebno ako bude smenjen popularni bivši šef kosovske partije Azem Vlasi, moglo bi da izbije nasilje albanske zajednice širom Kosova."
VEĆ oktobra 1988, ako je bilo protiv Miloševića, štošta je bilo dozvoljeno, pa i da Radonjić, glavnokomandujući crnogorske policije, sa petokrakom iznad čela, izda komandu "Milicijo, postupi po naređenju", a da Amerika to podržava:
"Događaji u Crnoj Gori i pretnje državnog Predsedništva da će preduzeti vanredne mere da bi se sprečilo izbijanje većih nemira govore da je bos srpske partije Milošević naišao bar u ovom trenutku na privremene prepreke u svojoj ofanzivi za jačanje vlasti i moći.
"Crnogorsko rukovodstvo se u subotu oduprlo pozivima da podnese ostavku, kako su to tražili promiloševićevi demonstranti okupljeni na skupu više od 30.000 ljudi. Crnogorsko rukovodstvo je naredilo snagama bezbednosti da uđu u sukob sa demonstrantima i optužilo Miloševića da podstiče nemire u Crnoj Gori. Lokalne snage bezbednosti, uz pomoć malih jedinica savezne policije, izgleda da su juče uspele da uspostave kontrolu i odnesu prevagu nad zahtevima demonstranata.
"U Crnoj Gori verovatno je da će represivne mere koje se preduzimaju i izvesni ustupci ekonomskim zahtevima demonstranata ublažiti napetosti narednih dana. Ukoliko se to ne desi, očekuje se da bi u ovu republiku mogle biti upućene jedinice savezne policije i, čak, jedinice jugoslovenske vojske."
ODELjENjE za evropske analize CIA razmatralo je 1. novembra 1988. da li će politika Miloševića i njegovih ljudi doživeti istu sudbinu kao Maspok 1971. i albanski pokret iz 1981. godine:
"Predsednik državnog Predsedništva Raif Dizdarević je u govoru održanom 9. oktobra, na vrhuncu nedavne krize koja je izbila oko srpskog nacionalizma, zapretio da će preduzeti sve što Ustav i zakon dozvoljavaju ukoliko neredi stvore vanredne uslove u zemlji. Ovakav Dizdarevićev komentar usledio je posle obaranja pokrajinskog rukovodstva u srpskoj pokrajini Vojvodini, koje su izvele pristalice šefa srpske partije Slobodana Miloševića. Posle toga došli su sukobi u Republici Crnoj Gori između militantnih promiloševićevskih demonstranata i snaga bezbednosti.
"U početnoj fazi najnovije krize, opštenacionalno rukovodstvo i republička rukovodstva pokazali su izvesno oklevanje i nesređenost u naporima za zaustavljanje i iskorenjivanje potencijalnih remetilačkih uličnih protesta i nemira Miloševićevih pristalica. To predstavlja odraz njihovog nedostatka poverenja i autoriteta koje je Tito imao u slučaju suočavanja sa nacionalističkim neredima, na primer u Hrvatskoj, ili na Kosovu, ali je izgleda sada stvar drukčija kada su u pitanju Srbi, najveća nacionalna grupa (36,3% - prema popisu iz 1981) i istorijski najmoćnija etnička grupa u zemlji."
U BOLjŠEVIČKOJ nacionalnoj doktrini postojao je i stav da je od svih nacionalizama najopasniji - nacionalizam hegemonske nacije. Amerikanci su, kako se čini, prihvatili tu lenjinističku tezu. U nastavku analize od 1. novembra 1988, njihovi kao da prizivaju okretanje jugoslovenskog aparata sile protiv Srbije:
"Mogu se isto tako zamisliti i vanredne mere protiv Srba u Srbiji, ili protiv Crnogoraca u Crnoj Gori, bilo da bi se sprečilo nasilje nad Albancima, bilo da bi se uvela zabrana skupova, spontanih ili u Miloševićevoj režiji. Elitne jedinice policije ili vojske mešovitog etničkog sastava verovatno bi prve bile angažovane. Takve akcije bi bile verovatnije ako bi Milošević ponovo izazivao i prkosio saveznim organima vlasti i nastavio da pokušava da koristi javne proteste za zastrašivanje ili obaranje republičkih, odnosno opštenacionalnih lidera.
"NACIONALNI lideri priznaju da bi energične mere protiv Srba izazvale novo, još ozbiljnije bujanje srpskog nacionalizma i političko otuđenje. Iako vojni komandanti uvek iznova potvrđuju da pružaju podršku i da su lojalni sadašnjem političkom rukovodstvu, politički i vojni rukovodioci su svakako zabrinuti zbog moguće neposlušnosti i nereagovanja pretežno srpskog oficirskog kadra, bar nekih slojeva u kojima se gaje simpatije prema Miloševiću. Slično tome, postoje brige da srpske jedinice ne bi bile spremne da upotrebe silu protiv mirnih srpskih demonstranata. Uoči velike krize, održavanje kontrole nad srpskim nacionalistima bilo bi teško bez odlučnog obračuna sa srpskim rukovodiocima, novinarima i intelektualcima, bez obračuna sličnog onome koji je organizovan u Hrvatskoj 1971/'72."
U bilo kakvim akcijama protiv Slovenaca, zaključuli su onomad u Odeljenju za evropske analize CIA, "savezni lideri bi mogli da očekuju masovnu civilnu neposlušnost i pasivan otpor, kako su već pokazali veliki, dobro organizovani skupovi slovenačke omladine" početkom te, 1988. godine. "Jugoslovenski rukovodioci bi morali da računaju sa apelima Slovenaca zapadnim medijima i zahtevima za preduzimanje akcija zapadnih grupa za zaštitu prava čoveka, što bi moglo naneti štetu odnosima Jugoslavije sa Zapadom."
CIA je tom prilikom predvidela da su selektivne represivne mere mogućne svuda u zemlji ako izbiju ozbiljni nasilni radnički ili drugi etnički nemiri, kao i da su mogući međuetnički sukobi, ali da "zasad nisu verovatni u etnički mešovitim republikama kao što su Bosna i Hrvatska".
CIA javlja 18. novembra 1988: "Oko 10.000 Albanaca u srpskoj pokrajini Kosovo demonstriralo je juče protiv šefa srpske partije, koji je pokušao da smeni dva popularna albanska pokrajinska funkcionera - Kaćušu Jašari i Azema Vlasija." Narednog dana, CIA izveštava da je oko 150.000 Albanaca došlo u Prištinu da protestuje zbog smene Azema Vlasija i Kaćuše Jašari.
U to vreme, Prištinom se orilo "Azemi, Šuvari, Kaćuša Jašari". Albanski demonstranti uzdali su se u pomoć formalno prvog čoveka SKJ, iskrenog hrvatskog komuniste Stipe Šuvara.
SUTRA: Vandalizmi i skrnavljenje groblja - dečji nestašluci