U Sloveniji je pređena vododelnica
04. 05. 2018. u 17:10
U specijalnoj analizi od 2. jula 1991. službenici CIA donose presudu: Pucnji u Sloveniji obeležavaju kraj Jugoslavije. Ništa više ne podseća na državu koju je Tito ostavio naslednicima

Slovenija je 25. juna 1991. proglasila nezavisnost, Foto: YouTube
POČELO je... "Napori savezne armije da preuzme granične prelaze u Sloveniji izazvali su juče oštre sukobe sa republičkim paramilitarnim snagama. Istovremeno, napori za obnavljanje razgovora predstavnika republika i federacije nisu doveli ni do kakvog napretka", sadržaj je Evropskog brifinga CIA na Vidovdan, 28. juna 1991. "Slovenija je juče izgubila kontrolu nad većinom od oko 20 međunarodnih graničnih prelaza, ali su se slovenačke snage oduprle neprekidnom saveznom pritisku. Slovenci tvrde da su, kako izveštavaju očevici, uništili najmanje 15 saveznih tenkova i šest helikoptera, a stotinu osoba je ranjeno ili ubijeno, uključujući civile u gradovima koje su napale savezne snage. Slovenački ministar odbrane je kasno juče izjavio da je Slovenija u ratu. Nasilje niskog intenziteta nastavljeno je i u Hrvatskoj.
Prisutan je i odeljak o srpskoj ofanzivi:
"Prosrpski blok je juče održao krnju sednicu saveznog Predsedništva, i pozvao JNA da podnese planove za uvođenje vanrednog stanja u zemlji. Srpske enklave u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su se juče ujedinile, a skupština Republike Srbije preduzima mere da bi se približila njihovom pripajanju.
Srpski moćnik Milošević izgleda pokušava ponovo da preuzme kontrolu nad kolektivnim Predsedništvom, koje je zvanično zapovednik savezne vojske. Nastojanjima srpskih enklava suprotstaviće se lokalni Hrvati i muslimani, tako da će se etničko nasilje možda preliti u Bosnu i Hercegovinu."
Specijalna analiza od 2. jula 1991. naslovljena je sa "Jugoslavija: Izgledi za sukob velikih razmera". Službenici CIA međusobno prenose presudu zajednici južnoslovenskih naroda na jugoistoku Evrope: "Borbe u Sloveniji obeležavaju u stvari kraj jugoslovenske države. Ma kakva bila sledeća faza u vijugavom političkom razvoju događaja u ovoj zemlji, vododelnica je pređena, i sve strane sve više priznaju da više ništa u ovoj zemlji ne podseća na državu koju je Tito ostavio svojim naslednicima, niti govori o tome da bi takva zemlja mogla biti vaskrsnuta." To je rezime. Zatim je poroti predstavljen još jedan krivac, dotad relativno pošteđen, za razliku prvenstveno od srpskog rukovodstva - JNA:
"Poslednji ostaci strukture saveznih civilnih vlasti nestali su ništa manje i zbog akcija Jugoslovenske narodne armije, a ne samo zbog onoga što preduzimaju Srbi, Slovenci i Hrvati...
LIDERI nacionalnih republika i zapovednici JNA će odlučiti o sudbini Jugoslavije. Sadašnja usredsređenost na Sloveniju, međutim, ne znači da predsednik Srbije Slobodan Milošević i predsednik Hrvatske Franjo Tuđman ne drže ključeve za mirno rešenje jugoslovenskih problema. Oni su ti koji predvode dva najbrojnija i međusobno najneprijateljskija naroda u Jugoslaviji, a brojna srpska manjina u Hrvatskoj pruža im pravu mogućnost da biraju između sukoba i kompromisa. Bilo kakvo trajno rešenje sukoba među njima, međutim, iziskivalo bi razmenu stanovništva ili teritorije, ne samo u Hrvatskoj, već i u etničko mešovitoj Bosni i Hercegovini, koja leži između Srbije i Hrvatske.
Bilo kakvo rešenje bi takođe iziskivalo pristanak armije, ali zbog toga što se ona ponaša sve nezavisnije i na sebe gleda kao na poslednjeg čuvara jugoslovenske države, ona neće automatski odobriti bilo kakav dogovor koji je prihvatljiv za Miloševića, iako je oficirski kadar prevashodno srpski i uopšte gaji simpatije prema srpskoj stvari. Mnogi oficiri okrivljuju Miloševića za rasplamsavanje nacionalističkih strasti koje su dovele do raspada Jugoslavije, i možda nisu skloni da mu popuste. Štaviše, on nema nikakvog zakonskog prava da preuzme kontrolu i vlast nad armijom..."
MEĐU "ključnim tačkama" u jugoslovenskom kovitlacu, CIA 3. avgusta 1991. izdvaja spoznaju da se proces rasturanja jugoslovenske federacije nastavlja, "i izgleda da je postalo neizbežno da Slovenija i Hrvatska zvanično saopšte da napuštaju Jugoslaviju". Nasuprot tome, kako pišu, "Srbi u Hrvatskoj i u Bosni izražavaju želju da nastave da žive u jednoj zemlji sa svojom srpskom braćom iz drugih republika".
"Srpski moćnik Milošević", piše dalje, odgovorio je na slovenačko-hrvatske predloge o konfederaciji "pokušajima da nametne svoje ekspanzionističke uslove za rasturanje zemlje...
U februaru u Hrvatskoj su pobunjeni Srbi zahtevali izdvajanje oblasti sa srpskim stanovništvom iz Republike Hrvatske, i izrazili želju da se ujedine sa ostalim oblastima u kojima žive Srbi u Jugoslaviji (u susednoj Bosni). Vladajuća srpska partija je apelovala na savezne organe vlasti da upotrebe sva sredstva kako bi se zadržale oblasti u kojima žive u Srbi u jugoslovenskoj federaciji. Srpska štampa u međuvremenu nastavlja propagandnu kampanju protiv fašističke vlade u Hrvatskoj i premijera Ante Markovića."
NA SKENERU su i spoljnopolitički odnosi ostataka SFRJ:
"Slovenački i hrvatski rukovodioci obilaze ključne zapadnoevropske zemlje ne bi li postigli međunarodno priznanje za otcepljenje jugoslovenske republike. Napadi na Zapad, naročito na američke diplomate u Beogradu se nastavljaju u srpskoj štampi, što predstavlja izraz sve intenzivnijeg okretanja srpskog rukovodstva prema Istoku. Jedan sovjetski diplomata u Beogradu je u međuvremenu u februaru tvrdio da Srbija preduzima napore za uspostavljanje specijalnih odnosa sa Sovjetskim Savezom, ali da je Moskva to odbila."
Na Evropskom brifingu CIA 24. avgusta 1991. bio je predmet Izveštaj o situaciji u Jugoslaviji:
"Uspesi na bojnom polju su verovatno ohrabrili Miloševića da opozove ustupke koje je bio primoran da pruži posle demonstracija u martu u Beogradu...
Beč će idućeg meseca proširiti izvozne garancije Sloveniji, kao što je pre dve sedmice to učinila Nemačka.
Beč i Bon bi takođe mogli obnoviti napore da dobiju pristanak Evrope za priznanje Slovenije i možda Hrvatske, naročito ako baltičke republike sada brzo krenu u pravcu nezavisnosti i steknu međunarodno priznanje".
LIBANSKI MODEL
JEDINI pravi izbor za Jugoslaviju izgleda leži između radikalne promene strukture duž linija koje su realno prihvatljive za sve strane, i dugog i krvavog oružanog sukoba po libanskom modelu. Konstruktivan ishod biće teško postići; čak ako glavni akteri priznaju opasnosti sa kojima su suočeni, krvoproliće neće moći da se zaustavi, jer je već počelo sve dublje i dublje, stvarajući rascep koji se teško može prevazići, tako da je kompromis sve teže i zamisliti, piše u specijalnoj analizi CIA od 2. jula 1991.