Izbegnuta masovna hapšenja studenata

Ivan Miladinović i Rade Dragović

27. 06. 2018. u 19:51

Profesor Svetozar Stojanović je u vreme izbijanja studentskih demonstracija bio docent na Filozofskom fakultetu i član Univerzitetske konferencije SK

Избегнута масовна хапшења студената

Profesor dr Svetozar Stojanović

PROFESOR Svetozar Stojanović je u vreme izbijanja studentskih demonstracija bio docent na Filozofskom fakultetu i član Univerzitetske konferencije SK. Prisustvao je nekim ključnim sastancima ovog partijskog foruma beogradskih akademaca i njegovo svedočenje otkriva neke nove detalje iz juna 1968. godine. Zapis profesora Stojanovića prenosimo u celini.

"Za vreme junskih događaja proveo sam dosta vremena sa Žarkom Bulajićem. Njegova uloga bila je veoma značajna - ne smem ni da pomislim šta bi se sve dogodilo da na čelu Univerzitetskog komiteta nije bio tako odlučan i pošten čovek kao što je Bulajić. On je od samog početka stavio Univerzitetski komitet na stranu studenata. To nije bili nimalo lako, tim pre što je Gradski komitet postupio potpuno suprotno i što je u njemu delovao štab za razbijanje demonstracija u kome su bili i najviši rukovodioci CK SK Srbije. Odatle je vršen neprekidan pritisak na Žarka Bulajića, da se univerzitetska partijska organizacija distancira od studentskog pokreta i osudi ekstremiste na Filozofskom fakultetu.

U REKONSTRUKCIJI zbivanja u jednoj važnoj stvari Žarka Bulajića nije sasvim poslužilo pamćenje, i to na njegovu štetu. Reč je o (proširenom) sastanku Univerzitetskog komiteta na kome smo se, navodno, on, Mihailo Marković, Ljubomir Tadić i ja zalagali za obustavu štrajka. Odmah da kažem da tom sastanku uopšte nije prisustvovao Tadić. Ja sam učestvovao u svojstvu člana Univerzitetske konferencije, a Mihailo Marković kao član Univerzitetskog saveta.

Stvari su tekle ovako. Tog dana negde oko podne svratio sam u prostorije Univerzntetskog komiteta. Žarko Bulajić mi je rekao da ga je štab obavestio da predstoje masovna hapšenja, uključujući i njegovo. Zatim sam otišao na Filozofski fakultet i tu sreo Vlajka Begovića koji je beležio ono što se zbiva. Izneo sam mu šta se sprema, a od njega čuo da Veljko Vlahovnć (tadašnji predsednik Gradske konferencije SK Beograda) ima blagonakloniji stav prema studentskom pokretu od Gradskog komiteta i njegovog štaba. Begovića sam nagovorio da odemo u Univerzitetski komitet i porazgovaramo sa Bulajićem.

DOGOVORILI smo se da te večeri održimo (prošireni) sastanak Univerzitetskog komiteta, a da Begović u toku sastanka dovede Veljka Vlahovića. Na skup je došlo nekoliko članova Sekretarijata Gradskog komiteta, kojima nismo ništa otkrili o dogovoru sa Begovićem. Oni su istupili veoma oštro zahtevajući da se Univerzitetski komitet ogradi od štrajka. Ni u jednom trenutku ni Bulajić, ni Marković, ni ja nismo podržali takav zahtev.

Sva trojica govorili smo pomirljivo, ali i odlučno odbijajući njihove optužbe o ekstremizmu Filozofskog fakulteta. Zastupali smo mišljenje da bi za prestanak štrajka bilo dovoljno ako vlasti ispune četiri do šest postavljenih zahteva studenata, dok su neki prisutni studenti insistirali da moraju biti ispunjeni svi zahtevi pre nego što bi okončali štrajk.

NA ZAPREPAŠĆENjE prisutnih članova Sekretarijata Gradskog komiteta, iznenada su nam se u pola sastanka pridružili Veljko Vlahović i Vlajko Begović. Vlahović je pritom održao poletan govor i dao pozitivnu ocenu studentskog pokreta. Veoma se dobro sećam da je rekao: Ovo je prava reorganizacija Partije i sadašnji studenti produžavaju ono što je moja studentska generacija započela još pre rata. Tako je propao i taj pokušaj da se Univerzitetski komitet odvoji od studenata.

Situacija je u tom pogledu bila nepromenjena sve dok je Žarko Bulajić bio na njegovom čelu. Odbijajući da napadne filozofe, on je podneo ostavku na položaj i članstvo u Univerzitetskom komitetu. Još uvek se sećam poslednjeg (za mene) sastanka Univerzitetskog komiteta (proširenog), na kome smo, opet, učestvovali Mihailo Marković i ja. Zastupali smo mišljenje da akcione odbore kao spontano stvorene samoupravne organe ne bi trebalo ukidati, što je inače bio ultimativan zahtev viših partijskih foruma. Protiv nas je istupio Branko Pribićević, profesor Fakulteta političkih nauka. Ubrzo posle te sednice Gradski komitet je raspustio naše partijske ogranke na Filozofskom fakultetu, mi smo prestali da budemo članovi SK, a Pribićević je postao novi sekretar Univerzitetskog komiteta."



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije