Silikonski milioneri vladaju svetom
02. 09. 2018. u 18:32
Strategija i tehnika Mrežni rat stvorena je i osmišljena u američkoj "fabrici ideja" ili "trustu mozgova" RAND Corporation, a njeni tvorci su Džon Arkila i Dejvid Ronfelt

Stvorenje slučajnih milionera: Piter Til i Pjer Omidijar
BEZ obzira na to da li se u objašnjavanju savremenog sveta govori o zaveri bankara, uspostavljanju novog svetskog poretka, strategiji formalnih ili neformalnih organizacija, zvaničnih ili nezvaničnih centara moći, nema gotovo nijedne kritičkije teorije u kojoj se ne tvrdi da najbogatiji ljudi povlače sve konce na planeti. Posedujući ogromne resurse i najnovije tehnologije, milioneri su često predmet kritike zbog ogromne uloge u povećanju društvene nejednakosti.
Kao najveći "krivci" za destabilizaciju civilizacije kakvu poznajemo obeležene su neke evropske aristokratske porodice, bankarski transnacionalni krugovi, predstavnici vojne industrije, a poslednjih godina i novi "silikonski milioneri". Ovo ime dobili su zato što su njihove kancelarije koncentrisane u Silicijumskoj dolini u Kaliforniji.
- Postoji svetska oligarhija koja nije nacionalno opredeljena, ali ima jasno definisane ciljeve - kaže nam Slobodan Stojičević, stručnjak za spoljnu trgovinu i član ruskog "Izborskog kluba", koji okuplja eksperte iz raznih oblasti.
- Stvoreno je nekoliko slučajnih milionera, koji treba da skrenu pažnju sa pravih bogataša. Njihovo bogatstvo nije samo u novcu, oni velika sredstva ulažu u obrazovne institucije. Mreža bivših studenata, koje su stipendirali, a koji se nalaze svuda po svetu, ogroman je kapital, jer lako mogu da ih uključe u mrežni rat - tvrdi Stojičević.
STRATEGIJA i tehnika osvajanja, okupacije i potčinjavanja stranih država putem stvaranja ogromnog broja nevladinih, društvenih, ideoloških i instrumentalizovanih mreža raznih društvenih, naučnih, profesionalnih, amaterskih, interesnih, organizacija je dobila naziv Mrežni rat. Stvorena je i osmišljena u američkoj "fabrici ideja" ili "trustu mozgova" RAND Corporation, a njeni idejni tvorci su Džon Arkila i Dejvid Ronfelt.
- Dobrotvorna delatnost multimilijardera Pjera Omidijara, vlasnika kompanije eBay, kao i mnogih drugih milionera filantropa poput Bila Gejtsa, koji su osnovali svoje fondove, usmerena je najvećim delom na druge države, a ne na američko društvo - zapazili su ruski geopolitičari Aleksandar Dugin i Leonid Savin, autori knjige "Mrežni ratovi". - Nije tajna da Omidijar radi ruku pod ruku sa američkim političarima i da se meša u rad stranih vlada, finansirajući ponekad i promenu režima. U isto vreme on zapošljava veliki tim "nezavisnih novinara" koji istražuju ponašanje američke vlade kod kuće i u inostranstvu. Omidijar je jedan od najvećih finansijera ukrajinskih nevladinih organizacija, a učestvovao je i u organizovanju prevrata u ovoj državi.
OVI milioneri često su povezani sa američkim političarima - Piter Til, osnivač firme PayPal finansirao je republikanca Rona Pola, a bio je umešan i u skandal "stvaranja elektronskih dosijea političkih oponenata uz korišćenje protivzakonitih sredstava". Inače, Til sebe naziva libertarijancem, odnosno predstavnikom političke grupe koja se zalaže za legalizaciju sodomije i drugih nepodopština "prosvećenog Zapada".
- Radi potpunog razumevanja aktuelnih događaja neophodna je analiza delatnosti silikonskih biznismena. Udar po tradicionalnoj kulturi, koji jeste cilj ovih imperijalista, dovešće do nepovratnih promena - upozoravaju Dugin i Savin. - Moguć je raspad samog društva, pa čak i građanski konflikti. U globalizovanom svetu makar i mali događaj čak i u nekom zapećku sveta može biti uzet kao razlog za političko i vojno mešanje sa strane.
Mnogo je onih koji misle da je globalizacija "proces koji se ne može zaustaviti", jer svi, na razne načine, učestvuju u njemu. Mediji i internet uslovili su prožimanje kultura i civilizacija. Nisu ostala imuna ni ekonomski najbogatija i politički najstabilija društva. Ukazujući na činilac "diverzifikacije moći", pojedini istraživači govore o postojanju "dve Amerike, dve Kine ili dve Rusije". Svetska ekonomska i finansijska kriza manifestacija je Mrežnog rata, čiji je cilj razbijanje nacionalnih država i ekonomija.
U KNjIZI "Izazovi menadžmenta" menadžer Piter Draker je 1999. napisao da će Evropa morati da uvozi radnu snagu koja neće biti hrišćanske veroispovesti, da će vlade biti nestabilne, jer će morati da biraju između siromašne nacionalne ili multikonfesionalne bogate države.
- Sada je jasno da su migracije planirane još pre dvadeset godina - kaže Stojičević. - Birači u evropskim državama prinuđeni su da biraju - da prihvate podršku nehrišćanske radne snage i rastakanja svoje nacije, ako žele bogatu starost ili da se opredele za siromašnu starost i nacionalnu državu.
Još u to vreme, po rečima Stojičevića, osnovane su nevladine organizacije koje se bave migrantima. Iako njihova svrha nije bila jasna, sve ove godine su finansirane. Tek sada su postale važne.
- Neke organizacije SPC su deo instrumentalizovane mreže za prihvat izbeglica, iako sveštenstvo nije ni svesno da je u mreži tih organizacija - objašnjava on. - Kod nas su neproporcionalno stvarana radna mesta za nekvalifikovanu radnu snagu, a nedavno je rečeno da neće biti dovoljno radnika. Neke nevladine organizacije se bave podsticajima za davanje prava na rad izbeglicama iz Sirije, Avganistana... Očito je da su to mrežne tehnike uz pomoć kojih smo pripremani za ono što će se dogoditi.
ISTRAŽIVAČ iz Rusije Leonid Savin smatra da su globalne migracije sredstvo u hibridnom ratu i da je dolazak migranata u Evropu organizovan.
- U Avganistanu se vodi rat od sedamdesetih ali sve donedavno Avganistanci nisu ni pomišljali da odu iz svoje zemlje - kaže Stojičević. - Izabrali su Evropu iako su mogli da krenu i na jug. Draker je pisao da će se na ovaj način uvoziti radna snaga.
Istraživači koji se bave pitanjem migracija često govore da nije slučajno to što izbeglice idu iz Avganistana, Iraka, Irana i drugih zemalja u Evropu peške, da je to planski smišljeno, jer na taj način izazivaju saosećanje.
- Da su stizali avionima, bilo bi drugačije. Uveren sam da bi se i Nemci pobunili - kaže Stojičević. - Ovako, mnogi ljudi prema njima osećaju empatiju i žele da im pomognu. Naša dilema nije da li ćemo prihvatiti izbeglice, već da li ćemo ostati Srbi ili ćemo postati anacionalni potrošači.