Kako se plete mreža oko Putina
03. 09. 2018. u 18:12
Tehnologija mrežnog rata je vrlo tanana, pa čak i najinteligentnije specijalne i obaveštajne službe nisu u mogućnosti da sve njihove kanale registruju i lociraju

Da li u Kremlju spremaju odgovor na mrežni rat, Foto: Dokumentacija „Novosti“
DOLASKOM na vlast, predsednik Rusije Vladimir Putin, voljno ili nevoljno, ušao je u mrežni rat i postepeno počeo da se odupire. Od rasturenih ostataka državnosti stvorio je novi centar sile koji je sposoban da se suprotstavi različitim izazovima. Izbacivao je iz igre najopasnije delove atlantističkih mreža: oligarhe, liberale zapadnjake, realizatore američkih interesa, nevladine organizacije direktno umešane u špijunažu i vratio Čečeniju Rusiji.
Ovako ruski geopolitičari Aleksandar Dugin i Leonid Savin objašnjavaju kako se Putin suočio sa izazovima mrežnog rata, kojim se države, narodi, armije lišavaju samostalnosti, suverenosti i subjektivnosti i pretvaraju u strogo upravljane mehanizme.
- SSSR je, i ne sluteći to, od početka sedamdesetih postao objekat intenzivnih i efikasnih mrežnih napada SAD i Zapadne Evrope - navodi Dugin. - Rezultat je bio pad SSSR i pojava Ruske Federacije. SAD nisu mogle da pobede SSSR ni u vojnom sukobu, ni u direktnoj ideološkoj borbi, niti čeonim sukobom specijalnih službi. SSSR nisu srušile kontrasile i antisovjetske organizacije već dobro organizovana, manipulisana i mobilisana "entropija".
GODINE Putinove vladavine su i godine odbrambenih borbi protiv onih mreža koje su stvorene osamdesetih i devedesetih godina.
- To je gigantska operacija kontrašpijunaže usmerena na odbranu - kažu Dugin i Savin. - Što više Putin bude insistirao na suverenitetu, rizici će biti veći. Jedini odgovor Rusije, naravno ako ima nameru da se opire i brani svoju suverenost, jeste da prihvati izazov mrežnog rata i da učestvuje u njemu.
U poređenju sa devedesetim, ruska politika je zaštićena od pojave nezavisnih igrača i izgleda kao da destabilizacija sadašnje situacije nije moguća.
- Nema oligarha koji su sposobni da se po svojoj želji uključe u politiku i provociraju socijalne i političke nemire - objašnjava Savin. - Jasno su upozoreni da će ako se budu mešali u politiku poći stopama Berezovskog, Hodorkovskog, Nevzlina... Iako poseduju finasijske i tehnološke resurse, oni se i ne "mešaju", a političke partije su tihe i govore samo ono što treba da kažu. Sve što nije inicirano iz Kremlja, nema šanse za opstanak. Ali postoji spoljni faktor i pošto se i Rusi sve više upetljavaju u globalizaciju, on je sve realniji. Mrežno društvo lako prelazi nacionalne i državne granice.
TEHNOLOGIJA mrežnog rata je vrlo tanana, pa čak i najinteligentnije specijalne službe ne registruju mrežne kanale kao takve.
- Vlast i Putin nisu spremni da adekvatno reaguju, ali globalni mrežni rat danas je glavni sadržaj svetske politike - objašnjava Savin. - I, ako se direktno mešanje stranih sila može preseći, kako to danas radi Putin, mreže se ne mogu direktno zabraniti i u tome je glavna opasnost za suverenitet naše zemlje. Naše društvo je potpuno prožeto raznim mrežama koje se ne prepoznaju kao neprijateljske, niti kao subverzivne, nisu direktna agentura specijalnih službi i ne dobijaju novac za "prodavanje otadžbine", ali one koordiniraju sa spoljnim centrima uz pomoć različitih tehnologija. A, činjenica da postoji strani igrač koji ima moćni instrument unutar Ruske Federacije, odlično razrađen u "onlajn režimu" jeste osnovna opasnost za Putinov politički kurs.
I iza patriotskog duha pojedinih organizacija prepoznaju se niti mreže. Neke od njih su čak ultranacionalističke, patriotske, protiv Zapada. Dugin tvrdi da se i njima manipuliše iz Vašingtona, jer je ruski nacionalizam isto tako efikasno mrežno oružje u rasturanju Rusije, kao i nacionalizmi malih naroda - možda čak i efikasnije i razornije.
- Današnja mrežna peta kolona nije tako jednostavna i direktna - objašnjava on. - Ponekad nam predstavljaju da je problem u liberalima ili "maršu neslaganja". To je samo vidljiv vrh ledenog brega, a možda i više od toga - lažni cilj. Najozbiljnije mreže uticaja, usmerene na desuverenizaciju Rusije, nalaze se među onima koji su bliski Putinu, koji ga podržavaju i sa njim rade, koji predodređuju i u značajnoj meri utiču na razradu njegove strategije. E, tu treba tražiti istinsku zaveru. Jer zavera je zastareo naziv za pojavu koja se danas naziva mrežni rat.
Geopolitičari su uvereni da u Rusiji prirodnim putem zri kriza. Njome će se baviti, ako se već ne bave, arhitekte mrežnih ratova.
- Biće aktivirani delovi mreže unutar države, izvršen uticaj na socijalne, informacione i kognitivne procese, svi će dobiti uloge i biti prinuđeni da ih igraju - objašnjava Dugin. - I "boltoni", inicijatori i učesnici demonstracija i pokušaja "obojene revolucije" sa Boltonskog trga, predstavnici američkih mreža i njihovi protivnici i opozicija i bezbednosne strukture, čak i društveni mediokriteti, čije se pasivnost i otuđenost koriste u mrežnim ratovima, kao što se slaba struja upotrebljava u kompjuterskim tehnologijama.
Talentovani mrežni radnik (networker) je nešto više od nadarenog fizičara. Iako nije sposoban da se upusti dubinski u spoznaju, sposoban je za kompilovanje - sa lakoćom u protoku informacija odvaja važno od nevažnog.
- Jedini teoretski odgovor Rusije, ako ona ima nameru da se opire mrežnom ratu i brani svoju suverenost, bio bi razrada simetrične strategije. Ovo će zahtevati stvaranje specijalne grupe u koju će morati da uđu visoko rangirani činovnici, najbolji visokomotivisani kadrovi raznih bezbednosnih službi, intelektualci, naučnici, inženjeri, politikolozi, određen broj patriotski raspoloženih novinara i kulurnih poslenika. Stvaranje sopstvene evroazijske mreže je težak zadatak, ali ako se to ne dogodi, Rusija je osuđena na poraz zbog mrežnih tehnologija sa kojima se ona u današnjem stanju ne može izboriti. Na dnevnom redu je opstanak Rusije - zaključuju Dugin i Savin.
UDARAC TERORISTA
AMERIKANCI nisu jedini koji vode mrežne ratove. Teroristi Al kaide su preuzeli taj model i razvijaju svoje radikalne islamske mreže - navodi Dugin. - Ta nevelika teroristička mreža, koja je neuporediva u bilo kom smislu sa američkom globalnom silom, zadaje uz pomoć mrežnih metoda, modela i algoritama ponašanja, ogroman udarac Americi, udarac sa ljudskim žrtvama. Oni koriste priručne elemente: avione civilne avijacije, slamanje mreže dispečerskih službi i mnogo drugih tehnika i metoda koje se ne uklapaju u predstave o tradicionalnim načinima vođenja rata. Teroristički akt 11. septembra koji se pripisuje Bin Ladenu, pokazuje kakvu virtuoznost može dostići mreža.