Žena kojoj je planeta bila tesna

Tatjana Loš i Milena Marković

15. 10. 2018. u 19:52

Njene pesme su bile poziv na ljubav, apel za poštovanje dama, u njima je izražavala gnev zbog uskraćenog prava žena na puno dostojanstvo. Pozivala je pripadnice njenog pola da se školuju i rade

Жена којој је планета била тесна

Autor Vojislava Beca Tanurdžić Belić

VOZOVI iz Beograda su tek krenuli za Evropu, a ona je već pokorila čitav svet. Plovila je lađom od Đenove do Aleksandrije, osvojila Kairo, šetala se Dolinom kraljeva, spavala u Jerusalimu, budila se u Jordanu, maštala u Bejrutu. Pisala je pisma iz Indije i Soluna, otkrivala Ameriku i Tursku, prigrlila Cejlon i Himalaje. Bila je jedna od prvih žena koje su napravile krug oko planete i to zabeležile. Nije bilo kontinenta na kojem se Kruševljanka Jelena J. Dimitrijević nije osećala kao da baš njemu pripada. Želela je da sazna šta se krije "iza sedam mora i sedam gora", sporazumevajući se sa neobičnim ljudima koje je susretala, na sedam jezika. A, opet, bila je i ostala - naša.

Prva žena koja je otvorila strogo čuvana vrata harema, borac za prava dama, pesnikinja sevdaha, ratna bolničarka, rođena je u Kruševcu 27. marta 1862. godine. Aleksinac u kojem je jedno vreme živela upamtila je po mirnim školskim danima i krišom pročitanim zabranjenim knjigama. Vrtirepiću radoznalog pogleda bilo je previše tesno u skučenom prostoru namenjenom devojčicama.

NESREĆA je bila što se udala prerano, ali je sreća što je suprug potporučnik Jovan Dimitrijević iz Niša bio vlasnik fascinantne kućne biblioteke. Jelena je bežala u nju, kao da beži u drugi život, i sa knjigama letela na krilima mašte. Svaki oblak od paperjastih snova bio je njen. Ali ona nije bila samo sanjalica, već i najmlađa članica niške Podružbine Ženskog društva, žena koja je sama naučila sedam jezika i književnica uzbudljivog i nežnog, ali ne i banalnog pera.

Njene pesme su bile poziv na ljubav, apel za poštovanje dama, sevdah za sevdahom. Nizala je stihove koje su časopisi objavljivali iako je u njima izražavala gnev zbog uskraćenog prava žena na puno dostojanstvo. Pozivala je dame da se školuju, rade i grade. Mnoge je nisu razumele, a bilo je i onih koje su je osuđivale jer je toliko drsko puštala glas. Velike su bile njene zasluge u radu "Kola srpskih sestara", čija je bila dobrotvorka.

JELENA je u svojoj znatiželji uspela ono što mnogima pre nje nije pošlo za rukom. Učeći turski jezik od muftije Ibrahim-efendije, zainteresovala se za orijentalne običaje i spoznala ih. Nije prošlo mnogo, a ona je otvorila strogo čuvana vrata harema. Jedna Srpkinja ušla je tamo gde je bilo teško i da se priviri.

Nastavila je da istražuje svet, putuje u Skoplje, Solun, Carigrad. Ugledne muslimanske porodice srdačno su je primale, verujući u njene čestite namere. Jelena to gostoprimstvo nikada nije zloupotrebila, a svako misionarsko putešestvije, stavila je na papir. Kao malo ko, osetila je note sevdalinki i sevdaha, pronikla u njihove dubine i tako mnoge zbunjivala svojim pesmama. Pitali su se da li se iza njih krije žena odbegla iz harema. Bila im je misteriozna i nedokučiva. Neki su pokušavali da je razumeju poredeći je sa grčkom pesnikinjom Sapfo.

BOLNIČARKA u balkanskim ratovima ostala je udovica u Prvom svetskom ratu. Po čaršiji se šuškalo da je njena nova ljubav književnik Feliks Kanic, ali su "optuženi" govorili da su samo veliki prijatelji. Posle Jovanove smrti Jelena se nikada nije udala.

Ali nije ostala ni sama. Uvek je bila u dobrom društvu - sa svojim putopisima iz Francuske, Španije, Engleske, Amerike, Sirije, Libana" Osvajala je čarobna prostranstva. I ljude. U putopisu "Sedam mora i tri okeana" ushićeno je pisala o susretu sa poznatom egipatskom feministkinjom Hodom Hanem Šaraui Pašom.

BILA je vrlo ponosna što je posetila Indijku Tate, i očarana kada joj je ruku pružio pesnik i nobelovac Rabindranat Tagore. Ceo svet joj je bio na dlanu. Povlačila je životne figure kao na šahovskoj tabli, dobro promišljajući o svakom potezu. Želela je da što duže trijumfuje. Volela je život.

Iako je oplovila ceo svet, umrla je u Beogradu, 10. aprila 1945. godine. Ostala je nepoznanica zbog čega je Jelena J. Dimitrijević sahranjena dva sata ranije nego što je trebalo. Ko je to poželeo da njen ispraćaj protekne u potpunoj tišini? I zbog čega smo dopustili da je tako malo slavimo, kada je bila toliko velika?


SUTRA: KSENIJA ATANASIJEVIĆ - Najprogonjenija intelektualka svoga doba



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije