SSSR nije bio osvetnički režim
07. 08. 2019. u 19:01
Zarobljeni nemački vojnik u Sovjetskom Savezu dobijao je sledovanje od 600 grama hleba, a ukupno 2.200 kalorija na dan. Duplo više od sledovanja običnog ruskog čoveka - 300 grama

Dan "D" - Iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji Foto Iz knjige V. Medinski "Rat i mitovi SSSR-a"
MIT o ruskim zverstvima u Nemačkoj 1945. godine ima sopstvenu logiku. Pretvoriti Nemce od agresora u žrtve. Izjednačiti staljinistički SSSR i hitlerovsku Nemačku. Pretvoriti Crvenu armiju od pobedničke vojske u gomilu pomahnitalih ludaka.
Ali zašto bismo se mi pecali na to?
Mi, naprotiv, treba da se prisetimo da je SSSR bio (po merilima tog surovog vremena) - brutalan, ali ne i osvetnički režim. Nikakvog planskog istrebljenja dojučerašnjih neprijatelja niti je bilo, niti je to neko imao kao ideju.
Nekoliko reči o stvarnom odnosu Crvene armije prema civilima u Nemačkoj 1945. godine. Uglavnom su poznate dirljive priče o ruskom požrtvovanju u spasavanju tuđih žena i dece: od berlinskog metroa do pansiona za slepe nemačke devojčice. Neću više da insistiram na emocijama, predlažem da popričamo o nasušnom hlebu. Da pređemo na suvoparni jezik brojeva i sledovanja hrane.
Jedanaestog maja 1945. godine utvrđene su norme za snabdevanje hranom stanovništva okupiranog Berlina.
IZ REZOLUCIJE Vojnog saveta Prvog beloruskog fronta:
...Na osnovu utvrđenih normi Državnog komiteta odbrane za snabdevanje hranom grada Berlina, dnevno sledovanje po osobi je: hleba - 400-450 g, brašna - 50 g, mesa - 60 g, masti - 15 g, šećera - 20 g, kafe prirodne - 50 g, čaja - 20 g, krompira i povrća, mlečnih proizvoda, soli i drugih namirnica - prema normama ustanovljenim na licu mesta, u zavisnosti od raspoloživih količina zaliha (...) izvestiti Vojni savet o mogućim normama i proceduri izdavanja mlečnih proizvoda stanovništvu Berlina, kao i o mogućnosti ustupanja minimuma neophodnog broja krava muzara od trofejnih grla samoupravi Berlina.
Zarobljeni nemački vojnik dobijao je sledovanje od 600 grama hleba na dan. Maksimalno, duplo više od sledovanja našeg ruskog čoveka - 300 grama. Uprkos užasnoj okrutnosti staljinističkog režima prema "svojima", moram da naglasim da je odnos prema "tuđinima", zarobljenicima, bio čak bolji nego prema sopstvenom stanovništvu.
Za njih je rat bio završen. Ali rusko zarobljeništvo nije značilo i smrt u mukama. Nemački ratni zarobljenici su se hranili bolje nego većina našeg civilnog stanovništva.
U ČLANKU V. Vladimirova "Potrošačka korpa ratnog zarobljenika u Moskvi", navodi se naredba NKVD-a SSSR-a broj 01282, od 18. oktobra 1944. godine, o normama snabdevanja hranom ratnih zarobljenika po kojoj se davalo 2.200 kcal dnevno po jednom ratnom zarobljeniku. Devetnaestog maja 1945.godine, naredbom NKVD-a SSSR-a broj 00540, ishrana ratnih zarobljenika je bila dodatno poboljšana. A energetska vrednost tog prvog posleratnog dnevnog obroka je iznosila čak 2.542 kcal.
Norme dnevnih obroka nemačkih ratnih zarobljenika 1945.godine u uslovima posleratnog haosa bile su veće nego tzv. minimalna potrošačka korpa Moskovljanina 2001-2005. godine (Zakon grada Moskve broj 49, od 17. oktobra 2001. godine, "O potrošačkoj korpi u gradu Moskvi", proširen Zakonom grada Moskve broj 46 od 21. septembra 2005. godine).
HUMANIZAM Rusa prema neprijateljima u potpunoj je suprotnosti s ponašanjem drugih evropskih naroda. U Čehoslovačkoj su proterali iz zemlje sve Nemce: skoro tri miliona ljudi od ukupno dvanaest. Nemci su po brojnosti bili drugi narod Čehoslovačke. Bilo ih je više nego Slovaka! Proterivali su ih s neverovatnom surovošću za dobrodušne Čehe. Samo tokom proterivanja Nemaca iz Brna, prilikom tzv. marša smrti, umrlo je nekoliko hiljada ljudi.
"Još u zimu 1945. godine, očekujući skori dolazak sovjetskih trupa, Nemci koji su živeli u Poljskoj krenuli su na zapad, a lokalno poljsko stanovništvo otpočelo je masovno nasilje prema izbeglicama" - pisao je časopis Ekspert 2008. godine.- "U proleće 1945. godine čitava poljska sela specijalizovala su se za pljačku Nemaca koji su bežali - muškarce su ubijali, a žene silovali", a u leto 1945. godine poljske vlasti su počele da odvode nemačko stanovništvo u koncentracione logore, gde je do zime smrtnost povremeno dostizala i 50 odsto. Trinaestog septembra 1946. godine potpisana je uredba o "razdvajanju lica nemačke nacionalnosti od poljskog naroda". Prema procenama Saveza prognanih Nemaca, iz Poljske je prognano oko tri miliona ljudi.
IZ MAĐARSKE je deportovano do 600.000 Nemaca. U Jugoslaviji je u nemačkim pogromima ubijeno 60.000 ljudi, a 350.000 Nemaca je deportovano iz zemlje.
Ukupno 14 miliona Nemaca prognano je iz svojih domova u Istočnoj Evropi posle završetka rata. Njih dva miliona nisu uspeli živi da se domognu Nemačke.
Ali to je odnos prema Nemcima. A prema sopstvenim grešnicima? Prema kolaboracionistima, dobrovoljnim i prinudnim saradnicima tokom nacističke okupacije?
U Francuskoj je De Gol zahtevao večno lišavanje prava svakoga ko nije bio uz "Slobodnu Francusku" i njene saveznike. A da li danas iko u Evropi pominje tzv. ležeći kolaboracionizam? U Francuskoj je standardni razlog za hapšenje i izgnanstvo žena posle 1945. godine bila optužba da su "dobrovoljno" spavale s nemačkim vojnicima. To je rađeno strogo po zakonskoj odluci suda.
U Jugoslaviji su se, kao i u Poljskoj, s kolaboracionistima obično razračunavali bez sudskih formalnosti.
U TOM kontekstu se ispostavlja da sovjetski režim, koliko god surov da je bio, začudo nije bio najosvetoljubiviji. Mnogi, za koje se čak sumnjalo da su povezani s banderovcima, baltičkom "šumskom braćom", vlasovcima, ukoliko sami nisu izvršili neki zločin, imali su šansu da ostanu na slobodi. A 1955. godine svi su amnestirani. Svi.
Šta činiti? Pravdati se? Objašnjavati? Braniti se? Ako se pravdaš - znači da si ipak kriv. Ili da pređemo u ofanzivu? Rat je rat, pa je i u informacionom ratu takođe potrebno preći iz defanzive u napad.
A evo još tradicionalnije teme za kontrapropagandu: američki crnci. Ne o tome kako ih "tamo kod njih vešaju", već nešto mnogo aktuelnije - o crncima u američkoj vojsci.
KOMPLETNA vojna oblast u SAD bila je strogo segregovana: crnci i belci služili su, kao po pravilu, odvojeno. Tokom izgradnje Pentagona, 1942. godine, napravljeni su, kao i u svim ostalim državnim institucijama, zasebni toaleti: "obični" i s natpisima for whites only (samo za belce).
Međutim, intervenisao je Ruzvelt i smelom predsedničkom odlukom zabranio isticanje tradicionalnih natpisa. Ispostavilo se da je ukupan broj toaleta duplo veći od stvarnih potreba. Time se, naravno, ništa u Pentagonu nije promenilo: svi su ionako znali ko u koji toalet treba da ide. Segregacija u vojsci ukinuta je tek 1948. godine, ukazom predsednika Trumana.
Šalu na stranu, ali ako ozbiljno pogledamo - mi bismo imali materijala za ofanzivu.
SNABDEVANjE RUSA POSLE RATA
ZA STANOVNIŠTVO SSSR-a bilo je određeno nekoliko kategorija normiranog snabdevanja. U prvoj kategoriji su bili radnici odbrambene industrije, u drugoj radnici drugih privrednih grana, u trećoj zaposleni, u četvrtoj izdržavana lica i deca. Inženjersko-tehnički radnici su izjednačavani s radnicima odgovarajućih preduzeća. U radnike su se ubrajali i lekari, nastavnici, književnici, kulturni radnici i umetnici. Od jeseni 1943, prvoj kategoriji se izdavalo 700 grama hleba dnevno, a drugoj 500 grama. Zaposleni su dobijali po 400 grama, a deca i izdržavana lica 300 grama. Odgovorni radnici su dobijali dodatne količine.
SUTRA: Plan za otimanje ruskih resursa