Nema na vidiku mesijanske ideje koja bi mogla da reši sve suprotnosti u svetu: Slovenstvo žrtva komunizma

Miodrag Mija Ilić

31. 01. 2020. u 18:29

Vladimir Volkov: Bivši komunisti u svojevrsnoj socijalnoj alhemiji su vlast pretvarali u ličnu imovinu. Slovenstvo je postalo žrtva komunističkog eksperimenta koji se završio pljačkom nacionalnih resursa

Нема на видику месијанске идеје која би могла да реши све супротности у свету: Словенство жртва комунизма

Vladimir Volkov / Foto Vikipedija

SUSRET sa Vladimirom Konstantinovičem Volkovom, u njegovom kabinetu, bio je kao melem na duši. Ugledni slavista i istoričar, autor velikog broja knjiga i studija o svetu u kome živimo, dočekao nas je izuzetno ljubazno. Krupan čovek kome kosa nestaje u sedamdesetoj godini života, bio je u punoj snazi, dobrodušnog lica, otmenog držanja. Imao je veoma ubedljivo objašnjenje svekolike entropije istočne Evrope i slovenskih država:

"U postkomunističkoj Evropi izbijaju na površinu međunacionalne protivrečnosti. Komunisti, pod plaštom marksističko-lenjinističke teorije o nacionalnom pitanju, nisu rešavali nacionalne probleme, već su ih potiskivali u ime apstraktnog internacionalizma. U stvari, prikrivena etnobirokatija radila je na razaranju velikih državnih entiteta i na stvaranju manjih celina kojima će oni upravljati. Jugoslavija je faktički stvorena po uzoru na Sovjetski Savez, da bi u trenutku krize vlastodršci odbacili ideologiju i prihvatili nacionalne ciljeve i simbole kao svoj životni zadatak. Bivši komunisti u svojevrsnoj socijalnoj alhemiji današnju vlast pretvaraju u sutrašnju ličnu imovinu. Pljačka nacionalnih resursa je ishod potresa i ovde i u vašoj zemlji. Slovenstvo je, nažalost, postalo žrtva komunističkog eksperimenta."

U DALjEM razgovoru primećujem da je u Rusiji na delu zamena sistema vrednosti, da ruska kultura ustupa pred amerikanizacijom.

"Ne mislim da su ruska i evropska kultura u opasnosti, bez obzira na to što sredstva masovnih informacija šire proameričke ideje, što se američki filmovi vrte na TV ekranima u celom svetu i propagiraju američki način života. Taj talas izaziva istovremeno suprotnu reakciju - antiamerikanizam, upravo zbog prezasićenosti trivijalnim sadržajima. Ta tendencija nema budućnosti, jer i u zapadnom delu čovečanstva ima trezvenih, pametnih ljudi, koji umeju da razluče laž od istine, glupost od mudrosti. Sami Amerikanci, oni dalekovidi, svesni su mnogih slabosti, da ne kažem izopačenosti u američkoj svakodnevici. Amerikanci su radan narod, energičan narod od kojeg se mnogo može naučiti, a propagandna slika američke porodice je karikatura stvarnosti."

LICE I NALIČJE PRESTONICE MOSKVA u prvim mesecima 21. veka delovala je depresivno. Invalidi iz Avganistana, žene s malom decom i nezaposleni radnici - novi proletarijat nastao propadanjem preduzeća, prosili su pred raskošno osvetljenim robnim kućama zapadnoevropskih kompanija. Pljačke, ubistva, reketiranja, prostitucija, pipci mračnog podzemlja činili su Moskvu opasnim i nesigurnim gradom .

SKREĆEM razgovor na aktuelno buđenje islamskog radikalizma, na slutnju o velikom sukobu civilizacija koju iznosi američki mislilac Semjuel Hantington u knjizi čije su poruke izazvale mnoge kontroverze.

"Istorijsko iskustvo nam pokazuje da se glavni sukobi ne dešavaju između civilizacija, jer su civilizacije udaljene jedne od drugih i traju u nekakvim paralelnim procesima. Sukobi izbijaju unutar samih civilizacija. I ma koliko to bilo čudno, koncentracija minimalnih razlika najčešće rađa konflikte. Uzmimo kao primer odnose bliskih etnosa, kao što su Bugari i Makedonci, Srbi i Hrvati, Rusi i Ukrajinci. To su narodi faktički istog porekla, iste genetske strukture, ali sa donekle različitim kulturama i tradicijama, i stalno u izvesnom antagonizmu, čak i u krvavim raspletima.

RELIGIJA tu može biti veoma važna. Uzmimo, recimo, britansko ostrvo s međusobno netolerantnim katoličkim i protestantskim stanovništvom. Razlike u svakodnevnom životu su veoma male, jezičkih razlika nema, povezuje ih zajednička kultura, a Škotska i Engleska neprestano su na ivici razdora. Ili, pogledajmo Baske i Katalonce u Španiji. U čemu se oni razlikuju od Španaca?

Istorija nas upućuje da se zamislimo o budućnosti slovenskih naroda. Danas u svetu ima više od 300 miliona Slovena, što iznosi pet procenata čovečanstva. Jednu polovinu čine Rusi, a sa Ukrajincima i Belorusima dve trećine svih Slovena. Mogućne nesporazume i sukobe valjalo bi izbeći, jer su besmisleni. Neophodna je što čvršća povezanost i saradnja svih Slovena u kulturi, nauci, ekonomiji."

NAMETNULO se pitanje budućnosti, pitanje ruskih interesa na Balkanu i uopšte, uloge NATO, odnosa Rusije i Amerike.

"U ruskom folkloru ima mnogo anegdota o pesimistima i optimistima. Pesimista kaže: 'Loše je, veoma loše, gore ne može biti.' A optimista kaže: 'Da, loše je, veoma loše, ali može biti i gore!' Bugarski car Boris, na početku Drugog svetskog rata, rekao je: 'Rusija može biti bilo šta, ali Rusija nikada neće biti nula'. Teško je u ovom trenutku reći kako će dalje teći proces ekonomskog, duhovnog, demografskog, političkog, moralnog ozdravljenja Rusije. Ali, siguran sam da će zemlja sa potencijalima kakvima raspolaže u svim oblastima, sačuvati u budućnosti poziciju velike države i vojne sile. Mislim da danas nemamo na vidiku mesijansku ideju koja bi nam pomogla da rešimo sve suprotnosti u svetu. Više puta boravio sam u Sjedinjenim Državama i proučavao sam političke mehanizme ove zemlje. Američka politika nameće drugima svoje utilitarno mesijanstvo, život po njenom kalupu i u njenom interesu.

ZBOG toga se našla u vrlo teškom položaju, kojeg kao da nije sasvim svesna. Jer, svet se razvija u pravcu multinacionalnih snaga, multicentrizma. Mislim na Kinu, Indiju, pa i na Rusiju, mislim na Nemačku koja vodi Evropu ka većoj emancipaciji od Amerike. Da li će i dokle će NATO biti udarna pesnica Vašingtona?

Zauzimanje akvatorija Sredozemlja, manevri u rejonu Sevastopolja, ne vode ka mirnom razvoju događaja. NATO demonstrira silu, što se ne može smatrati prijateljskom namerom prema Rusiji. Tu su pokušaji isto tako da se izazove nepoverenje među narodima Bliskog istoka. To je opasna politika. Ja maštam o svetu saradnje, razmene kulturnih i materijalnih vrednosti, svetu mira i kolektivne bezbednosti, svetu međunarodnog poverenja."

Izišli smo iz zgrade Instituta za slavistiku i balkanistiku. Vetar je bacao prve pahulje snega. Veliki Miška, mrki medved, nije više igrao na uglu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije