FELJTON - KROJAČI "VELIKE HRVATSKE": Srbima je nametnut zaborav genocidnih zločina u Hrvatskoj
KROJAČI "velike Hrvatske", već od 19. veka, u svoju borbu su ugradili mehanizam brutalnog zastrašivanja svojih Srba.

U akciji "Oluja" 1995. izvršen je genocid nad Srbima, Foto Arhiv "Novosti"
Smislili su ga i primenjivali njihovi političari i katolički kler. Panika, od straha, kod Srba nije stvarana po uzoru na mitskog boga Pana, šumsko zastrašivanje momaka i devojaka, već bezumnim lišavanjem života nedužnih po naseljima i gradovima. A javne egzekucije su i najbolji način za masovno zastrašivanje.
Početkom prošlog veka, u saborskoj debati u Zagrebu, Josip Frank je tvrdio da nema željene Hrvatske sve dok njena ne bude Bosna i Hercegovina. Na upozorenje, šta onda uraditi sa tamošnjim većinskim Srbima, sa njih 700.000, "umno" je odgovorio: "pobijati i proterati", uz obrazloženje: "Ako mi to ne učinimo njima, oni će nama". I posle Sarajevskog atentata (1914) i početka Prvog svetskog rata počele su odmazde, baš po Frankovom uputstvu. Vrhunac umobolnih postupaka prema Srbima nastupio je stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske (1941) kada se ona prostrla i na BiH.
KAKO se u NDH proizvodio strah? Salvador Loi, mladi poručnik italijanske vojske, napisao je i knjigu "Jugoslavija 1941" u kojoj je opisao i ovaj događaj:
- U mestu Veljunu, kod Slunja, ustaše su uhapsile srpskog sveštenika Branka Dobrosavljevića i naredili mu da iskopa jamu za svog sina Stefana, studenta. Kad je to uradio doveli su mu sina i započeli da ga bičuju. Kad se on onesvestio, odsekli su mu ruke, skinuli kožu sa glave i konačno - "ubili ga čekićem". Tada je otac bio primoran da peva pravoslavnu posmrtnu misu svome sinu. Tokom mise otac se tri puta onesvestio, lišen je života istim čekićem. Ko se, a bio je Srbin, od ovog strašila ne bi zastrašio?
Bilo je to pravo lice tvorevine koja se krstila i "Božjom državom".
Izbor je bio: beži ili se bori. Koliko je Srba u NDH stradalo, na kućnom pragu, u golubnjačama i logorima, nikad nije utvrđeno. U ime novog, ljudskijeg poretka, Srbima je nametnut oprost i zaborav i genocidnih zločina koje su doživeli u Velikoj Hrvatskoj.
Nečujno su oplakivali žrtve i vidali rane, uspeli da se okrepe, reprodukuju. Iako brojno prepolovljeni, sačuvali su vitalnost i radost življenja. Sve u čvrstoj nadi da nikad više u novoj Hrvatskoj neće biti progonjeni i zatirani.
KAD ONO ...! Posle svega 45 godina "pritajena braća" su se ponovo razgoropadila, sve vratila na kobnu 1941. godinu.
"... Upadajte u stanove oficira JNA. Ubijajte ih, i njihovu decu i žene...", bio je savet "vernim" Hrvatima, upućen od mladog partizana, Titovog generala na visokim funkcijama, Martina Špegelja (1927-2014). Šta su Srbi mogli očekivati od onih Hrvata sa ustaškim pedigreom?
Brzo su i videli. U Osijeku, najvećem gradu Slavonije, u kome je živelo trideset procenata Srba, najpre se i osetio ustaški zadah. Počelo je s odvođenjem najviđenijih pojedinaca. I to u milicijske stanice, institucije reda i poretka države SFRJ. Vređanje i ponižavanje, a onda i gušenje (selotejp trakama) i bacanje u Dravu. To je doživeo i Bogdan Počuča, šahovski velemajstor. Glavni izvođač tih radova bio je, po zlu upoznat, Branimir Glavaš. Za ta svoja dela u Osijeku i Slavoniji je bio zakićen sa sedam najviših odlikovanja nove, Tuđmanove Hrvatske. Sudovanje i osude koje su ga pristigle, donele su mu novu, političku slavu. Signal, još zastrašujuća poruka, poslat je iz srca Hrvatske, Zagreba. U njemu je likvidirana, iz čista mira, srpska porodica Zec: Mihailo (38), Marija (36) i Aleksandra (12). Sve troje je ubijeno u njihovom stanu, prethodno su majka i ćerka bile silovane. Čopor policijskih ubica, koje je predvodio Tomislav Merčep, na isti ili sličan način, likvidirali su još četrdeset osoba. I same ubice su priznale zločin nad porodicom Zec, ali su na sudu bili oslobođeni zbog zastarelosti predmeta. Podrazumeva se da su bili i odlikovani.
KO, POSLE takvih zločina u glavnom gradu Socijalističke Republike Hrvatske, da ostane spokojan i da se prepusti razumu?
Ili beži ili se bori!
U tim okolnostima, u strahu od straha, dolazi i do paničnog poremećaja. Posle takvog užasa, strahovanja se samo uvećavaju. I u završnu ofanzivu, "Oluju", bili su ugrađeni propagandni efekti masovnog zastrašivanja naroda. Iako su Hrvati tome bili vični, pripomagali su im i instruktori jedne američke firme ratnih veterana. Jedna grupa izbeglih Srba u SAD je tu firmu tužila sudu u Čikagu, tražeći odštetu za sve prognane u iznosu od deset milijardi američkih dolara. Mnogi su poverovali u pravdu, ali kad je Haški tribunal oslobodio svake odgovornosti glavnokomandujuće "Oluje", glavni aduti su im se istopili.
Uoči i u vreme Prvog svetskog rata, odmazde Hrvata nad Srbima vršene su pod parolom:
"Srbe na vrbe". U Drugom svetskom ratu, ustašama vrbe nisu bile baš pouzdano gubilište, pa su i lozinku promenili u: "Srbe u jame".
POSLE samo pola veka, u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, državi Hrvata i Srba koji u njoj žive (ustavna odredba), izlegla se još preciznija i konkretnija "časna reč", ova koja odzvanja i evropskom (civiliziranom) Hrvatskom i peva se:
"Ubij Srbina"!
Tokom cele svoje istorije, Hrvatska se nije borila, ratovala protiv svojih vekovnih osvajača i ugnjetača. Hrvati nisu znali šta je rat, šta je pobeda. To su dočekali u građanskom, "domovinskom" ratu; porazili su svoje Srbe koji su ih u dva rata sačuvali da Hrvatska opstane kao geografski pojam. Pijani od te pobede, nastavljaju da zatiru i poslednje tragove Srba u Hrvatskoj. Prevode ih u prošlost!
Da li su Hrvati bili prvi, među Južnim Slovenima, koji su stekli svoju državu i to kraljevinu u 10. veku? Da li je njen prvi kralj bio Tomislav Trpimirović?
MIT O OVOJ državi i njenom prvom vladaru skovan je tek u 19. veku i od romantičnih i velikonacionalnih istoričara i političara. Vremenom, mit o Tomislavu je počeo da bledi, jer nije sadržavao nužni deo istine. Istorijski izvori postajali su sve mutniji.
Za Tomislava se pisalo da je bio knez (910-925) i da se proširio do Drave i Dunava, u novije vreme i da je stigao na obale Drine. Posle tih uspeha se proglasio i za kralja i krunu je nosio svega tri godine. Kako je i od čega okončao, ostala je tajna. Oni koji su mit o Tomislavu obesmislili, pozivali su se na dokaze među kojima je i delo "O upravljanju carstvom" vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita VII (905-959), koji je ostavio svedočenje o Srbima i Hrvatima i to baš iz vremena koje se pripisuje Tomislavu. Car nijednom rečju nije pomenuo ni hrvatsku kraljevinu ni njenog kralja.
HTELI POLA BALKANA I EVROPE
JEDNA od prvih ideja o samostalnoj i velikoj hrvatskoj državi začela se u 17. veku. Pavel Riter (1652-1713), od oca nemačkog oficira i majke Hrvatice iz Senja, bio je pisac, istoričar i političar. Dospeo je u hrvatski, ugarski i bečki sabor. Napisao je prvo istoriju Srbije, a onda i Hrvatske. Kako je zamišljao da osamostali Hrvatsku, čiji je narod bio u raljama velikih sila, stoji zapisano u njegovim sveskama. Riter je savladao i štamparsko umeće, pa je bio i izdavač. Šta je moglo da ga omete da ih sam objavi, ali je još zagonetnije zašto se u Hrvatskoj još nije našao izdavač da to objavi. Riterove sveske prelistao je i Stipe Šuvar. Njegov kratki osvrt glasi: Riter je "Veliku Hrvatsku" skicirao na "pola Balkana i pola srednje Evrope".
SUTRA: Hrvati sa Srbima neće ni u raj

ŠPANIJA PROGLASILA VANREDNO STANjE
MINISTARSTVO unutrašnjih poslova Španije proglasilo je vanredno stanje nakon današnjeg nestanka struje.
28. 04. 2025. u 21:32

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

ZVANIČNO - RAZVELA SE GAGA: Proces dug 13 meseci, PROMENILA prezime, a Toni ima novu devojku i to milionerku
PAPIRI za razvod pevačice Dragane Mirković i Tonija Bijelića su potpisani, a brakorazvodni postupak je okončan posle nešto više od godinu dana.
29. 04. 2025. u 14:20 >> 14:21
Komentari (4)