FELJTON - KRALJ ALEKSANDAR ODUSTAO OD MEŠTROVIĆEVOG MAUZOLEJA: Ono što su oni srušili na Lovćenu, obnovili smo na Rumiji

Perica Đaković

19. 01. 2023. u 18:00

KRALj Aleksandar je potomak, po majci, kralja Nikole, jedini kralj koji je rođen na Cetinju i koji je odrastao na Cetinju, čak mu je izgovor bio cetinjski - to mi pričahu oni koji su ga znali.

ФЕЉТОН - КРАЉ АЛЕКСАНДАР ОДУСТАО ОД МЕШТРОВИЋЕВОГ МАУЗОЛЕЈА: Оно што су они срушили на Ловћену, обновили смо на Румији

Kralj Aleksandar na osveštenju obnovljene kapele, Foto "Vikipedija"

On je na ponovnoj sahrani Njegoševih kostiju u obnovljenoj i osvećenoj kapelici na Lovćenu  i sablju svoju otpasao i predao je kraljici Mariji te položio na spušteni poklopac veliku srebrnu palmovu granu da bi nakon toga od kraljice uzeo sablju, izvadio je iz korica, i položio na sarkofag. E, a sad slijedi ono najzanimljivije, upravo kralj Aleksandar je htio da podigne mauzolej Meštrovićev tih dvadestih godina umjesto kapelice na Lovćenu, on je bio taj, to je bila njegova ideja. A radi bratstva i jedinstva sa braćom Hrvatima, između ostalog, izabrao je Meštrovića. Kralj Aleksandar je stvorio i tu versajsku Jugoslaviju, veliku, njegovu Jugoslaviju.

Međutim, moj prethodnik, mitropolit, potonji patrijarh srpski Gavrilo Dožić, on je otišao kod njega, eno zapisano je u njegovim memoarima, i rekao: „Vaše Veličanstvo, ja sam mitropolit, i istoričar sam, i nasljednik sam i jednoga i drugoga Petra Petrovića Njegoša, i dok sam ja mitropolit gore jedino može da se obnovi crkva koja je bila!” I još je strogo rekao i najavio da će, ako bi se na mauzoleju počelo raditi, biti velikih protesta i Njeguša i uopšte Crnogoraca protiv toga... To je i zavještanje Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca: Ja hoću da me saranite u onu crkvu na Lovćenu... To je moja potonja želja, koju u vas ištem, da je ispunite, i ako mi ne zadate Božiju vjeru da ćete tako učinit, kako ja hoću, onda ću ve ostaviti pod prokletstvom, a moj posljednji čas biće mi najžalosniji i tu moju žalost stavljam vama na dušu. Onda je kralj na to rekao: „Ja to nisam znao. Evo ja dajem saglasnost.”

OFORMLjEN  je taj odbor kako je oformljen, i rezultirao je obnovom crkvice onakvom kakva je bila. Samo onaj pižun okolo je pridodao onaj čuveni ruski arhitekta Nikolaj Krasnov, jedan od najčuvenijih u 20. veku, inače je obnavljao sve tačno onako kao što je bilo. Crkva je podignuta uglavnom od sačuvanog kamena stare kapele, ali je, naravno, dodat i novi kamen. I nije donošen sa strane mermer, kao za ovaj mauzolej, nego je kamen bio na terenu ispod prema Ivanovim Koritima. I sav je on tu ugrađen. I da bude još ljepša priča, unutra je čuveni ondašnji slikar Uroš Predić uradio mozaik Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vladimira Zetskog, Svetoga Stefana Piperskog i Svetoga Vasilija Ostroškog.

Rušenjem crkve lovćenske pljunulo se i na Svetog Petra Cetinjskog, na njegov lik, negdje je taj mozaik bačen, u neke podrume na Cetinju, ako je i sačuvan. Pljunulo se i na Svetog Vasilija Ostroškog i na Svetog Jovana Vladimira i na Stefana Piperskog. I misle moji dobri Crnogorci, mili, da grade na tom bogohulstvu i zločinu budućnost Crne Gore?! E, neće moći! Neće dokle bude bilo Crne Gore, dok bude ćivota Svetog Petra Cetinjskog, i dok bude hrama Svetoga Jovana Vladimira u Baru. To što su oni srušili na Lovćenu, to smo obnovili na Rumiji, pa neka se ljuti ko god hoće. I sve to vaskrsavamo u tajni čudesnoga hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru. Čudesan je Svetovladimirski „trolist” , hram sa trolisnom osnovom, „Barski trikonhos” Svetog Jovana Vladimira, a iz njega, iz tog „trolista”, rodio se i vaskrsao hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Kako je ovdje pronađena i krstionica iz 5-6. veka, sigurno je i taj hram iz tog vremena. Da li je u početku bio posvećen Presvetoj Bogorodici ili Svetim Arhangelima, ne zna se. Tada su svi hramovi, manje-više, bili posvećeni ili Svetim Arhangelima ili Bogorodici, a kasnije, postoji dokumentovano predanje, da je i to bio Hram Svetog Jovana Vladimira.

SABIRAO  se narod vjekovima oko svojih svetinja, oko svoga Boga, Isusa Hrista, sabira se i danas, bez ikakvih plata, i bez moranja, i bez bilo kakvog uslovljavanja i usiljavanja. Pogledajte, kada je praznik Svetog Vasilija Ostroškog, i kad je njegova litija u Nikšiću, desetine hiljada, najmanje trideset-četrdeset hiljada izađe na litiju. I iz svih krajeva Crne Gore i regiona i svih uzrasta!

I po kiši... Sjećam se, kad smo nosili mošti Svetog Vasilija Ostroškog, slava mu i milost, pa su me napadali, ovdje, klevetom: „Hoće Amfilohije da nam ukrade našega Svetog Vasilija”. A sad je Sveti Vasilije, sin Huma svetosavskog - njihov?! Sveti Vasilije zahumsko- -hercegovački, humski, Srbenda do dna iz Mrkonjića! Ali, reci to sad ovim mojim novim tzv. Montenegrinima! Crnogorci to znaju, ali Montenegrinima to objasniti...

A ipak ga svojataju, drže za svoga. I shvatljivo je zašto to rade. Jer šta bismo mi bez Svetog Vasilija? I bez Svetoga Petra Cetinjskoga? Dakle, tu smo, neka. I to mnogo znači, govori samo za sebe!

NE GOVORIM  da bi mi zamjerali, nego hoću da i sam sebe da podsjetim, a i njih da podsjetim, na neke suštinske istine. I neka bira onda ko šta hoće. Dakle Pavle Jovićević  i onaj drugi na šiptarskoj konferenciji u Bujanu 1943. godine  Enveru Hodži su u ime Brozovo potpisali Kosovo i Metohiju. I ovjenčavali se potom decenijama socijalističkom slavom. Proslavili se, predajući Albaniji Kosovo i Metohiju, krvlju crnogorskih i srbijanskih mučenika natopljeno. Onda su tokom rata planirali i sovjetske republike Balkana da objedine. Ali onda, poslije rata, nije to baš tako ispalo! I onda su stvorili Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohiju, prvi put u istoriji! I oni su direktni tvorci ove, takozvane, nezavisne države Kosova i Metohije. Da, oni su tvorci! E pa, čekaj, blago meni.

A na ono da nijesam Crnogorac... Znadite, svi znadite, svi,  oni  koji to pitanje postavljaju, i oni koji ga naglas ne postavljaju, ali se pitaju, odgovor moj je - ja sam Crnogorac do balčaka, ali Crnogorac Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, Svetoga Vasilija Ostroškog, kralja i gospodara Crne Gore Nikole  Prvog Petrovića i himne „Onamo namo za brda ona”...

SPOMENICA ZA NjEGOŠA

NjEGOŠEVA  kapela je obnovljena 10. septembra, a osvećena 12. septembra 1925. g. Osvećenje je izvršio mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Dožić uz sasluženje četvorice sveštenika. Kao dan svečanosti označen je 21. septembar 1925. Ovim povodom stigao je na Cetinje i srpski patrijarh Dimitrije Pavlović i Sv. Vladika Nikolaj. Tačno u podne stigao je kovčeg sa Njegoševim kostima. Kovčeg su u obnovljenu kapelu unijeli kralj Aleksandar, članovi Vlade i mitropolit Gavrilo sa episkopima bitoljskim, timočkim i čehoslovačkim. Po spuštanju u sarkofag odslužen je svečani pomen. U sarkofag su spušteni komadići svilene Njegoševe odjeće nađene pri otkopavanju stare kapele i albanska spomenica koju je kralj Aleksandar skinuo sa svojih grudi. Mitropolit Gavrilo je potom kovčeg zaključao i zapečatio ga pečatom Mitropolije crnogorsko-primorske, dok je pečat Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca stavio maršal Dvora, đeneral Damjanović.

Ključ je mitropolit Gavrilo predao kralju.

SUTRA: PLITKO I NEDOVRŠENO ZNANjE MONTENEGRINA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Možete li da zamislite lepotu svakodnevice koja počinje na obali Save do koje stižete laganom šetnjom kroz jedinstvenu luksuznu pešačku zonu, a završava se ispijanjem vina na vašoj prostranoj terasi s pogledom na reku ili u vrhunskom restoranu do kog stižete peške? U istom danu ste s lakoćom obavili posao, odradili trening, uživali u kupovini novih komada garderobe najluksuznijih brendova u neposrednom komšiluku, a stigli ste i da sa decom provedete vreme u zelenilu, jer se sve što vam treba nalazi nadohvat ruke.

14. 05. 2024. u 10:00

Komentari (0)

NAJATRAKTIVNIJA HRVATICA BESNA: E, baš idem!