FELJTON - BRUKA PRVOG SVETOVNOG CRNOGORSKOG VLADARA: Osveta Petrovića je bila stravična - Kadići su stavljeni van zakona
KNjAZ Danilo je prvi svjetovni vladar iz kuće Petrovića nakon smrti vladike Rada izabran je na osnovu njegovog testamenta za Njegoševog naslednika.
Odmah po stupanju na dužnost počeo je njegov žestok obračun sa političkim neistomišljenicima: udar na Njegoševu braću, rođake i prijatelje, a potom i na plemena Pipere, Rovčane i Bjelopavliće, Uslijedila je zatim pohara Kuča, obračun sa Crmničanima i drugim crnogorskim plemenima, a naročito njihovim uglednicima (Tomo, njegov stric, Stevan Perović – Cuca, Njegošev sestrić i dr.). Zeko Mali, taj „ćosavi kepeculjak Stanka krtolaša“ kako je zbog svoga fizčkog izgleda ( bio je visok manje od 160 cm) u narodu dobio ime, počeo je da se proslavlja zlom, umjesto dobrom. Kulminaciju predstavlja njegovo nedolično ponašanje na Trojičindanskom saboru pod Ostrogom 1854. godine kada je na silu obljubio Danicu (Vilajetu) Kadić, mladu popadiju (udata je bila za popa Punišu Pavićevića), a sestru Todora Kadića, koju je kasnije i preudao kod živa muža za brata svoje snahe. Zekovi perjanici, istog dana će obeščastiti i nekoliko bjelopavlićkih žena. To je dovelo do oružane pobune Bjelopavlića koju je nadobudni vladar krvlju ugušio, a Boškoviće i popa Rista, svoga zeta, koji je bio na njenom čelu žestoko kaznio otrovavši njegova dva maloljetna sina, a sestru Janu, u crno zavio.
Braneći čast sestre,ali i poznatog srpskog plemena Bjelopavlića, koje vodi porijeklo sa Kosova, Todor Kadić se odlučio da glavom knjaza Danila spere sramotu sa porodice, bratstva i plemena koje im je Zeko Mali nanio.
UBISTVO knjaza Danila od strane Todora Kadića na kotorskoj rivi u predvečerje 31. jula 1860. godine, najskuplje su platili njegovi bratstvenici, rođaci i prijatelji. Nad njima je izvršen pravi genocid. Ono što je zatečeno na Bovanu ubijeno je produženom rukom knjaževog brata, velikog vojvode Mirka, i njegovog sina Nikole, koji je sio na krvavu vladarsku stolicu svoga strica. Kuće su popaljene, imovina opljačkana, prodata ili uništena, a nejač zgažena.
Vijest o ubistvu knjaza Danila gromovito je odjeknula širom Evrope i gotovo da i nema novine ili časopisa iz onoga vremena koji nije objavio izvještaj o tome. Naravno, najinteresantniji su bili oni koji su poticali iz pera očevidaca i izvještača koji su se posljednjeg julskog i prvih avgustovskih dana te 1860. godine zatekli u Kotoru.
ISTOGA trena kada je iz Kotora stigla vijest da je knjaz Danilo podlegao ranama, Kadići su stavljeni van zakona. A kakva ih je žalosna sudbina stigla i kakvo su nemilosrđe doživjeli, ponajbolje se vidi iz jedne “sentencije“(naredbe, presude) Senata crnogorskog i brdskog, datirane 12. februara 1861. godine, kojom je osam mjeseci nakon tragičnog događaja „ozakonjen“ pravi genocid nad jednim biranim bratstvom i njegovim saplemenicima, jer se zadugo u narodu govorilo, a i danas se ponegdje čuju te izreke „Lijep kao da je od Kadića, a zori se kao da je Bjelopavlić!“ Ovaj dokument, koji je najsličniji originalu, Žarko Pavlović Kadić je otkupio u Beču od jednog antikvara i ustupio ga braći Kadićima koji su se okupili na jednom od prvih bratstveničkih skupova na Bovanu. Sudski prepis te sentencije koja se, inače, čuvala u knjizi sentencija kod Velikog suda u Podgorici, objavio je Risto J. Dragićević u „Zapisima“ — glasniku cetinjskog istorijskog društva, (knjiga dvadeset peta iz januara 1941. godine):
„Da se zna i da je vjerovata ova danas učinjena sentencija, koja se meće u protokol sentencija, a to za prokletu i razbojničku kuću Kadića, koja je đavoljim mlijekom zadojena od prokleti rođenja… njenoga koji su zla djela činili… od 150 god. Pervo stidno djelo njino Lazara Pecirepa na kumstvo u svoju kuću, i s otim ga prevarili i njega svezana Turcima predali i s otim se izdajnici svoga otečestva nazvali, drugo što su isti zlodjeli Turke podnukali te su mu na kolac život izvadili. Drugo varvarsko djelo koje su uradili Ćirka Kneževića ubili, kad je svojega sina ženio, i to na veliku Božju pravdu.
Treće Manojlo Kadić predao Petra Boškovića Turcima svezanijeh ruka i kako je predan svezanijeh ruka kod Turaka doša taj su mu čas glavu odsjekli u Kosovi Lug. Četvrto svoga brata od tetke Vučekovića ubiše na veliku Božju pravdu teke da pritisnu njihova dobra.
Peto na Voskresenije Hristovo pređe napore pred crkvom troje nosila mrtvijeh napraviše. Šesto na Roždestvo Hristovo kuću Alekse Raičeva utriješe i njegova dva sina zaklaše, poslije toga sami sebe tukoše, ali Judinijema sinovima ne bi im prokleta crijeva sita prave hristijanske krvi, no ih Juda zločastivu nauči,da svakome pravoslavnome Hristijaninu svuđ u Jevropu oči izvadi i da njegovo lice potamni, a osobito jadnom i žalosnom Crnogorcu 1. avgusta 1859. god. (ovo je, naravno, omaška jer je nesumnjivo da se radi o 1860. godini, prim. M. S), na Poklade gospođine ubiše Knjaza Danila I u Kotor, tader su u crno zavili vijenac crnogorski. Tad opšti viknu da ni u odivu njihovu đeteta ne ostave, no ne daše glavari no istoga rukostavnog zločinca Jovicu Kadića na konop objesiše, kao razbojnika, i rečeni Jovica sam sebe obliči da je o tome radio ka i Juda oko Krista. Tad glavari i cio narod što god bi od Kadića preko naše granice izagnaše i ovako osudiše: da nema nikad od te kuće niko u našu granicu dok je Crne Gore, no koga bi vidio, pa ga ne bi ubio, taj će žestoki kastig Verhovnome sudu dati, isto kaj da bihu buntovnika u ruke uhvatili…“
U SVOJOJ knjizi „Zeko Mali“, Budo Simonović donosi obimnu građu iz najrazličitijih izvora o ovom događaju i onome što je uslijedilo poslije i strašnoj odmazdi koja se sručila na bratstvo Kadića i njihov kameni presto Bovan, ali i njihove prijatelje,posebno bratstva gdje su bile udate kadićke odive.
„Vidite li kolišnji sam mali, ali ako me ne uzaslušaste, biću vam veći od Lovćena: ako mi ne date dobrom da se proslavim, ja ću gledati da se proslavim zlom“ -bila je jedna od prvih poruka koju je knjaz Danilo uputio Crnogorcima. kojima je vladao nepunih devet godina. Kako je rekao tako se i ponašao. No, i pored toga, po mišljenju mnogih istoričara i istraživača Crne Gore u 19. vijeku, on predstavlja jednu od najznačajnijih ličnosti koja je zauzimala mjesto na crnogorskom prestolu. Poslije više od sto pedeset godina vladavine dinastije Petrovića, prvi se odrekao vladičanske mantije i zagledao Evropu i krenuo da u kamenom moru utvrđuje temelje moderne evropske države.
KNjIGA O KADIĆIMA
IZ ŠTAMPE je nedavno izašla i obimna studija „Kadići od Bovana do naših dana“, po kojoj rađen feljton koje je pred čitaocima „Novosti“. To su, u stvari, prilozi za istoriju ovog bratstva, koje se, uprkos pogromu i stradanjima sačuvalo u raznim krajevima i pod drugim prezimenima, iako su vlastodršci Petrovići na Crnogorskom senatu doneli odluku „da niko od Kadića, niti dijete od njihove odive može ostati u granicama Crne Gore dok je svijeta i vijeka“. Autori knjige su Milan Stojović, publicista i novinar, direktor Fondacije "Bratstvo Kadića", sa sedištem u Danilovgradu, i Milorad Dudi Kadić, u tri saziva predsednik opštine Danilovgrad.
SUTRA: ANATEMA CRNOGORSKOG SENATA NA SVE KADIĆE
ALARMANTNO! "PRIPREMITE ZALIHE ZA 72 SATA": Evropa pred katastrofom, a ove zemlje u opasnosti
U IZVEŠTAJU o civilnoj i vojnoj spremnosti Evrope, koji je objavljen u sredu, navodi se kako bi stanovnici Evropske unije trebalo da prikupe zalihe neophodnih potrepština u slučaju izbijanja rata ili neke druge velike opasnosti, piše "Njuzvik".
04. 11. 2024. u 16:15
PUTINU U POMOĆ STIŽE NAJELITNIJA VOJSKA: Šta je "Olujni korpus", jedna od najmoćnijih specijalnih jedinica na svetu
SEVERNOKOREJSKA pojačanja dolaze usred naznaka da se Rusija bori s popunjavanjem svojih snaga.
30. 10. 2024. u 12:37
KRILI LjUBAV: Bane Mojićević PRIZNAO za vezu sa Milenom Ćeranić
PEVAČ Bane Mojićević iznenadio priznanjem.
04. 11. 2024. u 13:02
Komentari (0)