FELJTON - NJEGOŠ POSVEĆUJE PESMU HRABRIM BJELOPAVLIĆAMA: Po mnogim istorisjim izvorima izraz Bovan je"služio kod starih Srba za oznaku idola

Piše: Milan Stojović

31. 10. 2023. u 18:00

NEMA potpunih i sačuvanih podataka ni o tome kada je prvi put ovdje započelo da se gradi naselje. Petar Šobajić u svojoj knjizi „Bjelopavlići i Pješivci“ (objavljena prvi put u Beogradu 1920.godine) navodi da je selo gdje su živjeli Kadići „ostatak iz predhrišćanskog doba“ i dodaje , pozivajući se na K. Jirčeka, da je izraz Bovan „služio kod starih Srba za oznaku idola“.

ФЕЉТОН - ЊЕГОШ ПОСВЕЋУЈЕ ПЕСМУ ХРАБРИМ БЈЕЛОПАВЛИЋАМА:  По многим историсјим изворима израз Бован јеслужио код старих Срба за ознаку идола

Vraćanje Crnogoraca iz boja, Foto Slika Paje Jovanovića

U  jednom  manastirskom zapisu se navodi da su Kadići kao njegovi stanovnicii i vlasnici zemlje u cijelom kraju od Slatine i Međica do Rova i Rsojevića,, bili uzorni domaćini i ratnici na  glasu , pa su i Turci izbjegavali sukobe sa njima, jer su bili izuzetno hrabri, složni kao braća, a u jedno vrijeme imali su i svoju četu. Po drugim  podacima  oni su organizovali i prvu crnogorsku  „carinu“ na ovom dijelu puta za robe koje su karavani  prenosili dalje u unutrašnjost i posebno prema Onogoštu, kako se u tursko vrijeme Nikšić zvao i po tom osnovu ubirali značajne prihode za sebe , a mnogo manje  Crnogorski dvor i tu su počeci prvi nesporazuma.  nesporazuma.

Do našeg vremena ostala je sačuvana priča da je  u jednom trenutku ovdje živjelo  od 90 do 130 domaćinstava, dok  Petar Šobajić u svojoj etnografskoj studiji  navodi je Bovan  šezdesetih godina devetnaestog vijeka brojao 30 do 50 domova.

AKADEMIK Zoran Lakić  u svojoj knjizi  „Danilovgrad  kroz istoriju“,(izdanje  „Oktoih“ Podgorica i „“Štampar Makarije“ Beograd, 2011. godine), pišući o „surovom  ubistvu i drakonskoj odmazdi“ za ubistvo knjaza Danila, navodi  da je na Bovanu 1860. godine živjelo oko 70 domaćinstava. Momci su bili viđeni i po ljepoti  - na daleko čuveni, dobri junaci i još bolji domaćini, navodi Lakić istorijske izvore iz toga doba i pričanje starih Bjelopavlića.

Da je riječ o velikom selu i velikom bratstvu ,možda najvećem u svom vremenu koje je  živjelo u Bjelopavlićima ,svjedoče i ostaci desetina kamenih zidina, koje su 140 godina kasnije prekopavali potomci slavnih Kadića koji su tu živjeli prije nego je naselje opljačkano, popaljeno i i do temelja porušeno  od strane  knjaza Nikole  i  njegovih egzekutora , koje je predvodio njegov otac veliki vojvoda Mirko Petrović.Sve to  u znak odmazde nad nedužnim narodom što Todor Kadić ubi knjaza Danila zbog sramote koju je nanio njegovom bratstvu, plemenu, ali i cijeloj Crnoj Gori.

OSTACI zidina koje se i danas vide potvrđuju da su  tu  živjeli vrlo agilni i sposobni ljudi, koju su uz  to  bili i prilično imućni , jer su za izgradnju svojih kuća od kamena dovodili sa mora majstore koji  su odvajkada  bili poznati kao graditelji najljepštih kuća i palata duž cijele jadranske obale.Zbog svega toga Bovan je i slovio  kao pravi presto Brda (Bjelopavlića).

Najljepši opis sela Bovana iz toga vremena ,prije pogroma i odmah nakon tog strašnog čina , ostavio nam je Mićun Pavićević u svojoj knjizi  „Na prelomu“ koju je sa dr Matom Hanžekovićem – Gabrijelom objavio u Zagrebu 1940. godine. U poglavlju „Osveta Kadićima“ , između ostalog. navodi da je tu živio „ najljepši soj bijele  rase. . Kadići, plemići, vitezovi, napraviše od sela Bovana pravo viteško naselje, koje nalikovaše sredovječnim gradovima. Kule su bile od mramora i krečnog kamena, lijepo poređane, gotovo sve na dva sprata sa gvozdenim rešetkama na prozorima i dubrovačkim bravama na vratima. Iznad vrata su iz kamena isklesane zmije i orlovi. Sve bijaše uzorno obrađeno i njegovano.

Selo bijaše krcato šenice bjelice, a podrumi crvena vina i zlatna ulja. Ispod sela načičkani vinograd do vinograda, maslila do masline, smokva do smokve, jabuka do jabuke. Umnina i pitomina kao na kakvom ostvru Južne Italije. Stada pretilih ovaca i krda govedi pritisli drage i poljane, a konji sedlenici samo što ne vrište kao pomamni od zora i snage.

NA SAM prag sela, kao kula stražarnica, visoko se izdizala bukva, debela da je najduže ruke ne bi mogle ošapiti. Kao da ju je nevidljiva sila istrgnula od njehih drugarica, teških bukovih šuma, i amo prenijela i usadila. Tu bukvu selo je čuvalo, u njenu se hladu odmaralo. U njenu okrilju zbor su zborili i riječi činili izabranici i vođe plemena Kadići. Ali jednog dana, iznenada, bukva, stara preko dvije stotine godina, pade, iz korijena iščupana. Selo se kao pred nekom crnom slutnjom zbuni i poplaši. Krkota Gavrilov Kadić, junak i prvak, koji se bavio proricanjem iz pleća, reče:     

- Naša se kuća iskopala!- Neće ostati traga ni u odive. „

Ta bukva na Bovanu pominje se i u drugim pričama o Todoru Kadiću i njegovim bratstvenicima, koje je do sada najcjelovitije obradio publicista i novinar Budo Simonović u knjizi koja je bila  mnoge Kadiće i njihove prijatelje pravi putokaz do ognjišta predaka jer je ova tema dugo skrivana, ili  pak stidljivo saopštavana.

NEKA baba proročica, kojoj niko ne navodi ime, navodno je rekla:
Dok je bukva na Bovan,
biće Bovan buzdovan,
a kad ona nestane
biće Bovan bazdovan...

Odavno je poznato da Bjelopavlići u vrijeme čestih buna i ratova vjekovima nijesu umirali u krevetu,već u bitkama za budućnost i slobodu svoga naroda.Priča se da su mnogi ovdje živjeli  viteški za samo jedan dan. Dan u kojem će poginuti da ne bi umrli. Da bi nastavili da žive u svom djelu i uspomeni potomaka i zavičaja., kako zapisa u svojoj knjizi „Manastir Ždrebaonik“ profesor Milutin Veković.

Takvi su , uglavnom, bili i stari Kadići nastanjeni na Bovanu i u Frutku. Sloboda je za Bjelopavliće bila i ostala najviši planinski vrh Crne Gore, kazaće pjesnik Petar Đuranović .Za Kadiće posebno , jer su vazda bili sigurna brana   svakoj najezdi  turskoj.

Jedno vrijeme su  imali i svoju četu koja je bila uvijek  spremna za akciju.

NEPRESUŠNA  junačka geneza   cijelih Bjelopavlića i Kadića kao jednog od vodećih bratstava u njemu ,ako se imajuu vidu, razumljivo je  zašto je mladi Njegoš jednu od svojih prvih pjesama upravo posvetio  ovom plemenu.Riječ je o pjesmi  „Bjelopavlicka“, objavljenoj  u  knjizi „Lijek Jarosti Turske“. Napisana je u akrostihu,jer od  početnih slova svake rečenice   tvori pjesmu.

Bjelopavlicka
Bojevi te teški odvojiše,
Jek pušakah  svjetu proglasiše!
Lomeć Turke slobodu si stekla,
O nahijo i pleme viteško!
Podobilo Sparte, Kartagene,
A Srbaljah diko i pohvalo!
Veziri te mnogo velji pamte
Lijuć krvcu, s tobom se bijući
I  pred tobom u trku bježeći;
Crne su  im postavale majke –
Kako vazda tako i danas je. Amin , Bože, ko do tebe može
!

STVARANjE CARINE

ZABELEŽENE su priče starih predaka da su Kadići  upravo na Bovanu bilo započeli  i stvaranje prve crnogorske carine u ovom dijelu zemlje, Od Boškovića i Kaluđerovića, koji su na njih bili ljubomorni, nijesu zazirali.Drugi su  opet govorili da su do dolaska knjaza Danila na vlast bili kao i druga  bratstva, jer odlučnost i  hrabrost  su  dolazili do izražaja  tek u bojevima i sudarima sa neprijateljem. 

SUTRA: PRVI SUKOB KADIĆA SA KUĆOM  PETROVIĆA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ALBANCI ČUPAJU KOSU! Srpski reprezentativac razlog za nestvarne scene u inostranstvu, ovo se ne pamti! (VIDEO)