FELJTON - OBESNI KNJAZ NE ŠTEDI NI NEJAKE SESTRIĆE: Predanje kaže da serdar Jole nije zaustavio knjaza u sludom naumu, dečake je ipak otrova

SRAMOTNO ponašanje pod Ostrogom knjaza Danila nije mogla sakriti ni vatra sa zapaljenih bjelopavlićkih kuća kojuje potpirila siulna vojska od nekoliko hiljada Katunjana i drugih knjažnjvih podanika, koje je doveo da u krvi uguše bjelopavlićku pobunu.

ФЕЉТОН - ОБЕСНИ КЊАЗ НЕ ШТЕДИ НИ НЕЈАКЕ СЕСТРИЋЕ: Предање каже да сердар Јоле није зауставио књаза у слудом науму, дечаке је ипак отрова

Serdar Jole Poletić, Foto "Vikipedija"

Naravno, to nije mogla sakriti ni vatra sa ognjišta njegove sestre Jane na Orjoj Luci: 

„Svi sa da­hom za­sta­lim u usti­ma po­sma­tra­ju ka­ko ne­man og­nja sve vi­še u vi­si­nu ra­ste, a vje­tar po oko­li­ni raz­no­si pri­jat­ni mi­ris od sla­ni­ne, me­sa i osta­lih ži­vot­nih na­mir­ni­ca pu­ne ko ko­šni­ce me­da Voj­vo­di­ne ku­će“  - bilježi Tomo Oraovac. „Na li­ci­ma že­ne i đe­ce Bo­ško­vi­ća, ni tra­ga od ža­lo­sti ili uz­ne­mi­re­no­sti. Ova hlad­no­ća iz­gle­da nji­ho­vih li­ca i sa­vr­še­na, pu­na do­sto­jan­stva, mir­no­ća, knja­za je do­ve­la do pra­vog bje­sni­la (lu­di­la), pa je na­mah sko­čio sa sto­li­ce i na­re­dio da se ro­blje (po­ro­di­ce) Bo­ško­vi­ća do­ve­du pred nje­ga.

Per­ja­ni­ci (ka­ba­da­hi­je) pri­ve­do­še že­ne i đe­cu. Me­đu že­na­ma knjaz spa­zi svo­ju se­stru Ja­nu, že­nu voj­vo­de Ri­sta, i br­zim joj ko­ra­ci­ma pri­đe i re­če:

— Ja­no, plju­ni na iz­daj­no­ga po­pa Ri­sta, pa idi i bu­di žena po­pa Đu­ra Ku­sov­ca — ti, po­pe Đu­ro, po­što ti je umr­la že­na, uzmi Ja­nu za že­nu.

Ali Ja­na uz­vra­ti knja­zu:

— Ni­je­si po­go­dio Ze­ko (knja­žev na­di­mak iz dje­tinj­stva), ja ni­kad ne­ću plju­nu­ti na mog vjernog mu­ža, voj­vo­du Ri­sta Bo­ško­vi­ća. On je ura­dio ono što bi sva­ki po­šte­ni Cr­no­go­rac učinio, ja se sa njim po­no­sim i di­čim se što sam nje­go­va že­na. On, ni ni­ko nje­gov, ni­je bio iz­daj­nik, već su iz­daj­ni­ci oni ko­ji su uda­ri­li na čast ju­nač­kog i vi­te­škog ple­me­na Bjelopa­vlić­kog. Voj­vo­da Ri­sto je osvi­je­tlio obraz svoj i svo­ga ple­me­na, oprao obraz pleme­na od tvo­jih la­ja­va­ca ko­je ti šti­tiš i po­ma­žeš, ne bi­lo ti pro­sto ni pred bo­gom ni pred lju­di­ma, i ka ne­će…

Knjaz uvri­je­đen i po­ni­žen Ja­ni­nim od­go­vo­rom, uz­vik­ne:

— Oćeš, kuč­ko, ili ću ti tu šte­nad (mi­sle­ći na đe­cu voj­vo­de Ri­sta — La­za­ra i Ma­ša­na, sta­re dvi­je i če­ti­ri go­di­ne) po­kla­ti da od psa ne osta­ne ku­ča­di.

Ja­na bez okli­je­va­nja od­vra­ti knja­zu:

— Udri, ubi, pa­li i po­si­je­ci, ja se ni­kad ži­va ne­ću od­re­ći ni mr­tvo­ga voj­vo­de Ri­sta.  Te­ško Cr­noj Go­ri s to­bom i ta­kvi­jem go­spo­da­rom. Ze­ko, Ze­ko, sve ćeš ovo grd­no pla­ti­ti, jer Bo­ško­vi­ći ni­ko­me ne osta­ju du­žni.

Ove ri­je­či knja­za su iz­ve­le iz tak­ta i u jed­nom sko­ku pri­đe Ja­ni i ugra­bi nje­na dva       sin­či­ća (La­za­ra i Ma­ša­na) i umje­sto da Ja­ni od­go­vo­ri, vik­ne:

— Oćeš li se, kuč­ko, od­re­ći po­pa Ri­sta ili ću ti ovu pa­ščad po­klat?

Kad mu je Ja­na od­go­vo­ri­la `ne­ću, već ko­lji i njih i me­ne`, knjaz Da­ni­lo, dr­že­ći đe­cu u  naruč­je, po­tr­či pre­ma vra­ti­ma ku­će ko­ja je već u pla­me­nu sa­go­ri­je­va­la u na­mje­ri da obo­je đe­ce ba­ci u va­tru da sa­go­re.

Ovaj neo­če­ki­va­ni knja­žev po­stu­pak sle­dio je sr­ca u pr­si­ma svi­ju gla­va­ra, ali ni­ko ne smija­še pro­go­vo­ri­ti. U tre­nut­ku kad je knjaz već po­di­gao đe­cu u vis i uzeo za­mah da ih što du­blje ba­ci u va­tru, is­ko­čio je pred nje­ga  ser­dar Jo­le Pi­le­tić i uz­vik­nuo:

— Ne, go­spo­da­re, ne osra­mo­ti se­be i sla­vu ku­će Pe­tro­vi­ća! — pa ga uhva­ti ru­ka­ma pre­ko rame­na, ne da­ju­ći mu na­pri­jed sto­pe.

Knjaz vik­ne na Jo­la i re­če:

— Puš‘ Jo­le, ubi­ću te!

A Jo­le mu uz­vra­ti:

— Ne puš‘, go­spo­da­re, živ Jo­le ne da da uči­niš sram­no i za tvo­je ime stid­no de­lo! — pa još vi­še steg­ne knja­za svo­jim če­lič­nim ru­ka­ma.

Knjaz is­pu­sti đe­cu, ko­ja pad­nu na ze­mlju, ma­ši se ru­kom za le­de­ni­cu, ko­ja mu je bi­la za poja­som i po­no­vo vik­ne na ser­da­ra Jo­la:

— Zar se ta­ko slu­ži go­spo­dar, or­ja­te pi­per­ski, drž mi se, ubi­ću te kao psa! — i već mu je le­de­ni­ca bi­la u de­sni­ci, na­šta mu je Jo­le uz­vra­tio:

— Udri, go­spo­da­re, ali sve ovo što ra­diš je pre­ko bož­je…

Gla­va­ri vi­de­ći đe će knjaz ubi­ti ser­da­ra Jo­la, a oku­ra­že­ni Jo­le­vim po­stup­kom i          hra­bro­šću, pri­tr­če Jo­lu u po­moć i spri­je­če knja­za da ne ubi­je ser­da­ra Jo­la…”

U NARODNOM pre­da­nju je sa­ču­va­na pri­ča da je knjaz Da­ni­lo, kad je Ja­na od­bi­la da ga posluša i pre­u­da se za po­pa Đu­ra Ku­sov­ca, uzeo bu­ri­lo vo­de i uga­sio joj og­nji­šte, a se­stra ga je on­da, na­vod­no, pro­kle­la: „Uga­si­lo se te­bi i og­nji­šte i uli­šte…”

Međutim, kako dalje piše Oraovac, knja­za ni­je mo­glo za­do­vo­lji­ti ni za­si­ti­ti nje­gov bi­jes pre­ma od­bje­glim Bo­ško­vi­ći­ma, te da bi se ovi­ma što vi­še osve­tio, pre­ko po­vjer­lji­vih li­ca na­re­di da se pre­ko no­ći otru­ju La­zar i Ma­šan, sin­či­ći voj­vo­de Ri­sta Bo­ško­vi­ća, i nje­go­vi lju­di us­pi­ju da pre­ko že­na (ko­je ni­je­su mo­gle ni sni­je­va­ti o če­mu se radi) da­du đeci hljeb „be­škot” (bi­je­li hljeb dvo­pek ko­ji je knjaz jeo) na­po­jen otro­vom.

Sjutra dan ra­no uju­tro obo­je je đe­ce u naj­stra­šni­jim mu­ka­ma umr­lo i od­mah su sa­hra­nje­na pored re­ba­ra cr­kve Sv. Će­kle, s li­je­ve stra­ne. Ka­ko Ja­nu ni po­sli­je smr­ti đe­ce ni­je mo­gao primo­ra­ti da se uda za po­pa Đu­ra Ku­sov­ca, to on na­re­di da mu do­ve­du Fin­tu, že­nu Šće­pa­na Bo­ško­vi­ća, i istu pre­u­da za po­pa Đu­ra Ku­sov­ca. Fin­ta se opi­ra­la, ali kao ma­nje raz­bo­ri­ta že­na i mla­da, ne mog­ne se opri­je­ti knja­že­voj na­red­bi, te je si­lom od­ve­du, što je Boškovi­ći­ma te­že pa­lo ne­go­li ubi­stvo dva si­na voj­vo­de Ri­sta…”

PRIČA dalje govori da je Jana Ristu rodila sina u 56 godini života, a da su Boškovići iz Podgorice prešli u Skadar. Glasoviti Omer-paša, skadarski vezir, junak i silnik, sve je učinio da pridobije Boškoviće i iskoristi njihovu mržnju prema knjazu Danilu – da ih obrne protiv njega i protiv Crne Gore. Nijesu pomogla nikakva obećanja i carske buruntije kojima su vojvodi Ristu i njegovim rođacima nuđeni činovi u turskoj vojsci – sve su odlučno odbili.

Na isti način su postupili i istim riječima odbili pašine darove i svi ostali Boškovići. Svojim držanjem su naljutili,ali i zadivili i pašu i sve skadarske Turke, među kojima su mnogi bili i odranije naklonjeni Boškovićima i gledali na svaki način da im pomognu. Tomo Oraovac među njima posebno ističe izvjesnog bega Bušatliju koji je za Boškoviće izmolio milost od vezira i preuzeo da se o njima stara.

Glas o hrabrom i viteškom držanju Boškovića se brzo pročuo i u Crnoj Gori i pronio do Cetinja. Knjaz Danilo je izgleda ipak osjećao grižu savjesti i kajanja zbog postupka prema Bjelopavlićima, posebno prema Boškovićima, mada to nikada dok god je bio živ nije ispoljio i javno priznao. Na navaljivanje glavara, među kojima se posebno istakao serdar Jole Piletić, knjaz se ipak odobrovoljio i odobrio da se Boškovići mogu vratiti u Crnu Goru. U tome je, po prilici, posebno važnu ulogu odigrao Nikola Musulin, Srbin, učitelj u Skadru, koji je, osim što je napisao pismo lično knjazu Danilu o Boškovićima i njihovom držanju u Skadru, objavio i članak u novinama, u bečkom »Svetovidu«, izdižući tako ovaj slučaj i primjer Boškovića na evropski nivo.

Odanost srpstvu

NA SVE ponude Omer-paše, skadarskog vezira, da se okremne protiv Crne Gore Risto Bošković je odgovarao: „Nikad, čestiti pašo, neću učiniti ono što bi osramotilo moje ime, ime moga bratstva, moje kuće, mog ponosnog plemena i Crnu Goru — odgovorio je, po zapisima Toma Oraovca, vojvoda Risto Bošković Omer-paši — pa te molim ostavi nas na miru, ili nas posijeci, kako to dolikuje tebi, tvome junaštvu i tvome caru. Mi Boškovići ne možemo biti drugo nego ono što smo, a to je vjerni sinovi Crne Gore i srpskog imena…“

SUTRA: KNjAZ DANILO PONIŽAVA BOŠKOVIĆE I BJELOPAVLIĆE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

UDARNO: Zelenski tvrdi da je Lukašenko prihvatio ultimatum

UDARNO: Zelenski tvrdi da je Lukašenko prihvatio ultimatum

KOMUNIKACIONA oprema za koju Ukrajina tvrdi da je pomagala u podršci ruskim napadima dronova sa teritorije Belorusije prestala je da radi, rekao je predsednik Ukrajine Vladimir Zelenski novinarima danas, nekoliko dana nakon što je izdao ultimatum beloruskom predsedniku Aleksandru Lukašenku.

24. 06. 2026. u 18:41

Komentari (0)

IMALA ČAK 115: Kako je Anica Milenković smršala 52 kilograma za šest meseci - Zbog stresa oko sina sam se gojila