FELJTON - NAROD DOBROTVORE I ZLOTVORE NE ZABORAVLJA: U Pohari Kuča 1856. godine Đuro Kusovac pokazao je bezdušnost prema slabima
MARKO Miljanov opširno piše i o onima koji se nijesu ponijeli kao vojvoda lješanski i nijesu poslušali zlotvorske naredbe vojvode Mirka: „Gornja vojska kojom su zapovijedali Novica Cerović, Milisav Mišnić, komandir morački, i Pavić Đikanov, kapetan rovački, niđe za sobom traga od zločinstva nije ostavila.
Kad su došli od planine u sela kučka i viđeli što nijesu mislili da te ikad viđet: da je staro i mlado, romo i slijepo pod mač palo, stare i mlade glave na gomile skupljene, a leševi bačeni u ublove i ognjeve — ne može se ovđe opisat žalost i tugovanje vojske i vojskovođa. Videći taj gadni i bezbožni užas, vojnici su zatvarali oči da ne gledaju taj srpski pokor. Milisav Mišnić i Pavić Đikanov bili su sami sebe rukama u prsi, lelečući i naričući za domaćom nesrećom, s kojom se gubi pred Bogom i pred svijetom.
Ovako su mnogi vojnici i glavari činjeli, gledajući na gomile skupljene posječene glave od staraca i đece, od kojije mnoge nijesu imale kose: đetinje nijesu još počele kosmatit, a staračke se ogulile, i zubi od starosti pali, da i je tužno bilo i žive gledat, a ne sad u gomili glava posječenije bogalja i ako nikad ne bjeu mrski drugome nako Turcima; jer u toj rpi oguljenije glava bile su i glave Zeka Jokanovića, Nikole Radonjina, Ivana Nikolina, Radovana Stankova, Jovana Nikolina i drugije starije turskije krvnika koji su u svoje vrijeme bili strašilo Turaka. Reko da i’ je tužno bilo i žive gledat, a kad sam, ka dijete, o njima sluša kako se govori, ne oća što više željet, no da mi je ka koji od nji’ bit’. Suze mi na oči udare, kad zborim i pišem o junacima, koji su me u moje mlade godine, naslađivali njinijem đelima, a i brige mi zadavali u misli: oću li ja ka oni bit’. Mnogi od vojnika i glavara tužnijem srcem kaževali su mi s kakvijem su bolom te glave gledali i razgledali, tražeći glave svojije prijatelja.
GORNjA vojska i njene vojskovođe tužnijem srcem gledali su ovi polom, koji je donja vojska izvršila. Pavić Đukanov i drugi neki glavari toljagom su ćerali svoje vojnike iz ubalske crkve, koji bjeu uljegli, da se prekrste i Bogu pomole. Pavić je ka nezdrav od tuge udara svoje vojnike, govoreći: ’Izlaz’ iz crkve, bezbožna vojsko, ne zaslužuješ u crkvu da ulaziš, ni da se Bogu moliš!’ Vojnici su mu govorili: ’Nijesmo mi krivi, kapetane, za zločinstvo koje su drugi činjeli’. Pavić s družinom proklinjali su prave i krive i sami sebe, govoreći: ’Sve će nas Bog kastigat, tek ovako činimo; pa i od Turaka ovo da činimo, a ne od samije sebe’. Ovo nije govorio samo Pavić i drugi neki no svi Brđani i Crnogorci, bez onije koji su to činjeli…”
Marko Miljanov ističe i neke glavare iz najbliže okoline vojvode Mirka koji su se takođe suprotstavljali zločinstvima i branili Kuče koliko su mogli. Pored ostalih i Jole Piletić i Petar Vukotić.
NEKI drugi hroničari i pisci koji su se na ovaj ili onaj način bavili poharom Kuča, ističu i drugačije, suprotne primjere, druge crnogorske perjanice kojima je, za razliku od Jola Piletića i Petra Vukotića, recimo, bilo važnije da se dodvore knjazu i njegovom bratu, vojvodi Mirku, knjaževoj krvavoj udarnoj pesnici, nego da sačuvaju čast, čojstvo i viteštvo u toj sramotnoj i neviteškoj akciji; važnije su im bile medalje i činovi od toga da li će se ogriješiti i okrvaviti ruke krvlju kučke djece i nejači. Jedan od takvih je bio i čuveni junak, ljubotinjski serdar i vojvoda, jedan od prvih Crnogoraca kojima je na prsima zasijala zlatna Obilića medalja – Đuro Kusovac. O njegovom ponašanju u Kučima piše Marko Vujačić u svom poznatom trotomnom djelu „Znameniti crnogorski i hercegovački junaci“:
„U Pohari Kuča 1856. godine, Đuro je, kao pomoćnik vojvode Mirka Petrovića, pokazao odlučnost prema neposlušnima, ali – kako je upamćeno – i bezdušnost prema slabima.
Nije, vele, prezao ni od šta. Tamo gdje je dolazio, plakalo je i dijete u kolijevci.
– Kuči će ga pamtiti za mnogo i za dugo, za zulume i ubistva, kad je sa vojvodom Mirkom u krvi i ognju umirio Kuče - rekao je Marko Miljanov.
A kad su ga upitali – da li se moglo drugačije, pošto su se Kuči pobunili i odrekli poslušnost Crnoj Gori, Marko je odgovorio:
– Put do cilja može biti i ovakav i onakav, a najgore je ko hita prečicom, pa okrvavi i sebe i druge. Kuči su se mogli umiriti i bez Mirkove hrabrosti i bez Đurovog noža.
Nepokorne je valjalo kazniti ali pokorne nije valjalo ubijati.
Popom Đurom Kusovcem se bavio i Marko Miljanov:
„Ljubotinjani neki su zlo činjeli, a višina branili, no njin vojvoda, pop Đuro Kusovac, koji je bio prvi do vojvode Mirka, pokaza je junašto na jednog siromaa iz sela Živkovića imenom Joko Durov, kojega ne bi iz kupusa izagna, što je ona riječ. On bijaše doša vojvodi Mirku da se požali na Drekaloviće kako ga biju, zašto je od nejaka brastva. Pop Đuro mu reče: ’Primakni glavu da vidim jesu li te bili, ali lažeš vojvodu Mirka.’ On je saga glavu da pokaže rane, a pop Đuro mu je otkide jednijem maom, govoreći: 'Nete te više bit!’
„Popa Đura narod je kleo i ukleo – dodaje Marko Miljanov. – Nikoga mu u pustu kuću nema , do njegova stara popadija, đe pjeva uz gusli i s tijem se u jadu svome razgovara...“
A koliko je stariji brat knjaza Danila, veliki vojvoda Mirko, ispoljio bezdušnosti i krvoločnosti, koliko podmuklosti i neviteštva, najbolje govori njegov postupak prema jednom od onih koji su ga sreli na Bioču i omogućili mu da nesmetano, bez izgorelog zrna baruta, uđe u medunsku tvrđavu — Nikoli Jovanoviću, ali i prema glasitom junaku Savu Paunovu.
„Nikola Jovanović s družinom srio je vojvodu Mirka na Morači i uveli vojsku po noći u grad. Mirko je u njegovu kuću konačio sa svojom gospodom i slugama. Kad je iz kuće krenuo, kćene da ga ubije, ali ga odbraniše pomenuta dvojica - Jole Piletić i Petar Vukotić, tj. život mu odbraniše, a imuće ne mogoše, no mu sve što je ima uze. Samoga oružja srebrnoga, pušaka i noževa, naramak, u koje bješe sablja, što ju darova sv. Petar prađedu Nikolinu, i amajlija koju je darova vladika Rade ocu Nikolinu. Narod se čudio i njegova ista družina što učinje vojvoda Mirko: da poara kuću u koju je konačio i ljeba io. Narod je nabraja koliko je turskije paša sačuvalo srpske kuće u koje su konačili, kad su srpska sela palili i plijenili, a vojvoda Mirko poara svoje! Njegova mlađa i starija gospoda mrčom su se omrčila, gledajući što čini vojvoda, ali nijesu mogli odbranit više no pojedini život, jer on je ima vladalačku vlast.
POMENUTI Savo Paunov ranio se u boj s Turcima osmi dan prije toga i ležaše u postelju od rane, ali je moga na štap ižljeć u selo, da vidi vojvodu Mirka s gospodom u kuću Nikolinu, jer je žalio što ga nije moga na Moraču srest ka drugi, i nada se aferimu od vojvode, kad ga vidi ranjena od puške. No mjesto toga onakav junak, kojemu je rijetko para nać u mlade junake, nađe otvoren grob, da ga ne odbraniše Petar i Jole, ali imaće mu ponesoše ka drugijema.
Savovo dijete spasio je Mićo Lubarda s Ljubotinja, koji se tu potrefio. Pop Mićo je pita Savovu ženu, je li joj kršćeno dijete, a kad mu je ona kazala da nije, reče joj: 'Ja sam pop, daj krstimo ga, ako Boga znaš, da ti ga ne zakolju ovi bogozaboravnici, kojije nije prije bilo’.“
SERDAR I BOJVODA
SERDAR Đuro Kusovac je, poslije pohare Kuča 1856. godine, dobio zvanje vojvode – piše Marko Vujačić u svom trotomnom djelu „Znameniti crnogorski i hercegovački junaci“ i naglašava da je u to vrijeme bilo malo onih koji su naporedo bili i serdari i vojvode. Nije se, međutim, nanosio glave – poginuo je u bici na Grahovu 1858. godine kao komandant crnogorske knjaževske garde i knjažev pobratim.
SUTRA: KRVAVI ZLOČINI PO DANILOVOM ZAKONU
DRAMA U FRANCUSKOJ: Masovna pucnjava, učestvovalo nekoliko stotina ljudi
U MASOVNOJ pucnjavi povezanoj s trgovinom drogom u zapadnoj Francuskoj, teško je povređeno petoro ljudi, među kojima i jedan tinejdžer, rekao je ministar unutrašnjih poslova Bruno Retailleau, piše Gardijan.
01. 11. 2024. u 11:25
PUTINU U POMOĆ STIŽE NAJELITNIJA VOJSKA: Šta je "Olujni korpus", jedna od najmoćnijih specijalnih jedinica na svetu
SEVERNOKOREJSKA pojačanja dolaze usred naznaka da se Rusija bori s popunjavanjem svojih snaga.
30. 10. 2024. u 12:37
HRVAT UGLEDAO SRPSKU ZASTAVU NA PODU: Odmah upalio kameru i uradio ovo - zbog njegovog poteza se usijale mreže (VIDEO)
IVAN iz Hrvatske oduševio je čitav region kada je jednim malim gestom pokazao kako je malo potrebno a jako lepo, držati se one čuvene rečenice "voli svoje, poštuj tuđe".
01. 11. 2024. u 10:24 >> 10:28
Komentari (0)