FELJTON - VOJNA UPRAVA NA KOSMETU I ZABRANA ULASKA KOLONISTA: Autonomna Pokrajina Vojvodina nije imala konačno utvrđene granice ka Hrvatskoj

Piše: Akademik Ljubodrag Dimić

10. 09. 2024. u 18:00

ZAKON o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne Pokrajine Vojvodine, donet 1. septembra 1945, potvrdio je da Vojvodina „čini sastavni deo Srbije”.

ФЕЉТОН - ВОЈНА УПРАВА НА КОСМЕТУ И ЗАБРАНА УЛАСКА КОЛОНИСТА: Аутономна Покрајина Војводина није имала коначно утврђене границе ка Хрватској

USTANAK Pobunjeni balisti ulaze u Prizren ( FOTO: Vikipedija ) , Foto "Vikipedija"

Autonomna pokrajina, u čijem su sastavu bili novosadski, pančevački, petrovgradski, somborski, sremski i subotički okrug, nije imala konačno utvrđene granice prema federalnoj Hrvatskoj. Narodne vlasti u Autonomnoj pokrajini bile su obavezne da obezbeđuju funkcionisanje državnog poretka i prava građana i rade prema zakonima Srbije i DFJ kao i "na osnovu odluka i naredaba Narodne skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine koje proističu iz gornjih zakona...".

Posebno je naglašeno da na teritoriji Vojvodine sve narodnosti „izuzev lica nemačke narodnosti kojima su na osnovu odluka AVNOJ od 21. novembra 1944 godine oduzeta državljanska prava”, uživaju jednaka prava i imaju jednake dužnosti, „tj. uživaju potpunu ravnopravnost kao državljani Srbije odnosno Demokratske Federativne Jugoslavije”. To je posebno važilo za školovanje na maternjem jeziku i ravnopravnost jezika svih nacionalnih manjina. Zakon je za najvišu vlast u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini proglasio Pokrajinsku narodnu skupštinu. Njen izvršni i naredbodavni organ je Predsedništvo (predsednik, dva potpredsednika, dva sekretara i 28 članova). Zakon je predvideo da unutar Predsedništva Pokrajinske narodne skupštine deluje više odeljenja (za unutrašnje poslove, pravosuđe, prosvetu, finansije, industriju i rudarstvo, trgovinu i snabdevanje, poljoprivredu i šumarstvo, socijalnu politiku, narodno zdravlje, građevine i za agrarnu reformu i kolonizaciju).

MASOVNA antijugoslovenska i antisrpska oružana pobuna, čiji je cilj bio ustanak protiv nove vlasti i poretka, odbrana okupacionog sistema, očuvanje granica etnički čiste „velike Albanije”, sprečavanje ponovne „srpske okupacije Kosova”, zahvatila je decembra 1946. Kosovo i Metohiju. Pobuna je inicirala zavođenje Vojne uprave (februar—jun 1945), uticala na donošenje privremene zabrane o povratku kolonista na ranija mesta njihovog življenja (6. i 17. mart 1945), odrazila se na razvoj sistema narodne vlasti i mreže masovnih organizacija, za duži period odložila konstituisanje Kosovsko-metohijske oblasti i formiranje Srbije kao složene federalne jedinice.

Nakon oslobođenja Kosovsko-metohijska oblast je imala karakter političke oblasti sa izraženim elementima autonomije. O njenom statusu se nije govorilo na Velikoj antifašističkoj narodnooslobodilačkoj skupštini Srbije, niti su predstavnici Kosovsko-metohijske oblasti prisustvovali skupštinskom radu. Zasedanje ASNO Srbije, održano 7. aprila 1945, razmatralo je pitanje Kosovsko-metohijske oblasti i zaključilo da je treba, kao autonomnu jedinicu, uključiti u sastav Federalne Srbije. Tom prilikom ASNO Srbije je saslušao i „jednodušno” prihvatio zvaničnu Izjavu predstavnika Oblasnog NOO Kosova i Metohije da „narodi Kosova i Metohije žele da se prisajedine federalnoj bratskoj Srbiji”. Saopšten je i stav da će, po okončanju Vojne uprave, biti organizovana skupština Kosovsko-metohijske oblasti na kojoj će i formalno biti doneta odluka „da se priključimo federalnoj Srbiji”. U Rezoluciji koju je ASNO Srbije izglasao „toplo” je pozdravljena Izjava Oblasnog NOO Kosova i Metohije o tome „da se Kosovo i Metohija smatraju sastavnim delom Federalne Srbije”. Terorom kome je šiptarsko stanovništvo bilo izloženo „od protivnarodnih i ugnjetačkih režima bivše Jugoslavije”, objašnjeno je odsustvo albanskih masa u NOB i njihovo aktivno uključivanje u antijugoslovenske i antisrpske pokrete. Nasuprot tome, potencirano je da Demokratska Federativna Jugoslavija i „demokratska Srbija kao njen sastavni deo” predstavljaju nešto sasvim drugo od nekadašnje Jugoslavije. Izražen je stav da će „Šiptari Kosova i Metohije u punoj meri uživati svoja nacionalna prava i imati sve mogućnosti za svoj politički, ekonomski i kulturni razvitak”. Odnosi „bratskog ratnog drugarstva i tesnog prijateljstva”, uspostavljeni između Demokratske Federativne Jugoslavije i Albanije, smatrani su presudnim u „konačnoj likvidaciji politike međusobnog istrebljenja” karakterističnoj za Srbe i Šiptare. Rezolucija je nagovestila skoro rešenje agrarnog pitanja „u korist mesnog šiptarskog i srpskog stanovništva i kolonista” i izrazila nadu da će postojeće okolnosti uticati „na razvitak demokratskog duha u šiptarskom stanovništvu Kosova i Metohije”.

KONAČNO rešenje autonomnog položaja Kosovsko--metohijske oblasti bilo je moguće doneti tek nakon prestanka rada Vojne uprave. Smirivanje prilika omogućilo je sazivanje Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije (8—10. jul 1945, Prizren) na kojoj su prihvaćene odluke AVNOJ, odobren celokupni rad, preduzete mere i odluke Oblasnog odbora Kosovsko-metohijske oblasti, afirmisan princip ravnopravnosti naroda, Jugoslavija označena „istinskom domovinom” Srba, Šiptara i Crnogoraca. Posebno je naglašeno da „političkim, ekonomskim, kulturnim i ostalim interesima Šiptara, Srba i Crnogoraca sa Kosmeta” najviše odgovara „prisajedinjenje Kosova i Metohije Federalnoj Srbiji”. Izuzetnu pravnu važnost imala je Rezolucija Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije, izglasana 10. jula 1945. Rezolucija je kao „najsvetliju činjenicu” istakla da je „jednom za svagda” učinjen „kraj politici razvijanja mećusobnog razdora i borbe Srba i Šiptara” i razvijanje, produbljivanje i učvršćivanje bratstva i jedinstva proglasila „svetom dužnošću” svakog građanina Kosova i Metohije i „rukovodećim načelom” u radu organa narodne vlasti. Rezolucija je izrazila „potpunu saglasnost sa istorijskim odlukama AVNOJ-a, kojima je bio udaren čvrst temelj novoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji”. Ključni stav dokumenta predstavljala je „jednodušna” izjava Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije „da stanovništvo ove Oblasti, isto kao i svi narodi Jugoslavije nije nikada priznalo raskomadanje svoje oblasti izvršeno od okupatora, niti raskomadanje Jugoslavije, te daje izraza želji celokupnog stanovništva oblasti da ova bude priključena Federalnoj Srbiji kao njen sastavni deo”. Rezolucija je isticala uverenje naroda Kosova i Metohije „da će u narodnoj vladi Srbije naći punu zaštitu” a od vlasti Jugoslavije dobiti svesrdnu pomoć „u svom političkom, nacionalnom, ekonomskom i kulturnom podizanju”.

Donošenjem Rezolucije Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije definisan je državnopravni položaj ove oblasti u okvirima Federalne Srbije i Demokratske Federativne Jugoslavije. Istovremeno, svojim sadržajem Rezolucija je činila pravno ništavnim odluke Bujanske konferencije o ujedinjenju Kosova i Metohije sa „Šipnijom”, koju je, neposredno po zasedanju, ukinuo i CK KPJ. Izbor poslanika za Narodnu skupštinu Srbije i AVNOJ, kao i izbor odbornika za Oblasni narodni odbor i Oblasni izvršni odbor, bio je čin kojim je i u praksi potvrđena važnost konstitutivnih akata kojima je Kosovsko-metohijska oblast, kao autonomna teritorijalno-politička jedinica, priključena Federalnoj Srbiji. Odluke Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije saopštene su na sednici Predsedništva AVNOJ od 23. jula 1945, da bi na prvoj sednici Trećeg zasedanja AVNOJ, 7. avgusta 1945, bile i potvrđene.

POSEBNA REZOLUCIJA

U POSEBNOJ Rezoluciji AVNOJ je potvrdio priključenje Kosova i Metohije federalnoj Srbiji i, time, priveo kraju proces političkopravnog konstituisanja Kosova i Metohije. Odluke Oblasne narodne skupštine Kosova i Metohije potvrdio je, naknadno, Zakon o ustanovljenju Autonomne kosovsko-metohijske oblasti. Oblast je raspolagala autonomnim pravima, ali su svi atributi državnopravnog karaktera bili u nadležnosti Srbije kao federalne države.

 SUTRA: GRANICE MEĐU REPUBLIKAMA NISU USTANOVLjENE LEGALNO 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUSIJA JE TO: Dejan Stanković dobio najviše glasova, a nije izabran za trenera meseca