FELJTON - NAPAD NA SRPSKI PARTIJSKI VRH ZBOG TOLERISANJA KULAKA: Od 1945. do 1950. Jugoslavija je sve više postajala partijska država
NACIONALIZACIJA je bila poslednja mera u razvlašćivanju građanstva, mera kojom je definitivno izgrađen državni sektor privrede na jednoj, i zasvođen proces društveno-ekonomskih promena, na drugoj strani.

Blagoje Nešković je kritikovan zbog smanjenja obaveznog otkupa , Foto Arhiv porodice Nešković
Decembra 1946. donet je Zakon o nacionalizaciji po kome su nacionalizovana privatna preduzeća. Nacionalizacija je u Srbiji razrešila dileme oko imovine savezničkih i neutralnih zemalja, imovine odsutnih lica, imovine pod sekvestrom, privatne imovine koja je imala savezni i republički značaj, imovine verskih zajednica. Manje zanatske radionice tada nisu nacionalizovane ali su uključene u državni sektor preko planskih proizvodnih naloga, prisilnog otkupa, državne politike niskih cena. Krajem aprila 1948. izvršena je „druga” nacionalizacij a koja je definitivno likvidirala privatni sektor u zanatstvu, sitnoj trgovini, ugostiteljstvu, uslugama. Time je, u skladu sa ideologijom KPJ da sitno privatno vlasništvio čini masovnu osnovu za rađanje kapitalizma, proces transformisanja društveno-ekonomske strukture priveden kraju.
Apsolutnim monopolom nad sredstvima za proizvodnju KPJ je osiguravala svoju političku vlast. Prema dostupnim podacima spektrom primenjenih mera izvršena je značajna transformacija osnovnih „društvenih klasa i njihovog unutrašnjeg sastava” tako da je građanstvo svedeno na „klasni ostatak”. Revolucionarnim merama „seoska buržoazija” je smanjena za 87,1%, „gradska” za 74,7%, kategorija industrijalaca za 94,5% .
Petogodišnji plan dodatno je „razvio” sistem administrativnog rukovoćenja privredom. Plan je usvojen na Politbirou CK KPJ decembra 1946. a proglašen na zasedanju Narodne skupštine FNRJ 30. aprila 1947. Osnovna namera revolucionarnog subjekta je bila da se u što kraćem roku zemlja „izvuče” iz privredne zaostalosti, intervencijom države ostvari koncentracija oskudnih materijalnih sredstava i ubrza razvoj, podigne opšti standard stanovništva, eliminiše društvena nestabilnost i trajno uklone izvorišta ekonomskih i političkih kriza. Plan je, bez konsultovanja sa federalnim jedinicama, izradila Centralna planska komisija. Tek naknadno on je dostavljen republičkim ministarstvima „na razradu”. Entuzijazam najvećeg dela radnosposobnog stanovništva, angažovanje društveno-političkih organizacija, prirodna bogatstva zemlje, povećane investicije, pomoć SSSR-a i zemalja narodnih demokratija bili su osnova na kojoj je projektovana budućnost. U mnogim elementima Prvi petogodišnji plan nije bio realan. Kada je u pitanju Srbija reči Blagoja Neškovića („Ovo nije naš plan, jer ga nijesmo pravili”) i Edvarda Kardelja („Srbiji je planom dato najviše, naročito u teškoj industriji”) na najbolji način slikaju kontraverznu poziciju u kojoj se ta federalna jedinica nalazila.
Politbiro CK KPJ je kritikovao partijski vrh Srbije zbog samoinicijativnog smanjivanja „količina u otkupu”, „oportunizma”, tolerisanja kulaka koji su „zajašili Partiju”, otpora koji pruža „liniji Partije” čim su otpočela „privredna pitanja”.
NIJE bilo razumevanja ni za kasnija obrazloženja da manje razvijena i porušena Srbija nije u stanju da istim tempom sprovodi industrijalizaciju kao Slovenija, da orijentacija na poljoprivrednu proizvodnju donosi gubitke usled dejstva „makaza cena”, da „birokratski centralizam” državnog vrha proizvodi zastoj u investicionoj izgradnji, da dislokacija objekata potencijalno ugroženih od Informbiroa izaziva trajne privredne poremećaje. Činjenica da je u 1948. proizvodnja u Srbiji povećana za 50% u odnosu na prethodnu godinu, da je industrija izvršila plan proizvodnje sa 105,9%, građevinarstvo sa 104,5%, rudarstvo 96,1% stvaralo je utisak da je ostvarivanje ciljeva socijalizma na dohvat ruke. Centralizovana akumulacija (u industriju Srbije 1948. uloženo je 1.275,5 miliona investicija a 1949. - 1.610,5 miliona dinara) i dirigovano planiranje davali su konkretne rezultate ali, istovremeno, doprinosili totalnoj etatizaciji svih oblasti društvenog života. Celim državnim, ekonomskim, političkim, kulturnim i uopšte društvenim životom rukovođeno je iz jednog centra — Politbiroa CK KPJ. Odatle su, počev od 1949, sve češće upućivane i kritike na račun birokratizma.
U godinama 1945—1950. država je sve više dobijala karakteristike partijske države.
Uočljiv je postao proces srastanja državnog i partijskog aparata (personalna i realna unija). Državni organi (izvršni i predstavnički) postajali su izvršioci partijskih direktiva. Kadrovska politika, razvoj, funkcionisanje celokupnog sistema, rukovođenje, kontrola, sve je bilo u rukama KPJ. Prevaga izvršno-političkih organa nad izabranim predstavničkim telima postala je uočljiva. Podaci pokazuju da se broj zaposlenih u državnom aparatu popeo na 350.000 ljudi, što je u odnosu na zaposleno radništvo veoma visok procenat. Najveći broj radio je u „bazi”, u mesnim (31,5%), sreskim (28,4%) i gradskim (12,3%) narodnim odborima i institucijama toga ranga, dok j e zaposlenih u republici (17%) i federaciji (6,1%) bilo znatno manje. Obrazovna struktura zaposlenih u državnoj upravi bila je nezadovoljavajuća i imala je dosta sličnosti sa obrazovnom strukturom u partijskim rukovodstvima, čiji su članovi, uostalom, bili raspoređeni na gotovo sve funkcije u državnom aparatu.
SREDINOM 1949. i početkom 1950. počelo se govoriti o decentralizaciji. Ali, kako se pokazalo korak ka novim (demokratskim) društvenim odnosima nije bilo moguće lako i brzo učiniti. Otpori su naročito bili jaki u samoj partiji. Treći plenum CK KPJ ozvaničio je novi partijski kurs koji je insistirao na „razbijanju” administrativnih stega i uklanjanju elemenata birokratizma. Plenum je odbacio dugo prisutnu zabludu da se ljudska svest i mišljenje, u kojima su „naslagana shvatanja ranijih perioda”, mogu izmeniti primenom administrativnih mera u tačno određenim i isplaniranim rokovima.
Od škole je zatraženo da formira „slobodne socijalističke ljude, ljude koji smelo i odvažno misle i rade, koji su široki i raznovrsni u shvatanjima, a ne ljude čiji će umovi biti podšišani na isti način”. Jasno je istaknuto da ništa nije besmislenije i opasnije za razvoj socijalizma nego „sputavanje inicijative i primena gotovih birokratskih kalupa i administrativnih mera u oblasti ljudskog mišljenja”. Kritika dotadašnjeg rada značila je nagoveštaj njegovog menjanja. Promena se ogledala u odbacivanju stava, proizašlog iz centralističkog uređenja aparata vlasti, da administrativni aparat može i treba da za sebe prisvoji monopol u ideološkim i svim ostalim pitanjima društvenog razvoja.
Naglašeno je da je društveni razvoj jedino moguć ukoliko ga prati unapređenje socijalističke demokratije, tj. ako stoji u obrnutoj srazmeri prema administrativnom načinu rukovođenja i njegovom ideološkom monopolu. Plenum je afirmisao revolucionarnu svest i demokratska načela na kojima je revolucija izvedena, što je u administrativnom rukovođenju bilo zanemareno i za posledicu imalo „gubljenje orijentacije”. Posao koga se Partija prihvatila nije bio nimalo lak u sredini u kojoj je preovlađivala ekonomska i kulturna zaostalost, gde nije bilo demokratskih tradicija, adekvatnih društvenih institucija, neophodne političke kulture.
PRIVILEGOVANA BIROKRATIJA
DRŽAVNA i partijska birokratija u Jugoslaviji postala je privilegovani društveni sloj. I pored toga što ustavno nije bila potvrđena, u sistemu odlučivanja postojala je samo jedna snaga — KPJ. Ustavom proklamovana „suverenost” federalnih jedinica gotovo da je bila formalnost. Partijska i državna svemoć osećala se na svakom koraku. Proces jačanja države neminovno je jačao položaj birokratije, društvenog sloja koji je svoju moć zasnivao na funkciji i položaju u aparatu vlasti i drugim hijerarhijeki ustrojenim ustanovama i organizacijama. Isti proces je brojno uvećao činovnički aparat u državnoj upravi, partiji, institucijama.
SUTRA: RASCEP U PARTIJSKOM VRHU ZBOG IZOBLIČENOG MORALA

PUTIN PRIHVATIO PREKID VATRE NA 30 DANA UZ JEDAN USLOV: "Primirje bi odgovaralo Ukrajini, ruske snage u ofanzivi na svim delovima fronta"
RUSKI predsednik Vladimir Putin rekao je danas na konferenciji za medije sa beloruskim predsednikom Aleksandrom Lukašenkom da Rusija pristaje na prekid vatre sa Ukrajinom na 30 dana, ali samo ako ono dovede do dugoročnog mira.
13. 03. 2025. u 16:53 >> 17:05

IZ KREMLjA OTKRILI: Pojavljivanje Putina u vojnoj uniformi znači samo jedno
POJAVLjIVANjE ruskog predsednika Vladimira Putina u Kurskoj oblasti u uniformi je signal koji govori o odlučnosti da se u najskorije vreme završi operacija oslobađanja Kurske oblasti, rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov novinaru Pavlu Zarubinu za TV „Rusija 1“.
13. 03. 2025. u 15:32

TRAMPOVA UNUKA JE PRAVA SENZACIJA: Najskromnija i najlepša u porodici, bavi se neobičnim sportom (FOTO)
IAKO obično najviše pažnje privlače deda, baka i tetka Ivanka, kada se našla na bini pored Donalda trampa tokom pobedničkog govora nakon izbora svi su primetili lepu Kai, u sjajnoj, šljokičastoj haljini.
13. 03. 2025. u 15:53
Komentari (0)