UNUK VOĐE PRVOG USTANKA POSTAJE SIMBOL IZDAJNIKA: Tokom Velikog rata Bogićević u Cirihu samovoljno pregovara o sklapanju separatnog mira
IZMEĐU dva svetska rata simbol izdajnika u beogradskoj eliti bio je čovek čiji su preci podigli Prvi srpski ustanak, rođak kneževa iz loze Obrenovića, prijatelj verovatno najvećeg nacionaliste među Srbima 20. veka – pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa.

ŠPIJUN Bogićević je Nemcima je davao poverljiva dokumenta, Foto "Vikipedija"
Takav čovek bio je srpski diplomata, a zbog vaspitanja i manira zvali su ga Bečlija.
Njegovo ime bilo je Miloš Bogićević.
Bogićević je rođen u Beogradu 1876. godine, u jednoj od najuticajnijih i najmoćnijih porodica svog doba. Njegov pradeda Antonije (1758-1813), po godinama stariji od vožda Karađorđa, predvodio je ustanak protiv Otomanskog carstva u Jadru. Za iskazanu hrabrost Karađorđe mu je dodelio titulu vojvode. Njegova ćerka Tomanija udala se za brata kneza Miloša Jevrema, tako da mu je kralj Milan Obrenović bio praunuk, a kralj Aleksandar čukununuk. Druga njegova čukununuka udaće se za sina knjaza Nikole Petrovića Njegoša, njen sin Mihailo će odbiti italijansku ponudu da bude kralj marionetske Crne Gore.
Antonijev sin Miloš bio je upravitelj Beograda i pomoćnik ministra unutrašnjih poslova. Njegovi unuci biće jedan srpski ministar i jedan general. Milan Bogićević je bio ministar inostranih poslova i poslanik Srbije u Berlinu, pa je bilo logično da se za diplomatiju odluči i njegov sin Miloš.
Pravne nauke Miloš Bogićević je doktorirao u Beču, a potom je na Beogradskom univerzitetu predavao međunarodno pravo. Bio je upadljiv pojavom, pravilnih crta lica i gospodstvenog držanja. Bio je prvi diplomata, ali se zbog prijateljstva s pukovnikom Dragutinom Dimitrijevićem Apisom politički opredelio i otvoreno priključio Crnoj ruci. U sukobu s Nikolom Pašićem bio je još od 1904, kada je srpski premijer pocepao pripremljene akreditive za Bogićevićevo imenovanje kao poslanika na Crnogorskom dvoru. Miloš Crnjanski piše o intrigi Đurđa Jelenića, tadašnjeg sekretara kralja Petra, koji je predsedniku Vlade govorio o vezi između Bogićevića i njegove ćerke.
Konačno je, na intervenciju samog kralja, Bogićević 1904. imenovan za sekretara poslanstva u Parizu. Tri godine posle toga postavljen je na mesto otpravnika poslova poslanstva Srbije u Berlinu.
MILOŠ Bogićević je iz rata izašao ostrašćeno ljut prema vlastima Srbije. U samonametnutom izgnanstvu objavio je tri knjige: Solunski proces, Pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis i onu koja je u najvećoj meri bila okrenuta protiv njegove otadžbine, pod naslovom Spoljna politika Srbije.
Još uoči Prvog balkanskog rata Bogićević se pohvalio da je obavestio nemačku diplomatiju da su Srbija i Bugarska sklopile tajni sporazum. Tadašnji predsednik Vlade i šef diplomatije Milovan Milovanović bio je zaprepašćen, ali je neposlušnog diplomatu zaštitio kralj. Motivi kralja Petra nisu jasni, ali se pričalo da je Bogićević ucenjivao Karađorđeviće nekakvim dokumentima. Nešto pre početka Prvog svetskog rata ovaj diplomata premešten je iz Berlina i upućen u daleki Egipat. Rat je trajao tek godinu dana, a u teškim časovima 1915. Miloš Bogićević je napustio Kairo, otputovavši u Rim, a potom u Cirih. U neutralnoj Švajcarskoj počinio je drugu izdaju: samovoljno je poveo pregovore o sklapanju separatnog mira.
Iako je tako pokazao slabost srpske države i kompromitovao je pred saveznicima, Bogićević je 4. septembra 1915. samo penzionisan. Preselio se u Berlin, prestonicu carstva koje je vodilo Centralne sile i ključno doprinelo propasti Srbije iste godine.
Prošlo je šest godina kada je 1921, na zahtev opozicije, protiv Bogićevića pokrenuta istraga zbog zločina veleizdaje. Tužilac je posle kratkog vremena odustao od gonjenja.
Izgleda da je proces zaustavio kralj Aleksandar. Za to vreme Bogićević je nastavio da izdaje knjige. U Spoljnoj politici Srbije Bogićević je objavio navodnu tajnu prepisku između Srbije i Rusije, iz koje je trebalo da se vidi da su ove države prve počele da se spremaju za rat protiv Austrougarske. Bogićević predstavlja dvoličnost Nikole Pašića, tvrdeći da je prijateljima bez uvijanja govorio da Ferdinanda po svaku cenu treba likvidirati. Nemcima je dao i navodna poverljiva dokumenta koja je prepisivao ili krao.
Savremenici su pokušavali da proniknu u razloge koji su jednog srpskog kolenovića, obrazovnog diplomatu, naveli da izda svoju državu. Još je neobičnije da je za rat optuživao političare i monarha koji u Sarajevski atentat nisu bili umešani ili to bar nije moglo da bude dokazano, čak ni u onoj meri u kojoj je dokazano Apisu, koga je tim optužbama navodno svetio. Bogićevićeve optužbe bile su toliko ostrašćene da su mnogi savremenici postavljali pitanje da li su crnorukaši bili samo predratni germanofili, oni kojima su se Nemačka i Pruska dopadale zbog njihovog političkog ustrojstva i položaja koji je tamo uživala vojska, ili je reč bila o tome da su oni makar delom bili nemačka agentura.
KNjIGU Spoljna politika Srbije analizirao je poznati srpski istoričar i arhivista Vojislav Jovanović Marambo. Među 417 predstavljenih dokumenata otkrio je one autentične, ali i austrougarske falsifikate, koji „po svojim numerama, zabeleškama i rešenjima ne odgovaraju primercima dokumenata poslanstva u kojima je Bogićević služio već tekstovima dokumenata centrale, samog Ministarstva inostranih dela Srbije, to će reći dokumentima koji su 1915. godine bili pali u austrijske ruke u manastiru Ljubostinji i prema kojima je dr Fernle izradio svoje prevode“. „Apsurdno je i pomisliti“, primetio je dalje Marambo, „da su dva razna prevodioca, nezavisno jedan od drugog, mogli prevesti nekoliko stotina strana istog teksta ne samo tako da im se prevodi bukvalno poklapaju već i da počine istovetne greške u prevodu.“
Marambo je optuživao Miloša Bogićevića da je mnogo pre početka rata, dok je bio diplomatski službenik, postao i saradnik nemačke tajne službe. Francusko ministarstvo inostranih poslova prvi put je zapazilo njegove kontakte s nemačkim diplomatama dok je služio u srpskom poslanstvu u Parizu. Francusko ministarstvo skrenulo je tada na to pažnju srpskom poslaniku Milenku. Kasnije, 1915. godine, poslanik Francuske u Srbiji Ogist Bop „podneo je srpskom ministru inostranih dela u Nišu jednu fotografiju koja prikazuje dr Bogićevića, tada otpravnika poslova u Kairu, koji je napustio svoju dužnost u Egiptu ne obavestivši svoju vladu o tome i našao se bio u neutralnoj Švajcarskoj, gde izlazi iz zgrade nemačkog poslanstva u Bernu“.
Jovanović navodi da je Miloš Bogićević, prema saznanjima francuskih vlasti, ne samo stupio u vezu s nemačkim poslanstvom u Bernu „već da je preko ovoga dobio nemački pasoš, putovao u Berlin i vratio se u Švajcarsku“.
Kao emigrant, Bogićević je pod punim imenom i prezimenom, predstavljajući se kao bivši otpravnik poslova Srbije u Berlinu, u novinama podržavao nemačka stanovišta o ratnoj odgovornosti, osporavajući tako odluke Versajske konferencije. Tvrdio je da je Berlin nevin po pitanju ratne krivice, optužujući Beograd i Sankt Peterburg kao jedine krivce za izbijanje svetskog sukoba. Na tom poslu je bio i kada je ubijen.
BEZUMNA MRŽNjA
BEZMALO dve decenije posle Prvog svetskog rata Miloš Bogićević je proveo u Nemačkoj. Na proleće 1938. godine podneo je zahtev da mu bude omogućen povratak u Jugoslaviju. U Beogradu, kod aktuelne vlati, je preovladavalo uverenje da je postao blizak nacistima i da se u domovinu vraća po zadatku. Ubrzo je ubijen u toaletu jednog berlinskog restorana. Miloš Crnjanski je primetio da ga je "strašna i bezumna mržnja, kao glavna crta naše unutrašnje politike, nagnala na to da pređe neprijatelju."
SUTRA: PREĆUTKIVANjE IZDAJE U ZAJEDNIČKOJ DRŽAVI

HOR ĆE PEVATI NA SAHRANI: Ovako će Saša Popović biti ispraćen na večni počinak, opelo će služiti više sveštenika
KREATIVNI direktor "Granda" Saša Popović preminuo je 1. mata u bolnici u Parizu, a u četvrtak će biti sahranjen na Bežanijskom groblju i njegovi najmiliji će ga ispratiti uz hor.
04. 03. 2025. u 17:37

"BIĆETE UHAPŠENI ILI PROTERANI" Tramp zapretio studentima ako započnu nezakonite proteste
AMERIČKI predsednik Donald Tramp zapretio je da će ukinuti savezno finansiranje fakultetima, školama i univerzitetima koji omogućavaju „nezakonite proteste“.
04. 03. 2025. u 15:24

"HOĆU EUTANAZIJU" Vedrana Rudan donela odluku: "Rekla sam deci da je gotovo, neću da umirem na rate"
ZA lečenje joj je bilo potrebno dosta novca, a deo je stigao iz Srbije, od direktora izdavačke kuće koja objavljuje njena dela.
03. 03. 2025. u 09:53
Komentari (0)