KORIŠĆENJE MIKROTALASA ZA SLANJE REČI U NEČIJU GLAVU: Svetski mediji zaobilaze temu o istraživanjima daljinskog upravljanja nervnim sistemom

LEGALIZACIJA narkotizma kao društvenog stanja je baš odmakla.

КОРИШЋЕЊЕ МИКРОТАЛАСА ЗА СЛАЊЕ РЕЧИ У НЕЧИЈУ ГЛАВУ: Светски медији заобилазе тему о истраживањима даљинског управљања нервним системом

BEZ REZULTATA Još pre pola veka predsednik Ričard Nikson je objavio rat protiv droga, Foto Vikipedija

Broj korisnika nedozvoljenih droga u SAD procenjuje se na 20,4 miliona Amerikanaca starijih od 12 godina. Najviše se koristi marihuana (39,8%), halucinogeni (uglavnom LSD i ekstazi, 14,3%), kokain (14,3%), sredstva za ublažavanje bolova (13,6%) i inhalatori (8,8%).

Amerikanci su 2000-ih trošili 57,3 milijarde dolara na nezakonite droge: 38 milijardi dolara na kokain, 9,6 milijardi na heroin, 7 milijardi dolara za marihuanu i 2,7 milijardi za druge ilegalne droge.

Što se tiče dozvoljenih vrsta droge najpopularniji su alkohol (82,7%), duvan (70,7%) i nemedicinska upotreba psihoterapeutika (21,8%) a koja uključuje sredstva za smanjenje bola (13,6%) i stimulanse (8,2%).

Procenjeno je, da je 70% svih psihoaktivnih lekova na recepat, a koje koriste osobe mlađe od 30 godina, prodato korisniku koji nema recept. Izvesna je tendencija rasta upotrebe nelegalne droge među mladima.

Prosečan broj recepata po osobi 1993. godine u američkom društvu bio je sedam, a 2005. dvanaest. Godišnja stopa rasta recepata u SAD procenjuje se na otprilike 9-12%. U 2007, sva maloprodaja lekova (što uključuje na recept kao i bez recepta u apotekama) bila je 202,8 milijardi dolara. Proizvodnja „lekova“ je rasla kao gljive posle kiše. Oko 80% sadašnjih lekova bilo je nepoznato ili nedostupno pre 30 godina.

Pred ovakvim činjenicama i ovakvim trendovima Globalna komisija za politiku droge može s vremena na vreme da objavi da je „globalni rat protiv droge izgubljen“ i da se suočavamo sa „pogubnim posledicama za pojedince i društva širom sveta“.

„Pedeset godina posle Jedinstvene konvencije UN-a o opojnim drogama, i 40 godina otkad je predsednik Nikson objavio rat protiv droge američke vlade, ostaje da su temeljne reforme u nacionalnoj i globalnoj politici kontrole droga hitno potrebno. Ogromni izdaci za kriminalizaciju i represivne mere usmerene na proizvođače, trgovce i potrošače ilegalnih droga očigledno nisu efektivno umanjili ponudu ili potrošnju“ (Browstein, 2016). Odnosno, ko danas još uopšte veruje da napor za smanjenje „upotrebe sredstava koja modifikuju raspoloženja i ponašanja“ uopšte postoji. Posebno posle vesti iz 2021. da je „oko 100.000 Amerikanaca preminulo je od prekomerene upotrebe droge za godinu dana, što je bilans bez presedana povezan sa pandemijom kovida 19 i zalihama opasnijih narkotika. Broj smrtnih ishoda predoziranja narkoticima raste više od dve decenije, dok se u protekle dve godine ubrzao... skočio je za gotovo 30 odsto u najnovijem periodu“. Cifra je katastrofalna. Taj obim predoziranja narkoticima nismo do sada videli u ovoj zemlji“, ocenila je Ketrin Kiz, ekspert na Univerzitetu Kolumbija. (Glas Amerike, 17. novembar, 2021)

OVDE vredi dodati, tek kao napomenu, da je posle Drugog svetskog rata uveliko razvijana i „daljinska kontrola ljudskog nervnog sistema“. Ovde ćemo, slikovitosti radi, navesti izvod iz teksta nezavisnog istraživača Mojmira Bajbačeka (Mojmir Babacek).

„Godine 1975. neuropsiholog Don R. Džastesen (Don R. Justesen), direktor Laboratorije za eksperimentalnu neuropsihologiju u bolnici za veterane u Kanzas Sitiju, nesvesno je obelodanio informacije od značaja za nacionalnu bezbednost. Objavio je članak u American Psychologist o uticaju mikrotalasa na ponašanje živih bića.

Citirao rezultate eksperimenta koji mu je opisao njegov kolega Džozef C. Šarp (Joseph C. Sharp), koji je radio na Pandori, tajnom projektu američke mornarice.

Džastesen je pisao: ’Mikorotalasnim zračenjem ‘glasom modulisanim’, Šarp i Grove su mogli da čuju, identifikuju i razlikuju između 9 reči. Zvuci koji su se čuli nisu bili različiti od onih koje emituju osobe sa veštačkim larinksima’.”

Dvadeset dve godine kasnije, 1997. na sajtu Amričke agencije za zaštitu životne sredine, pojavio se dokument, gde njena Kancelarija za istraživanje i razvoj predstavlja projekat Ministarstva odbrane: Komunikacija putem mikrotalasnog auditivnog efekta: „Opisana je inovativna i revolucionarna tehnologija koja nudi radiofrekvencijsku (RF) komunikaciju sa malom verovatnoćom presretanja. Izvodljivost koncepta je utvrđena korišćenjem laboratorijskog sistema niskog intenziteta i RF predajnika velike snage. Postoje brojne vojne primene u oblastima potrage i spasavanja, bezbednosti i specijalnih operacija“.

„Vašington post“ će u januaru 2007. pisati: „U 2002. Laboratorija za istraživanje vazduhoplovstva patentirala je upravo takvu tehnologiju: korišćenje mikrotalasa za slanje reči u nečiju glavu... Rič Garsija, portparol direkcije za energiju istraživačke laboratorije, odbio je da razgovara o tom patentu, aktuelnim ili srodnim istraživanjima u ovoj oblasti, navodeći da je politika laboratorije da ne komentariše svoj rad o mikrotalasnoj pećnici. Kao odgovor na zahtev Zakona o slobodi informacija podnet za ovaj članak, Vazduhoplovstvo je objavilo neklasifikovane dokumente koji okružuju taj patent iz 2002. godine - zapisi u kojima se navodi da je patent zasnovan na eksperimentisanju ljudi u oktobru 1994. u laboratoriji Vazduhoplovstva, gde su naučnici mogli da prenose fraze u glave ljudskih subjekata, iako sa marginalnom razumljivošću.

Činilo se da se istraživanja nastavljaju najmanje do 2002. Nejasno je kuda je ovaj rad otišao od tada“.

Svetski mediji izbegavaju da objavljuju punu skalu napretka u istraživanju daljinskog upravljanja ljudskim nervnim sistemom. „Dr Robert Beker (Robert Becker), koji je dva puta bio nominovan za  Nobelovu nagradu za svoj udeo u otkrivanju efekata impulsnih polja na zarastanje slomljenih kostiju, pisao je u knjizi Body Electric o eksperimentu iz 1974. J.F. Šapica (J.F. Schapitz), puštenom u javnost, po osnovu Zakona o slobodi informisanja.

J. F. Šapic je izjavio: „Ovo istraživanje pokazuje da se izgovorena reč hipnotizera takođe može preneti moduliranom elektromagnetnom energijom direktno u podsvesne delove ljudskog mozga - tj. bez upotrebe bilo kakvih tehničkih uređaja za primanje ili transkodiranje poruka i bez osobe koja je izložena takav uticaj ima priliku da svesno kontroliše unos informacija“.

U jednom od četiri eksperimenta ispitanici su dobili test od stotinu pitanja, od lakih do tehničkih. Kasnije, ne znajući da su bili ozračeni, bili bi podvrgnuti informacionim zracima koji su sugerisali odgovore na pitanja koja su ostavili prazna...

Posle dve nedelje morali su ponovo da polože test. Rezultati drugog testa nikada nisu objavljeni.

Najteži zadatak za istraživače je prenošenje ljudskog govora u ljudski mozak pomoću elektromagnetnih talasa, a mnogo lakše je kontrolisati ljudske emocije koje motivišu ljudsko razmišljanje, donošenje odluka i dela. „Ljudi koji tvrde da su žrtve eksperimenata sa tim uređajima žale se, osim što čuju glasove, i na lažna osećanja (uključujući orgazme), kao i na bolove u unutrašnjim organima koje lekari ne mogu da dijagnostikuju. “

U novembru 2000. Komitet za bezbednost ruske Državne dume je objavio da su „mogućnosti za daljinsko upravljanje ljudskim nervnim sistemom ili daljinsko izazivanje oštećenja zdravlja dostupne mnogim modernim vladama“. (Babacek, 2013) 

KRAJ KARIJERE

EVIDENTNO je da su u eksperimentima za "daljinsku kontrolu ljudskog nervnog sistema" poruke poslate u ljudski mozak na ultrazvučnim frekvencijama koje ljudski mozak percipira, a kojih subjekt nije svestan. Dr Robert Beker je, zbog publikovanja podataka i odbijanja da podrži izgradnju antena za komunikaciju sa podmornicama na moždanim frekvencijama, izgubio finansijsku podršku za svoja istraživanja što je značilo kraj njegove naučne karijere.

 SUTRA: STO PUTA PONOVLjENA LAŽ POSTAJE ISTINA  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)