SRBI SE UMIRITI NE MOGU NOVI PUCNJI U SKUPŠTINI: U vreme pucnjave u Skupštini general Petar Živković tražio je audijenciju kod kneza Pavla

ŠTA se zapravo dogodilo na sednici Narodne skupštine od 6. marta 1936. godin dok je predsednik vlade Milan Stojadinović podnosio ekspoze.

СРБИ СЕ УМИРИТИ НЕ МОГУ НОВИ ПУЦЊИ У СКУПШТИНИ: У време пуцњаве у Скупштини генерал Петар Живковић тражио је  аудијенцију код кнеза Павла

OBRAČUN Milan Stojadinović govori u Narodnoj skupštini 1936. godine, Foto "Vikipedija"

Dan kasnije, 7. marta,  u Politici je osvanuo sledeći tekst: „Narodni poslanik Damnjan Arnautović, kada je dr Stojadinović počeo da daje ekspoze nalazio se već na novinarskoj galeriji među mnogobrojnim novinarima. Arnatutović je u trenutku kada je sa galerije napravio prvu upadicu u govor dr Stojadinovića, primećen na desnom kraju novinarske galerije, uz sam zid. Bilo je veliko iznenađenje, pošto je to prvi slučaj da se jedan poslanik sa galerije meša u skupštinski rad. Neki novinari su najavljivali da su pre nego što je Arnautović počeo da pravi upadice, imali sa njim jedno malo objašnjenje oko mesta na galeriji.

Novinari su opomenuli Arnautovića da im je zauzeo mesto. Arnautović je osorno odgovorio da je on narodni poslanik, da on može tu da stoji, a da je novinarima mesto na sedištima galerije.

Kada je Arnautović prvi put upao u reč dr Stojadinoviću, članovi vlade i mnogi poslanici pogledali su u pravcu novinarske galerije, odakle je dolazila upadica, ali niko od njih nije pogledom mogao da pronađe lice koje je to činilo. Arnautović je nekoliko puta ponovio upadice. Videći da je Arnautović rešen da nastavi sa ometanjem govora, dr Stojadinović je za trenutak zastao. Sa govornice okrenuo se Arnautoviću na novinarskoj galeriji i obratio mu se rečima:

- Gospodine poslaniče, vaše mesto nije tu. Ako imate šta da kažete, siđite u dvoranu skupštine!

Arnautović je posle ovih reči dr Stojadinovića pošao da napusti novinarsku galeriju. U prolazu kroz redove novinara govorio je jetko, kao sam za sebe, ali na glas:

- Evo, siću ću i sad ću vam kazati.

Dr Stojadinović nastavio je govor, prekidan aplauzom skupštinske većine. Arnautović je ušao u skupštinsku dvoranu na leva glavna vrata. Prošao je između klupa centruma i levice. Najposle je seo u jednu praznu klupu...Čim je Arnautović ušao u salu član vladine većine g. Stojadin Dimitrijević, prešao je na levicu i seo u drugu klupu iza Arnautovića, pozadi klupa Narodnog seljačkog kluba.

Dr Stojadinović prešao je na izlaganja o spoljnoj politici, Narodna skupština pljeskanjem je pozdravljala dr Stojadinovića. Međutim Arnautović je sa levice stalno nešto dobacivao i svoja dobacivanja često je pratio lupanjem o klupu. Njegovo držanje izazvalo je nervozu među poslanicima i svi su bacali poglede u pravcu Arnautovića. Neki poslanici nisu se mogli uzdržati da javno ne protestuju protiv postupaka narodnog poslanika Damnjana Arnautovića.

- Gospodine predsedniče, ovo nije kafana, ovaj čovek treba da se izbaci iz dvorane!

- obratio se predsedniku Skupštine jedan poslanik. A dr Vojislav Janjić nekoliko puta ponovio je ovaj  zahtev. 

PREDSEDNIK Narodne skupštine g. Ćirić opomenuo je Arnautovića. Pošto se Arnautović nije umirivao g. Ćirić ga je kaznio pismenom opomenom. Na to je Arnautović, ne obazirujući se na prosteste poslanika i opomene g. Ćirića, uzvratio g. Ćiriću: - Opominjem ja vas!

G. Ćirić je osim toga stavio do znanja Arnautoviću, da će ga kazniti isključenjem sa sednice ako nastavi da pravi nered u dvorani. Ni ove opomene nisu uticale na Arnautovića. On je u jednom trenutku, kada je izgledalo da se sve umirilo i nervoza stišala, a dr Stojadnivić nastavio da govori, rekao, kako tvrde poslanici koji su se nalazili u njegovoj blizini: - Sad ću vam ja pokazati!

Stojadin Dimitrijević, narodni poslanik, motrio je na svaki pokret Arnautovića. Kod Arnautovića prešao je iz vladine većine i Branko Todorović da ga umiri i zamoli da prestane sa pravljenjem nereda. Sa svoga mesta ustao je i Voja Đorđević i prišao oko klupa do Arnautovića, koji je sedeo na jednom mestu ispod same novinarske galerije. Ali ništa nije pomoglo.

Poslanik Arnautović, kako pričaju očevici koji su bili oko njega, ustao je sa svog mesta, pošao napred i izvadio iz unutrašnjeg džepa od kaputa revolver. Oborio ga je zemlji, te je prethodno spustio metak iz magacina u cev. Potom je uperio revolver u pravcu govornice, na kojoj je bio dr Stojadinović.

Stojadin Dimitrijević, narodni poslanik, izjavljuje da je odmah skočio sa svog mesta i s leđa uhvatio Arnautovića. Međutim Arnautović je uspeo da opali prvi metak, ali ga je Dimitrijević omeo na taj način što ga je u trenutku opaljivanja revolvera udario odozgo po desnoj šaci i tako je metak otišao visoko. Na levu stranu dvorane pritrčali su još neki poslanici iz vladine većine. Pored Arnautovića već su se nalazili Đuro Čejović i Ačić Popović.

Posle prvog metka u dvorani je zavladalo veliko uzbuđenje. Pribraniji i hladnokrvniji poslanici između praznih klupa na levici takođe su poleteli ka Arnautoviću.

Stojadin Dimitrijević uhvatio je s leđa Arnautovića u nameri da ga spreči da dalje puca.

A Đura Čejović već je bio uhvatio priliku da jako stegne desnu ruku Arnautoviću u kojoj je on još držao revolver. Ali pre nego što je g. Čejović to uspeo,  Arnautović je revolverom pljoštimice udario dva puta po levoj strani čela g. Dimitrijevića tako da ga je okrvavio.

G. Čejović je oborio ruku Arnautovića zemlji i ovaj je opalio drugi, zatim treći metak u pod. Mnogi tvrde da su čuli i četvrti pucanj, dok drugi u panici nisu bili u mogućnosti to da čuju.

Čim je Arnautović počeo da puca iz revolvera predsednik g. Ćirić prekinuo je sednicu. U diplomatskoj loži videlo se uzbuđenje. Isto kod novinara i na galeriji među publikom.

Na prvi pucanj mnogi su poleteli ka izlazu.

Čim se g. Ćirić povukao sa svoga mesta, organi skupštinske bezbednosti, pojavili su se u dvorani i lišili slobode poslanika Arnautovića. Posle kraćeg vremena Arnautović je sproveden u Upravu grada.Ovaj strašan događaj odigrao se oko 11 i po časova pre podne". 

UPRAVO u to vreme, tačno u 11 časova general Petar Živković tražio je audijenciju kod kneza Pavla kako bi mu ovaj potpisao neke vojne ukaze.„U 11 časova sam bio kod Kneza Pavla i razgovarajući o raznim stvarima, odjedared zazvoni telefon i Knez ode da govori. Čuo sam, da se on iščuđava i pita, da li je zdrav itd. Pošto mi Knez ispriča, da ga je sada telefonom obavestio Ministar dvora Antić da je neki Arnautović, poslanik iz Jevtićeve poslaničke grupe, pucao na predsednika vlade Stojadinovića, ali da mu se ništa nije desilo".

Milan Stojadinović, prirodno, ostavio je najdetaljniji opis događaja koji su vezani za atentat ali i onih koji su prethodili svemu, i koji su možda i interesantiji od samog pokušaja atentata. „Pod Živkovićevom egidom i patronažom, a uz punu saradnju Jevtićevu, naročito u Narodnoj skupštini, bio je formriran, krajem 1935.    godine Specijalni klub.

U taj klub su se izdvojili najverniji Živkovićevi i Jevtićevi ljudi, to jes oni narodni poslanici, koji su predstavljali tobož najdinamičnije a u stvari najosionije i najgrlatije protivnike moje vlade. Oni su usto uživali reputaciju opasnih tipova, profesionalnih zaverenika, ljudi sposobnih na sve i tome slično. Predsednik ovog Specijalnog kluba postao je stari i isprobani instrument u Živkovićevim rukama, bivši četnički vojvoda, Vasilije Trbić, a njegove desne ruke u klubu bili su Dragiša Stojadinović i Tanasije Dinić.

Dragiša Stojadinović bio je zet radikalskog prvaka i ministra Ljube Jovanovića. U obaranju Pašića odigrao je mračnu ulogu time što je liferovao izvesne dokumente, koji su imali da kompromituju Radu Pašića,  sina Nikole Pašića, a time indirektno pogode i oca, starog i zaslužnog srpskog državnika. Iz senzacionalnih ra- zloga, a i po migu odozgo, beogradski list Politika objavljuje niz članaka iz pera tog Dragiše Stojadinovića.

Tanasije Dinić bio je penzionisani pukovnik raniji vojni izaslanik u Tirani, gde je igrao izvesnu  ulogu u našim odnosima sa Albanijom. U vreme kada je Jevtić bio poslanik u Tirani, Dinić je radio sa našim policijskim vlastima u Bitolju, organizovao obaveštajnu službu. Priličan broj potpuno nevinih ljudi iz naše Makedonije ubijen je bez suda u to doba. 

PROFESIONALI ZAVERENICI

KRAJEM 1935. u Narodnoj skupštini, bio je formriran Specijalni klub. U taj klub su se izdvojili najverniji Živkovićevi i Jevtićevi ljudi, odnosno narodni poslanici, koji su predstavljali tobož najdinamičnije a u stvari najosionije i najgrlatije protivnike vlade Milana Stojjadinovića. Oni su usto uživali reputaciju opasnih tipova, profesionalnih zaverenika, ljudi sposobnih na sve i tome slično.

 SUTRA: BLAMAŽA U PARLAMENTU KRALjEVINE JUGOSLAVIJE  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DA LI JE MOGUĆE! Zatvorene tribine Marakane za Zvezda - Pafos u borbi za Ligu šampiona?!