GENERAL ODBIJA NAREDBU O DELIMIČNOJ OFNZIVI: Pripadnici odreda vojovode Babunskog zarobili su dvojicu špijuna iz nemačkog Glavnog štaba

Albanske komite pri kraju rata do temelja su sravnile Moskopolje stari centar cincarske kulture.

ГЕНЕРАЛ ОДБИЈА НАРЕДБУ О ДЕЛИМИЧНОЈ ОФНЗИВИ: Припадници одреда војоводе Бабунског заробили су двојицу шпијуна из немачког Главног штаба

PRIPREME General D’Epere razmata strategiju napada, Foto Iz knjige "Luj Franše d’Epere MEMOARI..."

5. JUL - Tokom avgusta dobijam iz Pariza preteću notu od engleske vlade koja se žali da Srbi imaju opremu u lošem stanju dok sam ja poslao izveštaj da im je isporučen znatan materijal. Posle istrage sam otkrio da vrlo štedljivi Srbi, nove uniforme koje dobijaju od nas stavljaju u magacin, a nastavljaju da nose svoje iznošene uniforme.

6. juli - Dolazak Adosidesa, bivšeg šefa kabineta Venizelosa, koji je imenovan za guvernera Makedonije umesto Argiropulosa, koji je imenovan za poslanika u Švedskoj.

Žao mi je zbog odlaska Argiropulosa, to je bio društven čovek i s najboljim namerama. I njegov naslednik je bio vrlo otmen čovek, inteligentan, mlad i odlučan, i koji je vrlo dobro govorio francuski...

7.juli - Dug razgovor s Princom naslednikom i vojvodom Mišićem tokom kojeg je konačno usvojen plan operacija. Mišić insistira na neophodnosti osvajanja Kozjaka bez odlaganja.

Posle toga bi smo držali sve visove i bilo bi daleko lakše napredovati. Nije imao razloga da me ubeđuje jer sam i ja bio u to uveren. On propoveda već uverenom čoveku.

Nisam imao nameru da ponovim greške koje su napravljene kod Arasa 1915. i na Somi u julu 1916.

Dana 2. jula dobijam od oficira za vezu plan operacija usvojen u Parizu. Bilo mi je naređeno da pre opšte ofanzive organizujem seriju malih ofanziva u unapred predviđenim razmacima i sa rastućim intenzitetom, u skladu sa sveobuhvatnim planom, sa ciljem da se postepeno probije neprijateljski front. Istovremeno sa tim čudesnim planom operacija Pariz mi je najavio smanjenje broja aktivne vojske, naređujući mi da povučem jednu francusku diviziju, dok su me Englezi obavestili da će induski bataljoni, koji je trebalo da zamene dvanaest bataljona koji su otišli na francuski front, stići za četiri meseca.

Bio sam rešen da ne poslušam uputstva stratega iz Visokog ratnog saveta. Delimičnim ofanzivama se postiže samo to da ginu najhrabriji i troši se municija. U odlučnom trenutku lišeni smo svega. Moja artiljerija je bila ograničena, ali dovoljna. Dovoljno mi je bilo da ofanzivu izvršim na frontu bar dvostruko širem od dometa topova, recimo od tridesetak kilometara. Na tom frontu trebalo je izabrati tačku prekida, i na nju usredsrediti najbolja sredstva. Trebalo je imati rezerve blizu fronta da bi nastavile početni uspeh. Zatim, kada front bude probijen, trebalo je raspolagati trupama iz druge linije fronta da bi se raširila rana i da se ne bi napredovalo u rukavicama. Ukratko, nije trebalo ponoviti greške napravljene kod Arasa, u Šampanji i na Somi, ili greške koje su Nemci napravili u martu, aprilu i maju 1918. Jednom kada se stigne na otvoren teren, treba slati uputstva koja bi iskoristila sposobnost za napredovanje trupa, a ne ograničavati ih, dnevnim naređenjima ili čak naređenjima slatim svaka dva dana, kao što je to učinio francuski Vrhovni štab septembra 1914. kada smo tako izgubili najveći deo prednosti stečene bitkom na Marni.

U 21,30 krećem u obilazak francuske Istočne armije, čiji se delovi spremaju da iskoriste uspeh postignut kod Bofnije tokom borbi od 10. do 15. juna.

8. juli - Na vreme stižemo do stanice u Lerinu koja se nalazi nekoliko kilometara van grada. Primio nas je general Anri i njegov šef štaba Eksper-Bezanson, kojega sam upoznao u Kini, a služio je pod mojom komadnom i u Maroku, komandujući jednim bataljonom Senegalaca.

Smesta krećemo za Koricu, jer je Lobit već počeo sa operacijama. Prelazimo preko prevoja Pisoderi dobrim putem koji smo popravili, a održava ga tim žena i dece. u Makedoniji, pogotovo kod hrišćana, ljudi se rano žene. Čim je žena trudna, 80% odlazi za Sjedinjene Države. Ako ne umru tamo, vraćaju se posle nekoliko godina s ušteđevinom.

Žene visokog morala, žive u porodici. Na njih paze udovice i starci. U selima dosta ljudi govori engleski i nailazimo na nekoliko lepih kuća koje su podigli „Amerikanci“.

Posle silaska niz tesnac, idemo duž jezera Prespa, na kojem poručnik fregate Madelan komanduje našom malom flotilom stacioniranom u luci Nidilka. Grupa srpskih komita, kojima komanduje vojvoda Jovan Babunski, je štiti od mogućeg neprijateljskog iskrcavanja.

To su u početku bili isključivo inženjerijski metalni brodovi s motorom spolja na krmi, zatim su stigla dva delimično oklopljena parna čamca, svaki sa topom od 47 mm i mitraljezom, jedna pinasa i jedan izviđački brod. Svi ti brodovi su doneti iz Soluna u delovima, na kamionima koje su vukli traktori. Najzad flotilu dopunjuje „Sturmvogel“, izviđački brod otet od Nemaca u posebnim okolnostima.

Dok je ruska divizija bila na frontu, zauzimala je i centralno ostrvo Grad na Prespanskom jezeru. Ruski izdajnici su stupili u kontakt s glavnim štabom Fon Štojbena, komandanta 11. nemačke armije. Kad su se Rusi povukli s fronta, iz zasede su zarobljena dva oficira iz nemačkog glavnog štaba koji su došli na pregovore sa ruskim izdajnicima. Srbi iz odreda Babunskog su pobili posadu i potopili izviđački brod kojim su stigla ova dva oficira. Taj izviđački brod je uz teškoće izvučen, i dok su nemački avioni to posmatrali, bio je osposobljen. To je odličan luksuzni brod, koji ću kasnije odneti u Konstantinopolj.

Ova dva nemačka oficira su bila vrlo pokorna. Komite su se prema njima odnosili vrlo grubo, a misija s kojom su došli je omogućavala da budu smatrani špijunima. Njihovo ponašanje je bilo za žaljenje. Jedan od njih je izjavio da je jedini naslednik velike pruske porodice i da su ga poslali u Glavni štab Fon Šolca da bi se njegova dragocena osoba zaštitila. Drugi, poreklom iz Poznanja, bio je šef obaveštajnog odeljenja kod Fon Štojbena. Imao je rođake u Francuskoj, a vremenom je postao poljski oficir. General Buat ga je, rekao bih malo olako, primio oko 1926, da sluša predavanja u našoj ratnoj školi. Malo je falilo da bude poslat u London kao vojni ataše.

Madlen je vrlo dobro komandovao svojim pomalo složenim odeljenjem, 20 do 30 mornara, nekoliko inženjeraca s jednim podoficirom zaduženih za izgradnju molova i vezova, i sa jednim zastavnikom i vojnicima koji su bili zaduženi za mitraljeze.

Stigli smo u Pustec, u glavni štab 156. pešadijske divizije, ručak kod generala Borijusa.

Na frontu mirno, dobro organizovano.Dobar put, i dalje žene i deca koji se brinu o održavanju šuta.

Prolazak kroz Koricu bez zaustavljanja. Nastavljamo do Moskopolja gde nalazim generala De Lobita, koga ranije nisam poznavao, komandanta 3. grupe divizija i njegovog šefa štaba, potpukovnika Deltela.

De Lobit je odličan oficir, miran, ozbiljan, hrabar, inteligentan, smiren. Njegova grupa se sastoji od 156. pešadijske divizije (Borijus), 57. pešadijske divizije (Ženen) i korpusa Malika, gde je pukovnik Fulon zamenio pukovnika Karea koji je postavljen za komandanta 1. odeljenja 122. divizije. Fulon pod sobom ima 58. bataljon strelaca, marokanske spahije, nezavisnu grupu od dve baterije 65 mm, pokretnu albansku žandarmeriju koja će postati bataljon albanskih strelaca, dva bataljona zadužena za transport, jedan alžirski, drugi tuniski, koji se sastoje od oporavljenih vojnika i nevelikog broja oficira i dva bataljona Vijetnamaca. Morali smo da prikupimo sve raspoložive snage i sve da iskoristimo.

Moskopolje je stari grčki grad koji su nedavno do temelja sravnile albanske komite.

Uzeli smo konje da bi se popeli po nemogućem putu do čudesnog manastira koji dominira krajem. Monasi su hteli da budu plaćeni u zlatu koje je pripadalo Esad Paši, a koje su Srbi preneli prilikom povlačenja... 

KOMIČNA ZABLUDA

PRISUSTVO dva bataljona Vijetnamaca u okviru 57. pešadijske divizije Francuske vojske, kojom je komandovao pukovnik Fulon, dovelo je do komične greške. Za vreme zime vijetmanski vojnici bili su smešteni po selima u okolni Prespanskog jezera. Stanovnici ovih sele hteli da iskoriste priliku da njihova deca nauče francuski. Kad je bataljon otišao deca su progovorila nelim čudnim jezikom - bio je to  vijetnamski anamitski.

 SUTRA: SRPSKI  OFICIRI  PRIMER HRABRIH I ODLUČNIH LjUDI  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

STRAVIČNO: Tinejdžer se ubio, roditelji podneli tužbu protiv CHATGPT-u