SRBIN POSTAJE UPRAVITELJ ZAGREBAČKOG KAZALIŠTA: Dr Jovan Subotić uspešno je povezivao srpske i hrvatske kulturne i političke centre
MEĐU srpskim društvenim radnicima u Hrvatskoj jedno od vodećih mesta pripadalo je i lekaru dr Lazi Popoviću, rođenom 1877. godine.
Foto: Iz knjige "Srbi u Zagrebu"
Nakon završene srpske pravoslavne velike gimnazije u Sremskim Karlovcima studirao je medicinu u Beču, gde je 1901. promovisan za doktora opšte medicine. Tu se upoznao sa dosta studenata iz slovenskih zemalja, a oduševljavale su ga češke kolege programom društva „Sokola”.
Početkom Prvog svetskog rata, Popović je 1914. u Zagrebu optužen za veleizdaju, zajedno sa grupom karlovačkih "sokola", čije je društvo njegovim zalaganjem osnovano 19. januara 1904. u Sremskim Karlovcima, pa je osuđen na četrnaest meseci zatvora. Tada mu je Bečki univerzitet oduzeo diplomu, pa je tek posle rata, 1918. godine, ponovo promovisan u Pragu. Na istom procesu osuđen je i dr Srđan Budisavljević.
Po ugledu na karlovačke „sokole” osnivana su mnoga sokolska društva, pa tako i u Zagrebu. Od početka je uspostavljena bliska saradnja sa hrvatskim i slovenačkim, a posebno sa češkim „Sokolom” - maticom slovenskog sokolstva. Na njegov predlog, novoosnovana društva združena su u župe: fruškogorsku, krajišku, bosansko-hercegovačku, primorsku i Jasinu. Srpski "sokoli" su nastupili sa 200 vežbača na hrvatskom svesokolskom sletu u Zagrebu 1906. godine, a na drugom svesokolskom sletu u Zagrebu, 1911, sa 762 vežbača.
U Zagrebu je na njegovu inicijativu osnovan i Savez srpskih sokolskih društava, koji nije uvažavao tadašnje državne granice. Za predsednika Saveza izabran je slikar Steva Todorović, osnivač prvog „Sokola” u Kraljevini Srbiji. Pred sam rat, 1914. godine, Popović je sa Stevom Todorovićem i Đurom Paunkovićem iz Srbije, dr Lazarom Carom iz Hrvatske i slovenačkim "sokolima "želeo da osnuje Jugoslovenski sokolski savez, što je ostvareno tek 1919, na Vidovdan, u Novom Sadu.
Krajem 1918. postao je primarijus i upravnik rendgenske laboratorije Zakladne bolnice u Zagrebu. Na Zagrebačkom sveučilištu, 1921. izabran je na Medicinskom fakultetu za vanrednog, a 1931. za redovnog profesora rendgenologije. Bio je prvi profesor rendgenologije u Jugoslaviji i prvi predsednik Društva za rendgenologiju, osnovanog u Zagrebu 1927. godine. Sa Milanom Ćurčinom i Markom Kostrenčićem bio je jedan od urednika časopisa "Nova Evropa" koji je izlazio u Zagrebu. Umro je u Beogradu 1945, gde se preselio kao senator Kraljevine Jugoslavije.
Borba za ćirilicu
IZ PERIODA dok je dr Jovan Subotić živeo i radio u Zagrebu posebno se izdvaja njegova borba za priznanje ravnopravnosti ćirilice i latinice, i posebno srpskog i hrvatskog imena. Kao političar umereno liberalnih shvatanja istakao se istupanjima u zajedničkom Ugarskom saboru, gde je bio blizak idejama Svetozara Miletića.
DR JOVAN Subotić, rođen 30. januara 1817, bio je jedan od značajnijih srpskih političara u Hrvatskoj. Sem bavljenja politikom bio je i priznati književnik. Posebnu popularnost postigle su njegove pozorišne drame, prihvaćene ne samo od srpskih, već i od hrvatskih pozorišnih trupa.
Posle završene gimnazije u Sremskim Karlovcima i Segedinu, studije je nastavio u Pešti, gde je 1836. doktorirao filozofiju, a 1840. pravo. Baveći se advokaturom, od 1842. do 1847. uređivao je Letopis Matice srpske, koji je tada još izlazio u Pešti. Revolucionarne 1848. bio je inicijator i sazivač skupštine Srba u Pešti koja je imala zadatak da, s obzirom na opšte političke prilike u Austriji, formuliše srpske zahteve.
Iste godine učestvovao je i na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima, na kojoj je ustanovljena Karlovačka patrijaršija a mitropolit Josif Rajačić izabran je za prvog patrijarha. Kao čovek od patrijarhovog poverenja prešao je u Zagreb, gde je pri Banskoj vladi zastupao Srpsku narodnu vladu, a ubrzo zatim je i Vladi u Beču predao „memoar o srpskim zahtevima”. Godine 1861. bio je imenovan za podžupana Sremske županije, a 1862. postavljen je za većnika Stola sedmorice, najvišeg suda u Hrvatskoj. U Hrvatski sabor izabran je 1865, kao predsednik Narodne samostalne stranke, a postao je i potpredsednik Hrvatskog sabora.
Kao dramski pisac bio je postavljen za upravitelja Zemaljskog kazališta, gde je uspešno sarađivao sa pozorišnim reformatorom, piscem i glumcem Josipom Frojdenrajhom. Književno stvaralaštvo započeo je lirskim pesništvom romantične inspiracije, a više uspeha pokazao je u dramama sa nacionalno-istorijskom tematikom kakve su Herceg-Vladislav, Nemanja, Miloš Obilić i Zvonimir. One su mu donele popularnost kakvu je kod Srba imao još jedino Sterija Popović.
Subotić je posebnu pažnju obraćao na čistotu scenskog govora. Govoreći o jeziku kojim se govorilo na bini u Zagrebu i Novom Sadu, on u Avtobiografiji kaže: „Ne može se potpuno uživati ni tamo ni ovde, ali se daje gledati i ono što daju na zagrebačkoj pozornici i ono što se predstavlja od Novosadskog narodnog društva.”
Prešao je 1868. u Novi Sad, gde se bavio advokaturom. Tu je bio biran za predsednika Matice srpske i pročelnika Društva za Srpsko narodno pozorište. Svojim delovanjem uspešno je povezivao srpske i hrvatske kulturne i političke centre kao što su Novi Sad, Zagreb, Osijek i Beograd, gde je takođe boravio neko vreme. Umro je 16. januara 1886.
ZNAČAJAN datum u istoriji kulture i nauke u Hrvatskoj predstavlja 4. mart 1866, kada je u Zagrebu osnovana Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, pod pokroviteljstvom biskupa J. J. Štrosmajera.
Među prvim članovima u Akademiju je 12. marta 1866. izabran dr Jovan Subotić, srpski političar i književnik čija su dramska dela već ranije postala deo pozorišnog repertoara u Zagrebu. Iste, 1866. godine, 4. decembra, za redovnog člana JAZU imenovan je i filolog Đura Daničić (1825-1882), koji je postao prvi generalni sekretar Akademije.
Njegov rad na uređivanju Rječnika hrvatskog ili srpskog jezika, čiji je prvi tom objavljen 1880. godine, ima trajne vrednosti. U njegovoj redakciji je urađeno prvih pet svezaka. Taj rad nastavili su filolozi Pero Budmani, Srbin, i Tomislav Maretić, Hrvat. Taj veliki naučni poduhvat je posle sto godina rada završen u naše vreme.
Za redovnog člana izabran je 1904. i matematičar dr Vladimir Varićak, a 1908. istoričar dr Gavro Manojlović, koji je u periodu 1924-1933. bio i predsednik Akademije. Bilo je to najviše priznanje koje je jedan srpski naučnik dostigao u Hrvatskoj.
SUTRA: UTICAJ NOVOG SADA NA HRVATSKO KAZLIŠTE
"TEK ĆETE VIDETI NA VIDOVDAN ŠTA IMAMO DA POKAŽEMO" Vučić: Samo su nam jednu raketu videli, pola sveta okrenuše naopačke
PREDSEDNIK Republike Srbije Aleksandar Vučić tokom posete Kuli istakao je da će na Vidovdan vojska pokazati novo naoružanje.
26. 03. 2026. u 15:56
PROVOCIRALI NA GODIŠNjICU NATO AGRESIJE: Uhapšena četvorica Albanaca u Srbiji, pogledajte snimke (VIDEO)
PRIPADNICI Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave kriminalističke policije uhapsili su na teritoriji Republike Srbije A. S. (1989), E. V. (1984), E. G. (1978) i A. C. (2005) državljane Republike Albanije zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti.
24. 03. 2026. u 20:17
Snimci Hane Ikodinović zapalili internet - vreli kadrovi (VIDEO)
STARIJA ćerka "novosadske barbike" i proslavljenog vaterpoliste Danila Dače Ikodinovića, Hana Ikodinović, izrasla je u pravu lepoticu i već odavno joj tepaju da je "najleša ćerka poznatih roditelja u Srbiji".
26. 03. 2026. u 21:36 >> 21:50
Komentari (0)