TIJEKOM druge polovice srpnja (jula) 1995. (po nekim izvorima već u lipnju (junu) 1995. ili čak još ranije), a posebice u ovim najzgusnutijim i najkritičnijim danima, na prijelazu iz srpnja (jula) u kolovoz (avgust) 1995, Tuđman je čvrsto i definitivno odlučio vojno napasti pobunjene Srbe u samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini (iz toga su njegova plana bili izuzeti Srbi u istočnoj Hrvatskoj - taj će se okupirani dio Hrvatske vratiti u ustavno-pravni poredak RH tek naknadno, kroz proces tzv. mirne reintegracije Podunavlja, u drugoj polovici, odnosno potkraj 1990.), drugim riječima odlučio je da im nanese težak vojni poraz, na bojnom polju, na ratištu, nakon kojega se oni više nikada neće moći oporaviti i koji će biti završna (u pobjedonosnom smislu riječi) točka na "i" u svemu onome što se u hrvatskoj politici, publicistici i historiografiji obično naziva razdobljem Domovinskoga rata u Hrvatskoj, 1990-ih.

Komentari (0)