BURNA REAKCIJA SRBA NA HRVATSKU NEDOSLEDNOST: Preuređenje države značilo je otvaranje "Srpskog pitanja"

Piše: Akademik Dr Ljubodrag Dimić

04. 09. 2024. u 16:00

NEPOSREDNO po formiranju Banovine Hrvatske, postalo je jasno da u državno-pravnom smislu novonastala teritorijalna jedinica predstavlja samo fragment budućeg državnog uređenja Kraljevine Jugoslavije koji je trebalo da otvori put celovitom preurećenju zemlje.

БУРНА РЕАКЦИЈА СРБА НА ХРВАТСКУ НЕДОСЛЕДНОСТ: Преуређење државе значило је отварање Српског питања

Dragiša Cvetković i knez Pavle Karađorđević ..., Foto Profimedija, Arhiva Jugoslavije, Arhiv Srbije, Muzej Jugoslavije, Arhiv Beograda, porodica Pribićević, Dkumentacija „Novosti“ “Fejsbuk” i “Vikipedija”

Uredbom o Banovini Hrvatskoj stvoreno je jezgro buduće federalne jedinice, tj. federalna jedinica u zametku. Državni centralizam bio je suštinski napušten a dotadašnje državno uređenje Kraljevine Jugoslavije promenjeno... Preuređenje države značilo je definitivno napuštanje koncepta unitarističko-centralistički uređene zemlje i pobedu načela nacionalne posebnosti i federalizma.

Rešenja koje je ponudio politički kompromis Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka izazvala su nezadovoljstvo većine Srba. Nije u pitanju bilo samo nezadovoljstvo polovičnim karakterom postignutog sporazuma i neslaganje sa procedurom državno-pravnog preuređenja zemlje već zahvatanje u etnički prostor koji je srpsko građanstvo smatralo srpskim, pogoršanje položaja Srba u novonastaloj banovini, otvaranje drugih tradicionalno državnih, manjinskih, pokrajinskih i nacionalnih pitanja, egzistencijalni strah srpskog naroda koji je približavanje rata dodatno generiralo.

Tumačenja hrvatske strane, da sporazum predstavlja samo "minimum" od koga treba poći da bi bili zadovoljeni nacionalni interesi Hrvata, unosila su dodatni nemir. Izdvojeni položaj novonastale administrativne jedinice i uticaj Hrvatske seljačke stranke u vladi omogućivali su hrvatskom pokretu apsolutnu vlast na prostoru Banovine i znatan uticaj na teritorijama koje je kombinovanjem etničkog, državno-istorijskog, ekonomskog, političkog "kriterijuma" nastojao da pripoji Banovini Hrvatskoj. U skladu sa tim bili su zahtevi za znatnom korekcijom granice na prostoru Bosne i Hercegovine (aspiracije na 13 srezova) i Vojvodine (2 sreza u Sremu), formiranjem sopstvenih vojnih snaga, sužavanjem nadležnosti države (u poslovima spoljne trgovine, finansija, saobraćaja, javne bezbednosti). Preuređenje države značilo je "otvaranje" srpskog pitanja.

PITANjE SRPSKE administrativne jedinice postavilo se istoga trenutka, kada je stvorena Banovina Hrvatska i usvojeno načelo "plemenskog" ili "etničkog omeđivanja". Tog trenutka su i najdosledniji zagovornici jugoslovenske zajednice digli svoj glas za stvaranje posebne srpske teritorijalne jedinice. Nisu u pitanju bili samo predstavnici srpske naučne, kulturne, ekonomske elite uključene u rad Srpskog kulturnog kluba, ljudi politički svrstani uz srpsku Udruženu opoziciju (Demokratska stranka, Narodna radikalna stranka, Savez zemljoradnika) već i angažovani intelektualci okupljeni oko časopisa "Napred" i biblioteke "Politika i društvo".

Politička nedoslednost hrvatske strane izazvala je srpsku reakciju i inicirala otvoreni zahtev za obezbećivanjem srpskog nacionalnog poseda. Srpski građanski političari su insistirali da proces konačnog državno-pravnog preuređenja zemlje bude izveden pre raspisivanja izbora.

Sporazum Cvetković-Maček je izazvao žestoke rasprave. Sgvaranje Banovine Hrvatske značilo je reviziju Ustava iz 1931. i uspostavljanje novog modaliteta unutrašnjeg uređenja. Sporovi su bili naročito oštri oko sudbine Bosne i Hercegovine, čijih je 13 srezova ušlo u sastav Banovine Hrvatske. Bilo je srpskih političara (Sava Kosanović) koji su smatrali da radi pojačanja srpskog stanovništva u sastav hrvatske jedinice treba da uđe i cela Vrbaska banovina. Hrvatska strana je nastojala da Bosna i Hercegovina dobije status autonomije, umanjene za srezove koji su pripali Banovini Hrvatskoj...

Radikali su se izjašnjavali protiv cepanja Bosne i Hercegovine i ukazivali da je suštinski podela Bosne i Hercegovine već otpočela.

* * * * * * * * * * *

U opticaju je bila ideja o formiranju "Krajine"

ZA NASTAJANjE POSEBNE vojvođanske jedinice agitovao je Duda Bošković. U tom nastupu imao je podršku hrvatskog pokreta koji je tražio pretvaranje Banata, Bačke i Baranje u zasebnu jedinicu ali, istovremeno, radio na izdvajanju hrvatskih srezova i opština iz njenog sastava i priključenja Banovini Hrvatskoj. Bilo je i onih koji su tražili formiranje posebne teritorijalno-političke jedinice "Krajina" (25 srezova nekadašnjeg bihaćkog i banjalučkog okruga sa 586.379 Srba, 250.613 Hrvata, 102.410 muslimana)... Za srpske političare bilo je važno da bude očuvana transverzala Dunav - Morava - Vardar. U nastojanju da, što pre, budu odrećeni srpski teritorijalni zahtevi prema Hrvatima i sprečene tendencije za zasebnim državno-pravnim položajem Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Crne Gore i Makedonije, izraćen je nacrt o organizaciji "Srpske zemlje".

Rad na projektu "Srpske zemlje" otpočeo je 24. novembra 1939. Intelektualci i političari bili su saglasni da je u pitanju "neodložna stvar" i da "Srpsku jedinicu treba obrazovati što pre". D. Cvetković je predlagao uspostavljanje "tri oblasti u okviru jedne srpske".

Profesori M. Ilić i M. Konstantinović su predlagali "zadržavanje banovina u okviru jedne srpske oblasti". Slobodan Jovanović je bio ubećen da obrazovanje srpske jedinice staje na put "autonomističkim težnjama pokrajina u srpskom delu (Makedonija, Vojvodina, Crna Gora, Bosna). Namesnik Ivo Perović je isticao da alternativu srpskoj jedinici predstavlja "srljanje u dualizam". Knez Pavle Karađorđević je mislio da Hrvati "ne mogu izdržati sami" i da, otuda celu zemlju, bez čekanja, treba organizovati "po jednom obrascu". U strahu od daljeg cepanja Srba Srpska pravoslavna crkva je inicirala nastajanje pokreta na nacionalno-verskoj osnovi. Za sve je bio karakterističan osećaj da su "Srbi razbijeni" i da ih treba "skupiti".

Profimedija, Arhiva Jugoslavije, Arhiv Srbije, Muzej Jugoslavije, Arhiv Beograda, porodica Pribićević, Dkumentacija „Novosti“ “Fejsbuk” i “Vikipedija”

Nacrt uredbe o organizaciji „Srpske zemlje“ nastao je tokom 1940. bez dogovora sa hrvatskom stranom

NACRT UREDBE o organizaciji Srpske zemlje nastao je tokom 1940. godine, bez dogovora sa hrvatskom stranom. Nacrt je predviđao da u sastav "Srpske zemlje", sa središtem u Skoplju, uću teritorije Vrbaske, Drinske, Moravske, Zetske i Vardarske banovine. U njenoj nadležnosti bili bi poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, fizičkog vaspitanja, pravde, prosvete i unutrašnje uprave. Bilo je predviđeno da zakonodavnu vlast u poslovima iz nadležnosti "Srpske zemlje" vrše kralj i Sabor zajednički. Preko Zemaljskog saveta kralj je trebalo da vrši upravnu vlast dok su sudovi, u kraljevo ime i na osnovu zakona, bili obavezni da vrše sudsku vlast. Banovine koje su ušle u sastav "Srpske zemlje" trebalo je da dobiju status posebnih oblasti - svojevrsnih upravnih i samoupravnih jedinica. U njihovoj nadležnosti trebalo je da budu poslovi iz banovinskog delokruga.. Veliki župan je trebalo da predstavlja političkog predstavnika zemaljske vlade u oblastima.

Prema dostupnim podacima komisija koja je izradila nacrt "Srpske zemlje" bila je mišljenja da Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Vojvodina, unutar srpske teritorijalne jedinice, imaju autonomni status. Nacrt je izrađen sa namerom "umirenja srpskog javnog mišljenja". [...] Rešenje koje je počivalo na konceptu postojanja tri nacionalna i teritorijalna individualiteta nailazilo je na otpor pristalica postojanja samostalne bosansko-hercegovačke jedinice. Nastajanje srpske teritorijalne jedinice, sa celokupnim zakonodavstvom i pravima koje uživa Banovina Hrvatska, predstavnici Zemljoradničke stranke su smatrali preduslovom stabilnog državnog života. Radikali su isticali da ne postoje ustavne prepreke za teritorijalno preoblikovanje države. Vođstvo HSS je nastajanje srpske teritorijalne jedinice i konačno preuređenje države uslovljavalo razrešenjem teritorijalnog spora srpske i hrvatske strane oko Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Napad Italije na Grčku i rat na Balkanu presudno su uticali da to pitanje nikada ne bude razmatrano u Ministarskom savetu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZA MENE JE ĐOKOVIĆ RIVAL: Tenisko čudo iz Srbije šokiralo javnost