DECA DIGITALNO PISMENIJA OD RODITELJA: Kako zaštiti najmlađe od zloupotreba na internetu (6)

Dragana Matović

23. 07. 2025. u 17:21

U Srbiji, prema istraživanjima UNICEF-a, čak 69 odsto dece barem jednomje pomoglo roditeljima da se "snađu" na internetu. Sa ovim procentom smorekorederi u Evropi, dok u Nemačkoj, recimo, tek 12 odsto dece "osposobljava" starije da surfuju po mrežama.

ДЕЦА ДИГИТАЛНО ПИСМЕНИЈА ОД РОДИТЕЉА: Како заштити најмлађе од злоупотреба на интернету (6)

Foto Shutterstock

Roditelji od dece traže pomoć oko instaliranja aplikacija, otvaranja naloga, rešavanja problema sa lozinkama, pa i oko toga kako se brišu kolačići iz pretraživača. Istraživanja pokazuju da je polovina roditelja u Srbiji nedovoljno informisana o podešavanjima privatnosti na društvenim mrežama. Većina ne zna da detetu može da se ograniči vreme na TikToku, da Jutjub ima posebnu verziju za decu, da "Gugl femili link" može da prati aktivnost deteta. Kako onda da objasne decu kako funkcioniše zaštita - blokada, prijave, filteri?!

- Pitanje nije da li je dete na internetu, već šta tamo radi i kroz šta prolazi, a problem je u tome što većina roditelja ne zna ni koje pitanje da postavi - kaže Biljana Lajović, specijalista školske psihologije za "Novosti". - U međuvremenu, deca rešavaju tehničke probleme odraslih, instaliraju im aplikacije za banke, sređuju podešavanja na Wi-Fi mreži, prevode mejlove. Postaju asistenti u digitalnom svetu, ali nemaju nikoga ko bi bio njihov vodič.

Foto Shutterstock

 

Sve ovo može da se protumači kao dokaz digitalne pismenosti najmlađih. Ali, kome dete da se obrati kada dobije poruke sa nepoznatog naloga na Instagramu, kada dobije link sa eksplicitnim sadržajem na TikToku ili kad počne da prima uvredljive poruke od druge dece? Roditelju koji ne zna ni kako se ulazi u podešavanja?!

- Deca se o ovim problemima radije poveravaju svojim vršnjacima nego odraslima, a najčešće se povlače u sebe - kaže Biljana Lajović. - Kada roditelj sazna šta se dešava, važno je da ne osuđuje dete, da ga ne pita šta je radilo, niti zašto se baš njemu to dogodilo, već da preduzme konkretne korake. Najgore što odrasli mogu da urade jeste da u besu obrišu poruke. Ružne poruke, fotomontaže i uvredljive fotografije treba sačuvati kao dokaz i podneti prijavu školi ili policiji.

Sajber-buling je digitalni oblik vršnjačkog nasilja - ponižavanje, pretnje i uvrede koje dete dobija preko poruka, komentara ili društvenih mreža, a prisutniji je nego što statistika pokazuje.

- U jednoj školi đaci su na društvene mreže postavili uvredljivu "fotomontažu" njihove školske drugarice - priča nam Biljana Lajović. - Deca su masovno počela da pišu negativne komentare. Razmišljali smo šta možemo da uradimo da joj pomognemo. Dogovorili smo se da jedan učenik objavi post u kome je napisao da je ona dobra drugarica jer je sa njim vežbala matematiku. Pozvao je druge da kažu nešto lepo o njoj. Ubrzo se pojavilo petnaestak pozitivnih komentara - deca su pisala da uvek deli užinu, da je pažljiva, da pomaže drugaricama. To je promenilo situaciju. Devojčica se smirila i stabilizovala, a ostala deca su iz ovog događaja izvukla važnu lekciju.

Deca prave vajber grupe, jedna drugima šalju preteće poruke, ismevaju ih na "hejt" (mržnja) stranicama - nalozima otvorenim s ciljem da se jedan učenik izloži podsmehu i uvredama svojih vršnjaka. Na tim stranicama se postavljaju "lažne" fotografije, pišu pogrdni komentari, a deca se podstiču da aktivno učestvuju u ponižavanju.

- Učenike često isključuju iz "vajber" grupa, zatim ih ponovo ubacuju, samo da bi videli šta se sve o njima piše - kaže Emina Beković iz Nacionalnog kontakt centra za bezbednost dece na internetu. - Taj ciklus ponižavanja može da traje danima. I za razliku od nasilja u školi, ovde ne postoji pauza - internet je tu 24 sata.

Jedna od najopasnijih strana digitalnog vršnjačkog nasilja jeste anonimnost koju internet pruža. Deca se kriju iza lažnih profila, ubeđena da ne mogu biti otkrivena. Zato se lakše odlučuju da vređaju, maltretiraju, izoluju.

- U realnom svetu, dete bi možda stalo kada vidi suze ili tugu vršnjaka, ali na internetu taj kontakt ne postoji - ističe Beković. - Počinilac ne vidi žrtvu, ne saoseća s njom, ne shvata razmere posledica. Posledice, međutim, nisu virtuelne i mogu da budu jako opasne. Deca koja trpe sajber buling često se povlače u sebe, prestaju da komuniciraju, postaju nesigurna, tužna.

Ivica Mladenović, načelnik Klinike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu upozorava da društvene mreže nisu samo sredstvo za manipulaciju, već i direktan povod za teške psihijatrijske bolesti:

- I u Srbiji je bilo slučajeva gde su eksplicitni snimci maloletnika kružili preko društvenih mreža. Deca su dospevala u teška depresivna stanja, a neka su, nažalost, izvršila samoubistvo. Suština je da zaštitimo decu. I da prestanemo da se pravimo da se ništa ne događa. Ne mislim da je internet nešto loše, ali je previše moćan da bismo ga ostavili u dečjim rukama. Umesto da se sistem usmeri na prevenciju psihijatri u slučajevima sajber bulinga postaju požarna služba.

Objavljena fotografija - ostaje

 

- IMALI smo slučaj u kom su deca iz istog razreda preuzela fotografije devojčice sa Instagrama i Fejsbuka, pa uz pomoć veštačke inteligencije napravila slike na kojima izgleda kao da je bez odeće - kaže Nemanja Pokimica, načelnik Odeljenja za suzbijanje štetnih i nedozvoljenih sadržaja na internetu u Upravi za tehniku Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala MUP. - Te slike su potom delili u grupama. Postoje brojni alati za manipulaciju slikama. Fotografija lako može da završi na pornografskim sajtovima u Americi, Aziji, a kada uđe u sistem gotovo je nemoguće obrisati je. Zato savetujem roditeljima da ne dele fotografije dece na društvenim mrežama. Jedan klik može da napravi hiljadu kopija.

Sve više je slučajeva i "ekonomske eksploatacije dece na internetu". Lažne nagradne igre, aplikacije koje traže broj telefona ili adresu, obećanja o većoj vidljivosti na mrežama - sve to deci deluje kao igra, a služi za prikupljanje ličnih podataka i novca. Često se baš preko influensera koji imaju maloletnu publiku promovišu platforme koje prikupljaju osetljive informacije, a deca u želji za popularnošću pristaju na sve, pa i do uplata novca.

- Deca moraju da nauče kako da ne otvaraju sadržaje koje nisu tražila, kako da ih prijavljuju provajderima, da ne veruju svakom linku - kaže Lajović. - Moraju da znaju da je "fišing" oblik digitalne prevare u kojem "napadač" pokušava da prevari žrtvu da dobrovoljno otkrije svoje lične podatke poput korisničkog imena, lozinke, broja kreditne kartice ili JMBG. To se obično radi putem lažnih poruka, mejlova ili sajtova koji liče na zvanične - banka, škola ili društvena mreža. Najčešće počinje porukom tipa: "Vaš nalog će biti obrisan ukoliko ne potvrdite podatke" ili "Osvojili ste nagradu, kliknite ovde da je preuzmete". Deci treba objasniti korak po korak zašto moraju da vode računa ko je sa druge strane ekrana.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KAKO JE OZI OZBORN POMOGAO SRBIJI: NJegov humani gest se još uvek pamti