DECA ZA PRIJATELJA BIRAJU MAŠINU: Kako da zaštitimo najmlađe od zloupotreba na internetu (7)

Dragana Matović

24. 07. 2025. u 10:59

KAD dete otvori internet, ono više ne pretražuje već pita. Ne unosipojam u pretraživač, nego vodi dijalog. I taj dijalog nije suvoparan, već ispunjen emocijama. Pita šta da obuče, kako da reaguje u određenimsituacijama, otkriva svoja osećanja prema drugim osobama. Od druge stranene dobija samo odgovor, već pažnju, podršku i uverljivu simulacijuempatije. Veštačka inteligencija (AI) mu se obraća kao prijatelj, odgovara bez ironije, strpljivo, sa razumevanjem. A za dete, to jedovoljno. Ono počinje da veruje.

ДЕЦА ЗА ПРИЈАТЕЉА БИРАЈУ МАШИНУ: Како да заштитимо најмлађе од злоупотреба на интернету (7)

Foto Shutterstock

- Deca znaju da roditelji manje znaju od digitalnog asistenta - kaže Petar Vasić, stručnjak za digitalni marketing. - Ako on postane važniji od roditelja, učitelja, prijatelja, onda smo izgubili ne samo tehnološki primat, već i poverenje. Generacija zed je jahala Divljim zapadom društvenih mreža, dok će alfa odrastati u uređenijem, ali daleko sofisticiranijem digitalnom okruženju. Problem više neće biti javno sramoćenje na mreži, već nevidljivo oblikovanje svesti.

Naizgled benigni razgovor s AI, upozorava naš sagovornik, može imati dugoročne posledice po sistem vrednosti. Jer taj "prijatelj" zna da prilagodi ton, boju, ritam - i zna sve o svom korisniku. Deca odrastaju sa najmoćnijim alatom u istoriji, ali bez uputstva za upotrebu.

- Deca koriste veštačku inteligenciju kao operativni sistem, kao što smo mi koristili Windows - kaže Vasić. - To je njihova polazna tačka na internetu. Oni ne otvaraju klasičan pretraživač, već razgovaraju sa entitetom koji odgovara na razna pitanja. I to više nije alat. To je entitet koji ih, vrlo brzo oslovljava, na njihova pitanja odgovara, razgovara, pamti šta mu je rečeno. Deca se vezuju za njega kao za čoveka, možda i prisnije. Njemu veruju više nego odraslima.

Foto Shutterstock

 

Studije pokazuju da deca od pet do 12 godina već posle kratke interakcije AI modele doživljavaju kao prijatelja. Veruju da je pametan, zabavan, koristan. Razgovor sa AI liči na ono što dete očekuje od odnosa sa njemu bliskim osobama. Psiholozi u tome vide opasnost, jer dijalog sa mašinom postaje deo njihovog unutrašnjeg sveta.

- Nije reč samo o traženju pomoći u rešavanju zadatka, već o dijalogu, poverenju, identifikaciji. Kada dete pita: "Šta da kažem devojčici u koju sam zaljubljen?", "Kako da oprostim drugu?", "Šta da igram večeras?" - ono ne dobija samo informaciju. Dobija pažnju. I potvrdu. Kad roditelji deci zabrane da koriste kompjuter, oni mu ne uskraćuju igricu, već druženje sa najboljim prijateljem - dodaje Vasić.

U Srbiji ne postoje jasna pravila u školama, roditelji malo znaju o veštačkoj inteligenciji. Nastavnici najčešće sami istražuju.

- Kada dete razvije odnos sa AI sistemom, kome veruje više nego ljudskom biću, teško da će iko moći da ga uveri u suprotno. Umesto da bude samo pomoćnik, AI postaje vaspitač, drug, ispovednik. A to poverenje biće iskorišćeno. Ne nužno zlonamerno. Ali svakako komercijalno. Zamislite da vam je najbolji prijatelj sistem koji nije neutralan - već ima agendu. Ta agenda nije moralna, nego komercijalna. Prijatelj koji će vam, uz osmeh, tražiti novac da biste ga više viđali. Ili da ispunite određene uslove da bi vam rekao šta misli. Takva vrsta odnosa je opasna, a ni mi odrasli je još ne razumemo - upozorava Vasić.

Veštačka inteligencija deluje kao da je ličnost, ali - nije. Dete, međutim, tu razliku ne primećuje.

- Deca pitaju ChatGPT kako da napišu sastav, kako da reše zadatak, ali i kako da se izbore sa ljubomorom, sramom, strahom. Kada sistem na to odgovori, on preuzima deo uloge koja je nekada pripadala odraslima. Uči dete kako da misli, kako da oseća, koga da sluša. I radi to uverljivo - kaže Vasić. - AI uvek ima odgovor na dečje pitanje, čak i kad nešto ne zna, vešto izmisli. Rizik nije u pogrešnom odgovoru, već u iluziji razumevanja. A deca, kao najmlađi korisnici, ne umeju da razlikuju iskrenost od simulacije. Za dete je AI duh iz lampe koji odgovara na sve njegove želje, ima odgovor na sva pitanja, nikad ih ne kritikuje, niti osuđuje. Zna više od roditelja i polako preuzima njihovu ulogu - autoriteta.

Američke pedijatrijske i psihijatrijske asocijacije već neko vreme zahtevaju da se uvedu obavezna upozorenja na AI platformama, naročito onima koje koriste deca. Kao razlog, oni navode da su u testovima neki botovi u 30 odsto slučajeva ohrabruju samopovređivanje, ne razumevaju sarkazam, ne prave razliku između mašte i namere.

- Dete ne zna da ih testira. Ono pita, veruje i pamti. Bez filtera. AI alati još ne prave razliku između humora i rizika, a za dete, sve što deluje sigurno - jeste sigurno - naglašava Vasić. - Ali, nemamo izbora. Ako ne koristi AI, dete će zaostajati za svojim vršnjacima, biće sporije, manje snalažljivo, ismejano. Veštačka inteligencija postaje standard. Odstupanje od tog standarda kažnjavaju vršnjaci. Ali, ako ga upotrebljava bez objašnjenja, izgubiće osećaj šta je stvarno, a šta nije. To je šah-mat situacija. U svetu u kome više niko nema vremena da sasluša drugog, AI je uvek tu. I baš zato, odrasli više nego ikada moraju biti prisutni.

Lako do gotovih rešenja

- NE znaju ni odrasli kud će nas odvesti veštačka inteligencija - ističe klinički psiholog Vlajko Panović. - Ono što je već počelo da se primenjuje je da deca koriste veštačku inteligenciju za rešavanje nekih problema, matematičkih, ili posebno kod lektire. Ako se pravilno koristi, AI može da ima upotrebnu vrednost, ali vreme će to pokazati, mislim da niko ne naslućuje koje su razmere, mogućnosti, zloupotrbe ili kako god. Deca se emotivno vezuju, jer veštačka inteligencija im omogućava da najbrže dođu do rezultata. Lako dobiju gotova rešenja, i na "Jutjubu" i "Guglu" oni moraju da traže tematski. To je sporije i dosadnije u odnosu na VI. Deca će brzo biti "navučena" na zloupotrebu ili korišćenje VI baš zbog te upotrebne vrednosti.

Već pola godine aktuelni su pokušaji prevare predatora uz pomoć veštačke inteligencije. Uz pomoć nje može da se imitira glas. Vasić opisuje scenario u kom dete dobija poziv od "oca" ili "brata" koji mu traži hitnu uplatu ili poverljiv podatak. Glas zvuči stvarno. Poruka stiže preko poznate aplikacije. A dete veruje. Rešenje koje naš sagovornik predlaže je jednostavno: uvođenje porodične šifre. Jedna reč koju zna samo porodica.

- Ako ne znaš, nisi ti - kaže Vasić. - Moraće da postoji i dogovor da se neke stvari nikad ne pišu u porukama. VI će uskoro moći da pročita sve što je javno i da odglumi svakog od nas. Ali većina roditelja ni ne sluti da je takva opasnost stvarna. A deca će biti prva meta. Jer ona nemaju razvijen osećaj sumnje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KAD SE PLOVI SRCEM, DRINA OSTAJE ČISTA: Fondacija Mozzart u velikoj eko-akciji na Drinskoj regati