KORENI ZOVU: Anđela iz Luksemburga vratila se u Ivanjicu zbog topline doma

В. Н.

09. 09. 2025. u 15:31

ŠEST godina života u Luksemburgu naučile su Anđelu Milutinović iz Ivanjice disciplini i tačnosti, ali su je i podsetile koliko topline i bliskosti nosi svakodnevica u Srbiji. Posle iskustva u jednoj od najuređenijih evropskih zemalja, odlučila je da se vrati kući, tamo gde osmeh i spontana reč znače više od pravila i sistema.

КОРЕНИ ЗОВУ: Анђела из Луксембурга вратила се у Ивањицу због топлине дома

Foto: Privatna arhiva

Život u Luksemburgu, ističe Anđela, ostavio je trag koji će nositi celog života. Anđela Milutinović iz Ivanjice, student završne godine Poljoprivrednog fakulteta, odlučila je da se oproba u ugostiteljstvu i da izbliza oseti kako izgleda život u jednoj od najuređenijih zemalja Evrope.

- Radila sam u restoranu, okružena ljudima različitih nacionalnosti i kultura. Kroz taj posao naučila sam koliko disciplina, tačnost i posvećenost mogu da oblikuju svakodnevicu - ističe Anđela. Danas se i dalje bavi ugostiteljstvom, ali na svom terenu u Srbiji, gde se oseća kao kod kuće među svojim ljudima.

Šest godina boravka u Luksemburgu pokazale su kako izgleda sistem u kojem sve funkcioniše.

- Javni prevoz je tačan u minut, ulice su čiste, ljudi uredni i posvećeni poslu. Grad odiše sigurnošću i tišinom, a društvo je organizovano tako da svakome pruži stabilnost.

Ipak, ono što se na početku činilo kao prednost, kasnije je postalo teret.

- Ta tišina vremenom mi je postala preglasna. Ljudi su korektni, ali distancirani. Razgovori se retko preliju u bliskost, a prijateljstva se grade sporo i uz oprez - ističe Anđela.

- Nedostajala mi je ona srpska spontanost, kada neznanac u redu za hleb prozbori šalu, kada se komšija seti da pita kako si, kada se razgovor vodi više srcem nego pravilima.

Za Ivanjčanku Anđelu, poređenje dve zemlje jasno je:

- Luksemburg ima red, ali Srbija ima toplinu. Možda ovde svakodnevica ume da bude neuredna, a život izazovan, ali naša srdačnost i iskrenost daju posebnu vrednost.

Svojim rečima, dodaje da odluka nije bila teška:

- Zato sam se vratila. Moj dom je tamo gde osećam da pripadam, među ljudima koji žive otvorenog srca, gde se svaki osmeh računa i gde svaki dan nosi smisao, u zemlji koja, uprkos svim manama, ima dušu.

Iskustva poput Anđelinog podsećaju da je važno ceniti ono što imamo. Red i stabilnost jesu vredni, ali toplina doma i zajedništvo ostaju najveće bogatstvo koje Srbija treba da čuva i neguje.

(Srpskiugao)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja

MOJ tata se ljutio na mene, govorio je, ja sam odatle otišao, a ti se vraćaš, ali ja sam odlučila i na kraju je život tako sve uredio da na mestu u planinskom selu Vlase, gde je njegova majka Ljubica odgajala trojicu sinova i jednu kćer, to sada radim i ja - započinje svoju po mnogo čemu neobičnu priču tridesetšetogodišnja učiteljica Aleksandra Ljubić, književnica, slikarka, supruga, odbornica u skupštini grada i, kako kaže, najvažnije mama Darka (14), Đorđa (10), Veljka (8) i Marijane (7).

10. 01. 2026. u 15:08

Komentari (0)

KRAJ: Z1 ukida emitovanje ustaške emisije Bujica