"MILOSRDNI ANĐEO" 78 DANA KOSIO NAŠE ANĐELE: Na današnji dan pre 27 godina počela je NATO agresija na SRJ

В. Н.

24. 03. 2026. u 06:45

NA današnji dan, pre 27 godina, počela je NATO agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju, a za 78 dana bombardovanja poginulo je gotovo 2.500 ljudi, a među žrtvama je bilo 89 dece.

МИЛОСРДНИ АНЂЕО 78 ДАНА КОСИО НАШЕ АНЂЕЛЕ: На данашњи дан пре 27 година почела је НАТО агресијa на СРЈ

Foto D. Milovanović

Odluka o bombardovanju suverene zemlje doneta je bez odobrenja Saveta bezbednosti UN.

Naredbu je tadašnjem komandantu savezničkih snaga, američkom generalu Vesliju Klarku, izdao generalni sekretar NATO Havijer Solana, a SRJ je napadnuta pod izgovorom da je krivac za neuspeh pregovora u Rambujeu o budućem statusu pokrajine Kosovo i Metohija.

Sirene za vazdušnu opasnost prvi put su se oglasile 24. marta 1999. u 19.45, kada je počelo bombardovanje.

Foto: Novosti

Devetnaest zemalja Alijanse počelo je bombardovanje sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, podržane strateškim bombarderima koji su poleteli iz baza u zapadnoj Evropi, a kasnije i iz SAD. Gađane su, najpre, kasarne i jedinice protivvazdušne odbrane Vojske SRJ u Batajnici, Mladenovcu, Prištini i na drugim mestima.

Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti, a procenjuje se da je za to vreme na našu zemlju izručeno oko 15 tona osiromašenog uranijuma. Centralna državna ceremonija povodom 27. godišnjice NATO bombardovanja biće održana večeras u Vranju.

Foto: D. Zečević

Anđelka sa majkom Marijom Tošović

"MILOSRDNI ANĐEO" KOSIO NAŠE ANĐELE

NAJMLAĐA žrtva NATO agresije je jedanaestomesečna Bojana Tošović, koja je poginula uoči Vaskrsa, 11. aprila 1999, prilikom bombardovanja Merdara kod Kuršumlije.

 Foto Privatna arhiva

Sanja Milenković

Dvogodišnji Marko Simić nastradao je od bombi koje su pale na centar Novog Pazara. U Varvarinu je prilikom granatiranja mosta preko Velike Morave poginula petnaestogodišnja Sanja Milenković, učenica Matematičke gimnazije u Beogradu.

Bombe su prekinule i mladalačke snove Gordane Nikolić i Milana Ignjatovića iz Vladičinog Hana. Milan je želeo da studira pravo u Kragujevcu. Gordana je želela da ga sledi.

- Ne zamerite na rukopisu, ovo piše drhtava ruka majke koja je pre devet meseci grlila sina, a sad olovku i papir i piše slovo bola - pisala je "Novostima" Milanova majka Verica Ignjatović.

Foto: Privatna arhiva

Marko Simić

- Od 11. maja bol je jedino što osećam. U srcu majke koja izgubi čedo za druge osećaje nema mesta. Milan i Gordana bili su gimnazijalci. Još deca. Znam da mi dete ne mogu vratiti, ali neka ceo svet čuje kako su njih dvoje, zaljubljeni i zagrljeni, postali meta saveznika bezumlja.

Bombe nisu birale ni po nacionalnosti ni po veri. Projektili NATO pogodili su 14. aprila Majino naselje kod Đakovice, u kome su utočište našli Srbi izbegli iz Hrvatske. U barakama su ubijeni Ivan Ivančić (7) i Marko Ivanović (3). NATO projektili pogodili su 1. maja oko podneva autobus "Niš ekspresa", 18 kilometara severno od Prištine, dok je prelazio most u Lužanima. Tada je ubijeno najmanje 60 osoba, među kojima i 15 dece. Nenad Spasić iz Niša ubeležio je 7. maj 1999. u svoj crni dnevnik. NATO bombe ubile su njegovu suprugu Ljiljanu i nerođeno dete. 

Ana i Ivan u vozu smrti

Foto: Privatna arhiva

DAN posle tragedije bio sam ovde, da tražim bar nešto što je pripadalo Ani i Ivanu, i u svemu video mnogo tužne simbolike. Uvek smo, u svojim novčanicima, nosili naše fotografije. Zamislite, u tom gotovo sprženom vagonu pronašao sam Ivanov ranac koji mi se raspadao u rukama. Izvadio sam novčanik i otvorio ga. Navrle su mi suze na oči i sav sam se naježio. Njegova je slika izgorela, a moja ostala čista...

Ovo je za "Novosti" ispričao Milan Marković, brat i dever dvadesetpetogodišnjaka Ivana i Ane Marković, koji su bili među najmanje 15 žrtava jezivog zločina NATO počinjenog 12. aprila 1999, na drugi dan Vaskrsa, u Grdeličkoj klisuri, kada su projektili Alijanse raketirali međunarodni putnički voz 393 na relaciji Beograd - Niš - Skoplje. Teško, sa bolom u glasu, Milan kaže i da se članovima porodica nastradalih čini kao da se sve juče desilo.

Milica na Tašu

NEPOSREDNO po završetku bombardovanja, "Večernje novosti" su podigle spomenik nastradaloj deci. Obeležje je postavljeno u Tašmajdanskom parku, a uradio ga je vajar Ostoja Balkanski. "Nezaboravnik" sa epitafom: "Bili smo samo deca" izrađen je po liku trogodišnje Milice Rakić, koja je poginula u svom domu u Batajnici, 17. aprila 1999.

Foto: Privatna arhiva/ M. Anđela

Bronzana skulptura devojčice je ubrzo nestala, a beogradske vlasti su tek 2015. sa našim listom i Livnicom "Jeremić" postavile novu skulpturu. Tada je spomenik osvetljen, obezbeđen i ubeležen u registar Zavoda za zaštitu spomenika. 

- Ostali smo bez najmilijih i njih nama niko ne može da vrati, a da li će pravda, da li će kazna stići one koji su nam ih oduzeli, ne znam. Vi znate i kakve su sve konstrukcije pravljene posle ovog zločina da bi se opravdali za zlo i mučko ubijanje civila. Jeste ljudski praštati, ali za ovako nešto, to je baš teško. Ja, lično, niti sam oprostio, niti sam zaboravio - sa suzama u očima kazao nam je Milan. 

 

Tri Nadine žive rane

TUGA je svakim otkucajem srca sve veća za mojim sinovima Srđanom i Bobanom, koji su poginuli na Kosovu i Metohiji 1999. godine, za sinom Goranom kome je srce prepuklo od tuge za tragično nastradalom braćom, za suprugom Dragoljubom koji im se priključio u nebeskom stroju. Obilazim njihove humke i čekam trenutak da im se i ja konačno pridružim.

Foto: G. Ćirović

Ovako je svoju zlu sudbinu za "Novosti" opisala Kraljevčanka Nada Milić, koju je zadesila nezamisliva tragedija u vreme i posle NATO zločina nad Srbijom. U proleće te ratne godine, Nada i njen suprug Dragoljub su za samo desetak aprilskih dana ostali bez svojih blizanaca Srđana i Bobana, dvadesetšestogodišnjih oficira tadašnje Vojske Jugoslavije (VJ), koji su časno dali svoje živote braneći otadžbinu od agresora i terorista takozvane OVK.

I, kao da to nije bilo dovoljno, godinu kasnije ostali su i bez najstarijeg sina Gorana (27). Tugujući za svojim "sokolovima polomljenih krila", kako je nazvao spomen-knjigu u kojoj je ispovedio svoju patnju, potom je preminuo i njihov otac Dragoljub, ostavljajući Nadu samu, među uspomenama. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUSIJA U ŠOKU: Dobila vesti iz Amerike koje uopšte nije očekivala