SRBI U HRVATSKOJ 1945-1991: Istorija Srba koja je bila puna nasilja i obmana

ISTORIJA srpskog naroda u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u prošlom veku bila je puna nasilja i obmana.

Foto arhiva

Ispod raznih ideoloških naslaga i fraza, kao što je bilo "bratstvo i jedinstvo", međunacionalni problemi su tinjali i uveliko se umnožavali. Izjednačavanjem hrvatskih i srpskih zločina iz Drugog svetskog rata, nije izvršen proces deustašizacije kod znatnog dela hrvatske nacije. Neiskorenjen šovinizam je ciklično izbijao, ali su te pojave skrivane od šire javnosti. Položaj Srba u Hrvatskoj dugo je bio politička tabu tema. Partijsko rukovodstvo ove republike nije se držalo odluka ZAVNOH-a i "Rezolucije" usvojene na Kongresu Srba, održanom 1945. godine u Zagrebu, ni u ratu, niti u mirnodopskom socijalističkom periodu od 1945 do 1990. godine.

Još u toku rata, naročito posle osnivanja ZAVNOH-a i Drugog zasedanja AVNOJ-a, otvoreno je pitanje o položaju Srba i njihov politički status u okviru Hrvatske. Od prvog dana u igri su bile dve opcije - autonomija ili stvaranje "Srpskog kluba vjećnika ZAVNOH-a". Pobedila je druga opcija i "Klub" je formiran 12. januara 1944. godine. Problem položaja Srba u ovoj republici javio se i odmah posle oslobođenja prilikom rasprave o novom ustavnom uređenju čitave zemlje i Hrvatske i nagovestio duboke političke suprotnosti u srpsko-hrvatskim odnosima.

Foto arhiva

Partijski vlastodršci u Zagrebu su planski ekonomski zapostavljali ova područja. Industrijalizacija koja je zahvatila celu Jugoslaviju jednostavno je preskočila Baniju, Liku, Kordun, Dalmaciju, krajeve koji su dali ogroman doprinos u narodnooslobodilačkoj borbi. Prve posledice u poratnom periodu su bile glad, zarazne boleštine, nemogućnost zapošljavanja.

Takva politika je dovela do pojačanog iseljavanja u veće gradske centre, i ispraznila etničke teritorije srpskog naroda. Trend neulaganja u razvoj nekadašnjih ustaničkih krajeva rezultirao je odlaskom mladih generacija i njihovom asimilacijom u jakim gradskim centrima.

Pokušaj srpskih ministara u hrvatskoj vladi, najuglednijih partizanskih rukovodilaca (Rade Žigić, Dušan Brkić, Stanko Opačić, Bogoljub Rapaić, Stevo Zečević, Dušan Egić...), da se izmeni takav odnos, završen je njihovom ostavkom, a potom hapšenjem pod optužbom da su neprijatelji države.

Foto arhiva

Predlog Moše Pijade za uvođenje autonomnih oblasti na tlu republike Hrvatske u nacrtu ustava iz 1946. glatko je odbijen. Za vreme porasta hrvatskog nacionalizma u Hrvatskoj 1970. obnovljena je ova ideja. Istovremeno u hrvatskom Saboru i Saveznoj skupštini podnet indentičan dokument da se Srbima na prostoru Krajine garantuje teritorijalna autonomija.Predlagači, narodni poslanici, imali su na umu da su neke garantovane političke i kulturne tekovine postepeno i lako ukidane. Ukinut je prvo Klub vjećnika Srba u Saboru Hrvatske, list "Srpska riječ" i časopis "Prosvjeta". Ukinut je potom Etnografski muzej Srba u Hrvatskoj, a početkom šezdesetih i posebno odeljenje sa tematskom postavkom u Etnografskom muzeju Hrvatske.

Foto arhiva

Pogoršane društvene prilike u Hrvatskoj Srbe su podsećale na egzistencijalne pretnje koje su trajale od 1939, kada je formirana Hrvatska banovina, pa do kraja postojanja Pavelićeve ustaške države 1945. godine.

Uvođenjem višestranačja srpskom narodu je ukinuta konstitutivnost, dolazi do rehabilitacije ustašluka, što je isključilo mogućnost zajedničkog življenja. Raspadom Jugoslavije i stvaranjem samostalne države Hrvatske, Srbi doživljavaju potpunu nacionalnu diskriminaciju i ugnjetavanje, što je završilo ratom, te planskim progonom i iseljavanjem.

CEO DODATAK "SRBI U HRVATSKOJ 1945-1991." ČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU "VEČERNjIH NOVOSTI"!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije