GLEDAJU NAS POPREKO ČIM ČUJU DA SMO IZ JABUKOVCA: Na današnji dan pre 19 godina Nikola Radosavljević ubio 9 meštana i zavio selo u crno

NA današnji dan pre 19 godina Nikola Radosavljević, Jabukovčanin na privremenom radu u Austriji, ubistvom devetoro meštana, zavio selo u crno.

ГЛЕДАЈУ НАС ПОПРЕКО ЧИМ ЧУЈУ ДА СМО ИЗ ЈАБУКОВЦА: На данашњи дан пре 19 година Никола Радосављевић убио 9 мештана и завио село у црно

Foto O. Radošević

Za manje od sat vremena, 27. jula 2007. godine, tridesetdevetogodišnji Jabukovčanin Nikola Radosavljević, gastarbajter iz austrijskog Hinberga, ubio je devetoro svojih komšija i teško ranio dvoje meštana, zauvek promenivši život sela.

Devetnaest godina kasnije, Ulica Albanske spomenice ponovo je mirna. Tek poneki prolaznik remeti tišinu, ali su pojedina domaćinstva ostala pusta. Među njima je i kuća Nikole Radosavljevića, zarasla u korov i bez života. Njegova deca odavno više ne dolaze u Jabukovac.

Na prvi pogled selo je nastavilo dalje, ali njegovi stanovnici kažu da postoje rane koje vreme nije zalečilo. Najteže je, pričaju, nositi teret mesta iz kog dolaze.

-Čim kažemo da smo iz Jabukovca, primetim da se ljudima promeni pogled. Odmah nas gledaju drugačije. Kao da je celo selo ostalo upamćeno samo po tome, a ne po ljudima koji ovde žive - kaže jedan od meštana.

Foto Privatna arhiva

Kao da jedna rana nije bila dovoljna, 7. avgusta 2019. godine Jabukovac je ponovo dospeo na naslovne strane zbog četvorostrukog ubistva u zaseoku Velja Vratne. Iako su okolnosti dva zločina bile potpuno različite, u javnosti je Jabukovac ponovo postao sinonim za tragediju.

-Verujem da bi svako od nas voleo da se Jabukovac pamti po nečemu sasvim drugom. Mi smo vredni domaćini. Imamo svoju tradiciju, vlašku kulturu i običaje, plodne njive i šume. Ovde ljudi žive od svog rada, obrađuju zemlju, podižu porodice i bore se da sačuvaju selo. Voleo bih da nas po tome prepoznaju, a ne po onome što se dogodilo pre gotovo dve decenije – kaže naš sagovornik.

Posle zločina koji su zauvek promenio istoriju ovog mesta, meštani ne traže da se ono što se dogodilo zaboravi. Žele samo da Jabukovac jednog dana bude poznat i po životu koji se u njemu svakodnevno odvija, a ne isključivo po tragedijama koje su ga obeležile. Za njih, 27. jul 2007. nije samo datum iz crne hronike.

- Tih dana su oko naših salaša goreli požari. Svi smo bili zabrinuti da nam ne izgore torevi u kojima su naši stari nekada čuvali stoku. A onda se desilo ovo nezamislivo. Mislim da svako od nas i dan-danas pamti taj dan po detaljima, gde smo bili, šta smo radili, ko nam je javio da neko u selu puca, ko je ubijen, ko ranjen. I više ništa nije bilo isto. 

Meštani su kasnije pričali da je sve počelo nakon svađe Nikole Radosavljevića sa suprugom Jelenom, koju je pretukao. Ona je, kako je kasnije svedočila, uspela da pobegne kod komšinice Ilinke Vanković, verujući da je njen život, kao i život njene dece, ugrožen.

Foto: RTS

Nikola Radosavljević 

KRVAVI POHOD KROZ SELO

Pre nego što je krenuo u krvavi pohod, Radosavljević je skočio u bunar, iz kojeg se, prema svedočenju njegovog komšije Dragoslava Bađikića, gotovo sam izvukao. Bio je ubeđen da su mu u bunar bačene “mađije”, u koje je verovao i od kojih se „štitio“ crvenim koncem. To mu je, pričao je kasnije i njegov otac Petar, potpuno pomutilo um. Ubrzo potom počeo je da prolazi kroz selo sa oružjem i redenicima municije oko ruke.

Prve žrtve pomahnitalog ubice bile su i njegove prve komšije, Veljko Đorđević (58), njegov sin Dragan (22) i tašta Marina Kutkuregović-Barbucić (75), koje je ubio sa petnaestak metara daljine dok su bili na spratu svoje kuće. Telo ove starice pronađeno je na stepenicama. Jedina je iz te kuće preživela Veljkova ćerka Sanja, koja kao doktor medicine danas živi i radi u Nemačkoj.

Branislava Borongića (58) i njegovu tri godine mlađu suprugu Draginju Nikola je ubio je maltene na kućnom pragu. Sreće, potom, stariju ženu i na vlaškom je pita da li se bavi magijom. Pošto je odrečno odgovorila, pušta je. Puca na rođaka Peru Vujića i ranjava ga, a potom hladnokrvno ubija Srđana Bađikića (15). Srđanovog oca, Sinišu (36) pokosio je kad je  pritrčao da spasi sina. Ubio je potom Branislava Badejevića (30) na čije je pitanje: “Komšija šta to radiš”, odgovorio sa: “Ubijam i sve ću da vas ubijem”, a zatim ranjava komšinicu Vanucu Badejević. Kraj sina je u tom trenutku bila majka Ljubinka Njegrić.

Na kućnom broju 71. pucao je u ubio Persu Jelicu Banković dok je prostirala veš na terasi. Nastavljajući krvavi pohod  sreće jednog mladića koji ga je upitao šta radi. Kaže mu da ćuti ili će i njega ubiti. Starca koji je prošao pored njega nije primetio jer je punio pušku.

Svoju poslednju žrtvu, Aniku Čogić (62), taštu svog rođenog brata Novice, pomahnitali ubica, ubio je u i tokom noći uhapšen kod porodične grobnice gde je pokušao da se ubije.

Foto: O. Radošević

Kuća ubice Nikole Radosavljevića u noći zločina

"KAZNA" U PSIHIJATRIJSKOJ USTANOVI

Nikola Radosavljević danas nije u zatvoru. Na suđenju koje je usledilo nakon zločina utvrđeno je da je bio neuračunljiv i da u trenutku izvršenja dela nije bio svestan svojih postupaka, jer je bolovao od akutne paranoidne psihoze. Smešten je u psihijatrijsku ustanovu, gde se nalazi pod stalnim nadzorom. Od 2008. godine je u Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti „Gornja Toponica“.

Za Jabukovčane, međutim, razlika između zatvorskih zidova i ustanove u kojoj se nalazi nije velika. Važno im je, kažu, da se čovek koji je zauvek promenio njihovo selo više nikada ne vrati među njih.

- Čujem da ponekad zove komšije. Otac i majka su mu preminuli, duboko nesrećni zbog svega što se dogodilo. Supruga i deca više ne dolaze u Jabukovac. Kažu da otežano priča, valjda zbog lekova, da se raspituje za ljude – pričaju meštani.

Devetnaest godina kasnije, Jabukovac i dalje živi sa posledicama 27. jula 2007. Neke rane su zarasle, neke kuće ostale su prazne, ali sećanje na one kojih više nema nije nestalo. U domu porodice Bađikić, gde je tog dana stradao petnaestogodišnji Srđan, život je ipak pronašao svoj put. Radost je kasnije uneo njegov brat Sebastijan.

Meštani Jabukovca kažu ne mogu da promene prošlost. Ne mogu da vrate svoje komšije, niti da izbrišu dan koji je zauvek ostao urezan u istoriju sela.

-Jedino što nam je preostalo je da ih se sećamo, da im se ime spomene na bogosluženjima i da se borimo da nas drugi pamte po ljudima koji su ostali, po životu koji se nastavio i po svemu onome što ovo selo jeste – kaže naš sagovornik.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

NESTAO PRE 20 GODINA, PRONAĐEN MRTAV U ŠIBLJU: Telo identifikovano po zubima, MISTERIJA i dalje nije rešena