NA TI SA ŽIVOTOM: Devet decenija od rođenja Brane Crnčevića koji je ostavio veliki trag u srpskoj književnosti i politici

Zoran Avramović

28. 02. 2023. u 15:55

SEĆAŠ li se, čitaoče, aforizama iz vremena titoizma: "Pre rata nismo imali ništa, a onda su došli Nemci i uništili sve", ili: "Kult ličnosti je polovina kulta dvoličnosti".

НА ТИ СА ЖИВОТОМ: Девет деценија од рођења Бране Црнчевића који је оставио велики траг у српској књижевности и политици

Foto S. Sarić

Napisao ih je književnik koga je reč baš htela; pisana jednako kao i govorna. Nije Brana Crnčević pisao samo aforizme. Dar mu se raširio u gotovo sve pisane žanrove. Počeo je kao novinar u listovima "Jež" i "Duga", kasnije piše kolumne u dnevnim i nedeljenim novinama. Med dana, tekući događaji i ličnosti, zaokupljali su njegov dnevni jezik i to do časa kada ga je smrt pozvala u svoje okrilje. Talenat za reč nije mu dopustio da se ukotvi u novinskim tekstovima. Lako se kreće kroz književne vrste: piše pesme za decu i odrasle, priče, romane, drame za pozorište i televiziju, polemike, portrete savremenika. Napisao je 33 knjige raznih žanrova (Izdvajam po mom ukusu: "Crni đavo, crveni rep", "Knjiga zadušnica", "Piši kao što ćutiš") za koje je dobio nagrade "Zmajevih dečjih igara", Zlatni beočug, Zlatni ključić grada Smedereva za književnost za decu, Zlatni krst cara Lazara za pesništvo, Majstorsko pismo Književne zajednice "Borisav Stanković".

SEĆANjE Nogo, Crnčević, Ćosić, Mihiz i Vučelić, Foto arhivaicom Ćosićem u redakciji "Novosti", Foto S. Sarić

Brana Crnčević je rođen 8. februara 1933. godine u Kovačici, a preminuo 14. aprila 2011. godine u Beogradu. U tom burnom biografskom luku, ostavio je svoj pisani i govorni trag u književnosti i politici. Ovaj koji piše sećanje na retko lucidnog pisca, posebno ističe njegovu javnu ulogu u jednom retko tragičnom vremenu srpske istorije. Po neknjiževnoj aktivnosti, po političkom angažmanu, Brana Crnčević sledi tradiciju srpske kulture: književnici učestvuju u javnom i političkom životu nacije i države. Pripada onoj grupaciji srpskih književnika koji su se kritički mešali u političke poslove komunističke Jugoslavije i Srbije. Razlikovao se od onih pisaca koji su o politici govorili i pisali tamo-ovamo; izdaleka, sa visine, sa obaveznim isticanjem da su "partijski neopredeljeni". U vreme razbijanja SFRJ odlučno i smelo stao je na stranu srpskih interesa, prava i slobode. Nije se kolebao u shvatanju političke aktivnosti: javna ličnost se opredeljuje za neku opciju, bio pripadnik stranke ili ne. Brana je u tom pogledu bio jasan, otvoren, predvidiv. Njegovo političko stanoviše bilo je do kraja dosledno - jedinstvo demokratskih i srpskih nacionalnih vrednosti. U komunizmu bio je među vodećim srpskim intelektualcima koji su se suprotstavljali monopolu vlasti i njenoj represiji. Sa ratnim raspadom SFRJ bez dvoumljenja je stao u odbranu demokratske Srbije, njenih nacionalnih i državnih interesa, ali i prava delova srpskog naroda koji je ostao u drugim republikama. Svoje političko opredeljenje ostvario je u političkoj javnosti ali i kroz stranačko delovanje. Njegova reč se, po svedočenju savremenika, uvek pažljivo slušala. Lako i tečno je govorio. Brzo je mislio, još brže tačno procenjivao situaciju. Precizno razlikovao opšti i pojedinačni interes u politici. Sa talentom je prepoznavao osobine ličnosti koje su politički delovale. I pri svemu tome, ništa za sebe nije tražio. A i zašto bi? Već je bio ostvario svoje književno delo. Njegovi aforizmi, pesme nezaobilazne su u bilo kojoj antologiji. Kakvu je odu napisao "Srbiji" u četiri stiha! "Poslednja si moja sinagoga/ moj poslednji Petrovgrad i Rim/ S Tobom, možda, mogu i bez Boga/ A bez Tebe ne mogu ni s njim".

Veličina Brane Crnčevića je i u tome što nije koristio politički angažman za preporuku svoje književnosti niti je književnost mešao sa političkim radom. Politiku je shvatao kao odgovornost za postojanje i razvoj nacije i države, a književnost kao ostvarenje ideala umetničke lepote. Ostala je u sećanju i njegova uloga u Matici iseljenika gde je pomagao Srbima izbeglim iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Srbin, Ciganin, Crnogorac, Rom

Foto promo

Imamo dobre drugove

Poznate po tome
Što preziru Cigane,
A poštuju Rome!

Juče bejah Ciganin

A danas sam Rom,
Kakva divna promena
U životu mom.

Uporno nam pristižu

Veseli saborci.
Juče behu Srbi
Danas Crnogorci.

Primam novu istinu

A teram po svom,
Ja sam Srbin Ciganin
Crnogorac Rom!

Borislav Mihailović Mihiz je sa nekoliko rečenica isklesao lik Brane Crnčevića:

"Retko koji naš pisac tako štedro rasut po žanrovima i vrstama, tako samoubistveno razapet nad kratkotrajnim povodima svakodnevnice, tako neshvatljivo lišen celomudrene ozbiljnosti probirača, tako zaverenički odan našim domaćim mukama i nepodopštinama i tako ukorenjen u njih bez praporaca folklora, tako istinski savremen bez pomodnosti, tako na ti sa životom".

Sa Vladimirom Vojnovičem i Dobricom Ćosićem u redakciji "Novosti", Foto arhivaicom Ćosićem u redakciji "Novosti", Foto arhiva Novosti

Kako se sećamo takvog Brane Crnčevića? Mesto u bibliotekama srpske književnosti je obezbedio. A u književnoj javnosti? Srpska kultura i književnost podlegli su brzom vremenu u kome živimo, pa lako prolazi pored biblioteka. Nema Brana ni bistu, ni nagradu koja bi nosila njegovo ime, ni knjige o njemu ako izuzmemo knjigu Gorana Kozića "Brana Crnčević" (2019), ni fondaciju kao dobrotvornu ustanovu čija bi sredstva bila namenjena širenju kulture i književnosti. Brana Crnčević je zaslužio trajno pamćenje izvan biblioteke, kao književni stvaralac, kao politički borac za srpske slobode i prava. A posebno zbog hrabrosti i dostojanstva što se otvoreno, odgovorno, bez skrivanja i pretvaranja, opredelio za srpstvo u izazovnim vremenima titoizma, jugoslovenstva, evropejstva. Kao u pesmi "Srbija".

Foto S. Sarić

Gde da pobegnem

PRIZNAJEM, sve teže pišem. Omrzao sam telefon. Plašim se novina. Televizija me užasava. Telefon mi može zabosti u uvo kakvu podlu vest kao nož u leđa. Novine su živi pesak. Kad odložim novine srećan sam što sam izvukao živu glavu. Televizija me svaki dan nabija na kolac. Krvarim gledajući TV Dnevnik, a gde da pobegnem, zar s koca na konopac, zar s TV Dnevnika na "Farmu" ili na "Grandovu" prc paradu? - pisao je Brana u "Pismu Miloradu Vučeliću", objavljenom u "Pečatu" 2011. godine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili