BIBLIOTEKE SU ŽARIŠTA IDEJA: Jovana Dišić o romanu "Vakuum" i kulturnom životu van Beograda
VELIKE književne priče vrlo često u svojoj srži i jesu "male" životne priče. Čak i kada su tema književnog dela istorijski značajni događaji, ono što im daje boju jeste prodiranje u sudbinu "malog" čoveka ili onu ljudsku, "običnu" stranu neke istorijske ličnosti.

Jovana Dišić, Foto Privatna arhiva
Drugim rečima: nijedna priča nije previše mala da ne bi mogla postati tema umetničkog dela, a svaki čovek može postati književni lik. Samo ga treba smestiti u pravi (kon)tekst - kaže, za "Novosti", Jovana Dišić (1987), povodom svog romana "Vakuum", koji je objavio "Vulkan".
Dišićeva je direktorka biblioteke u Kučevu "Nikola Sikimić Maksim", koja obeležava 150 godina postojanja. Rođena u Požarevcu, sada živi u Rabrovu. U kučevskoj biblioteci osnovala je i vodi "BiblioSalon" koji je ugostio niz naših značajnih pisaca, a uređuje i časopis "Maksim".
"Vakuum" je roman o sazrevanju mlade žene. Glavna junakinja Ana našla je svoj način za izlazak iz vakuuma. Ima li recepta za tu situaciju u životu, i pojedinca i naroda?
- "Vakuum" u nekom smislu jeste roman o sazrevanju, ali morali bismo to preformulisati u: roman o sazrevanju junakinje kao umetnika. Ona menja stvari u svom životu zato što joj se ne dopada šta je postala i gde se našla, a sve vreme promišljajući o književnosti i različitim vidovima kulturnih sadržaja i pojava koje usput posmatra. Ona i čini iskorak iz vakuuma uz pomoć umetnosti, zahvaljujući priči i pričanju. Međutim, taj iskorak ne može biti konačan, on se iznova mora praviti. Naše društvo voli laka rešenja i udobnost tih rešenja, ali u takvu zamisao se ne uklapaju ni nestalna ljudska priroda ni nepredvidive zakonitosti života kao takvog. Jedinstvenog recepta nema.
Vaš pravi zavičaj je Crljenac, gde je rođen i živeo pesnik Srboljub Mitić. To ističete s lokalpatriotskim ponosom (Mitić se, čak, pojavljuje u jednoj epizodi "Vakuuma"). Blizu biblioteke u kojoj radite rođen je Stevan Raičković. Pišete i kratke priče, koje su proza najbliža poeziji. Stalno ste u blizini poezije?
- Kulturni život Crljenca svojevremeno je bio vrlo raznovrstan i bogat. Narodno poetsko stvaralaštvo, ples i muzika sa jedne strane, savremena poezija i pop-rok muzika sa druge.
I sve se to u mom odrastanju međusobno uklapalo i prirodno dopunjavalo. Danas su od tog bogatstva ostali samo okrajci, ali ako je u vama čučala makar jedna umetnička mrva, nije mogla da se ne umnoži i ne razvije. Poezija je tako utkana u moj način razmišljanja, a tvrdim da se u svakom mestu u ovoj našoj kulturom prebogatoj zemlji može naći neka ličnost značajna za tu istu kulturu, naročito za poeziju. Samo je treba zapaziti i izvući iz zaborava. Sticajem životnih okolnosti našla sam se u biblioteci u Kučevu, a blizu Neresnice, sela u kome je rođen Stevan Raičković. On je na jednom mestu zapisao: "Kad sve prođe, vratiću se u Neresnicu, gde je sve i počelo." Ja taj zapis shvatam kao neku vrstu amaneta i namera mi je da Stevana Raičkovića simbolično vratim u jedan od njegovih zavičaja. Ne govorimo dovoljno o njemu u kraju u kome je rođen i to treba da se promeni.
Završili ste osnovne i master studije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, vratili ste se u zavičaj, odužujete se rodnom kraju. Mada su kulturna dešavanja uglavnom koncentrisana u Beogradu, pokazujete da isti nivo kvaliteta mogu imati i u tzv. provinciji?
- Volim da podvučem da je ta predstava - da se kvalitetna kulturna dešavanja dešavaju uglavnom u Beogradu - jedna velika i vrlo štetna zabluda. U prestonici ih svakako ima više u odnosu na druga pojedinačna mesta, ali van Beograda se već decenijama neprestano dešavaju neverovatne stvari, samo se o njima u široj javnosti malo govori i malo zna.
Kada bi se pomnije pratio samo rad biblioteka po Srbiji, bilo bi jasno na šta mislim.
Biblioteke su utočišta i bastioni kulture, riznice i žarišta ideja, organizuju ozbiljna kulturna dešavanja, imaju izdavačku delatnost. Čast mi je što mogu da dam svoj doprinos obeležavanju 150 godina od zvaničnog početka književnog životu u Kučevu. Naposletku, da nisam pronašla mir u biblioteci, pitanje je da li bih ikada dovršila "Vakuum". I to je neki dug koji treba vratiti.
Veza muzike i poezije
A Većina pisaca proze počinju kao pesnici. I Vi ste počeli sa pevanjem, ali ne stihova poezije: bili ste odlična, kažu, pop-rok pevačica...
- Za mene su muzika i poezija u čvrstoj vezi i, kao što volim i narodnu i savremenu poeziju, oduvek sam rado pevala i izvornu narodnu i pop-rok muziku. Halapljivo sam čitala narodne bajke i pomno slušala usmeno pripovedanje ljudi oko sebe. Tako da, uzevši u obzir prethodne paralele, nije neobično što pišem prozu. Jedino, eto, što nisam počela kao pesnik.
Preporučujemo

POPIN NjEGOŠ: Studija o jednoj nepročitanoj Vaskovoj pesmi pod naslovom “Lovćen”
20. 09. 2023. u 06:25

ŠOJGU UPOZORAVA: Taj potez bi mogao dovesti do trećeg svetskog rata
SEKRETAR Saveta bezbednosti Rusije Sergej Šojgu upozorio je da bi uvođenje mirovnjaka na istorijske teritorije Rusije moglo dovesti do trećeg svetskog rata.
24. 04. 2025. u 19:46

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

USTAŠLUK NA DELU I Hrvatski kardinal veliča Tompsona - totalno ludilo u Hrvatskoj
KOLIKO je Hrvatska ogrizla u mržnji prema Srbima govori činjenica da je čak i tamošnji kardinal govorio o koncertu Topsona poznatog po pesmama koje veličaju klanje Srba.
24. 04. 2025. u 17:01
Komentari (0)