KNJIŽEVNA KRITIKA: O čoveku zatečenom u stvarnosti

Slađana Ilić

10. 07. 2024. u 05:00

SVAKA priča Mirka S. Markovića je, kako za književnog tumača tako i za običnog čitaoca, inspirativna.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: О човеку затеченом у стварности

Foto: Privatna arhiva

A kako i ne bi bila, ako imamo u vidu da je u njenom centru uvek neki nesvakidašnji događaj koji bi, da nije Mirkovo pero u pitanju, verovatno bio običan? Koji je put od puke običnosti do krajnje neobičnosti u njegovom stvaralaštvu? Zašto je uvek autentična njegova književna, dovršena, zidanica?

Mnogo je razloga za to, no, krenimo redom.

U njegovoj prozi uvek je prisutan slučaj komedijant. Iako odavno znamo da je to književni izum, ono što Mirko S. Marković piše opomene nas, u duhu najboljih pripovedača, osobito onih koje najviše cenimo i volimo, da je sam život katkad domišljatiji od svakog umetnika. Još kada uzmemo u obzir da konkretno baš naša stvarnost u tome prednjači, jer je u njoj čak i odlazak po hleb, na pijacu, na posao, pa i na kulturni događaj, uvek u vezi s politikom, čuđenju gotovo da i nema mesta.

Naša stvarnost je nešto što konstantno izneverava čoveka zatečenog u njoj. I proza Mirka S. Markovića izneverava očekivanja čitalaca. Potvrđuje nam to i njegova nova zbirka priča "Lajkovačkom prugom" u kojoj je centralni junak znameniti srpski pisac Radovan Beli Marković, a koju je objavila baš biblioteka u Lajkovcu koja nosi njegovo ime.

Mlađahni novinar, junak centralne priče, obreo se u "Crnom Lajkovcu", povodom značajnog kulturnog događaja - objavljivanja sabranih dela narečenoga pisca.

Foto Promo

I kako i u prozi jedinstvenog "mnimog literate" svako skazanije ima realističku osnovu, ali zbog niza čudesa lako prelazi granice među svetovima, pa dotiče i prostore fantastike, takva je i ova priča o njemu. I eto u kakvoj su sprezi stvarnost i fantastika.

Dakle, mladi novinar nešto je zabrljao "u objašnjavanju ubrzane privatizacije", pa je po kazni završio u kulturi. Da se ne dešava kod nas, u Srbiji, ta činjenica pripadala bi domenu fantastike. Ali ovako...

Od te činjenice, pa nadalje, prozni tekst sadrži niz paradoksa. Tek jedan od njih, ukoliko po strani ostavimo već izloženu činjenicu o kazni, a bez nekog baš velikog počinjenog zločina, jeste i to što mladi novinar kreće u "Crni Lajkovac" da o samom događaju uzme izjavu od pisca, a baš ništa njegovo nije pročitao.

Šta bi bio motiv za upuštanje u takvu ludost, s obzirom na to da mu je mesto u kulturi do daljnjeg zagarantovano? Pa eto, uteha da će, ukoliko dobro obavi posao, ići i u rubriku za mala i srednja preduzeća.

U pričama koje čine ovu posve neobičnu, urnebesnu, knjigu sve vrvi od ironije, sarkazma i situacijske komike.

Inače, iz dela R. B. Markovića, jedan fini gospodin profesor, koji je takođe junak ove knjige, i protivteža mladom izgubljenom, kažnjenom novinaru, izdvaja književnog junaka koji je paradigma srpskog neprijatelja kroz istoriju koju, kako i danas svedočimo, unuci tih istih naših neprijatelja namerno neće da razumeju. Iz onoga što on govori razumemo značaj sećanja na naše slavne pretke, koji su se borili na Ceru, Kolubari, Vrapčem brdu, i ne samo na tim mestima i samo tada, naravno, a kojima je sudio izvesni dželat Hart. U amblematici njegovog paradoksalnog imena sadržana je u celini filozofija našeg neprijatelja. A na osnovu svega što je činio, i čini, razumevamo na čemu se zasnivaju njegove "vrednosti" s kojima, hvala Bogu, nemamo ništa, osim, kako se u priči kaže, nekakvih Prokića i Arsenijevića, koji će sigurno završiti u opštoj istoriji beščašća, o čemu svedoči i sarkazam Mirka S. Markovića: "Taj krležijanski jasan i iskren pasaž u ovom romanu govori kako i koliko treba da sagledamo sami sebe, svoju realnost i istinu, pa tek onda, takvi - katarzom pročišćeni - raširenih ruku pođemo u svetsku zajednicu koja će umeti da ceni naše napore da se rastosiljamo balasta istorije i prihvatimo načela na kojima egzistira ostali svet. Prihvatajući taj jezik i način razmišljanja, učinićemo da mit Dušanovog carstva konačno smene: Uliks, Džojs, Arsenijević, Prokić... Dželat nije uvek krvnik, bar kada smo mi u pitanju..."

Iz do sada navedenog razumemo koje je sve teme, razgaljujući nas posve autentičnim i britkim humorom, "pretresao" Mirko S. Marković, koji skoro dečački ushićeno, velikog srca, piše s ljubavlju koja nadilazi granice svake njegove knjige.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SATANISTIČKI SMEĆARI! Nemanja Majdov posle eliminacije sa Olimpijskih igara osuo drvlje i kamenje na sudije: Neću da vam se klanjam!